Gledišta

Ijenja, beogradska dobumentaristi napravili su seriju filmova prožetih snažnim antibirokratskim duhom. Negde na početku te seiije, nalazi se i delo MMenka Strpca, koji je đugometražndm dokumetamim filmom „Kiše zemlje moje” zaokruždo i zatvorio vlastiti dokumentaristički ciklus, započot filmovima „Lanac je pokidan" i ~U srcu Kosmeta"... ršte odlike beogradskih dokumentarista (emocionalnost, spontanost, oforetanje ka stvamom životu d autentionim ambijentima, svojevrsna poetičnost izrasla iz svakodnevice i banaleosti i, konačno, neprestana težnja za saznavanjem istine, kako o svome dobu tako i o svojoj sredini!), to su i odlike Strpčevog stvaralaštva, naravno u njegovim najboljim rediteljskim trenucima (jer, Štrbac je išao vrtoglavo iz filma u film, često i bez dovoljne kritičnosti prema onome što radi). Ako se uzme u obzir da splet „objektivnih okolnositi" nije išao naruku ovome reditelju, da je on u svojoj ptmoj snazi morao da podnosi razne pritiske varljive političke klime počevši od hirova različitih cenzora do iskušenja „perioda Informbiroa” (koji mu je doneo naročite teSkoče) jasno je da je Milenko Štrbac, ne samo najznačajniji veteran našeg dokumentamog filma (uz pokojnog Žiku Cukulića, dabome) već i reditelj koji je godinama dostojanstveno istrajavao na nezahvalnom poslu dokumentariste, probijajući glavom mnoge dogmatske i birokratske barijere i trošeći se u dnemim bitkama... ckos svemu, Milenko Štrbac je uspeo da izgrađi jedan svoj, celovit i autentičan, autorski opus! 2. iina Štrpčevih filmova, pored uobičajenih naslova, ima i neobične podnaslove, koji preciznije određuju njihov pravi žanr, bez obzira na to da li je reč o tzv. „igranim" iii o tzv. „dokumentamim" filmovima. Ovi podnaslovi, istovremeno, ukazuju na Štrpčev osobeni stil i u priličnoj meri objašnjavaju njegove rediteljske koncapcije, kad je reč o flilmu uopšte. co dokumentami film „Cigani” nosi podnasiov „zapisi sa dmma”, kratfci igrani film „Petica u snegu” nazvan je „fiimska bajka”, dugometražni dokumentarac „Kile zemlje moje” prezentiran je kao „fiimsko svedočanstvo”, a najnoviji Strpčev igrani film ~U raskorafcu” označen je kao „odlomak iz dnevnika”. Svi ti podnaslovi izvrsno su odabrani: zapisi sa dmma, odiomak iz dnevnika, filmsko svedočanstvo, filmska bajka... U približno istkn koorclinatama, negde između „zapisa", „svedočanstva", „dnevnika” i „bajki", lcreću se i ostali filmovi Milenka Strpca, snimljeni u minulom dvadesetogodišnjem intervalu. 3Čeva je ambicija da bude nepristrasni hroničar vremena u kome živi, da kamerom beleži i zapisuje filmska svedo-

2.

1379

STRBAC