Gledišta

>tih sredma tokom filma. Sekvenca o radniku iz Kosovske Mitrovice, kome se rodila ćerka, prepliće se s pričom o zlatiborsikom seljafcu fcoji je podrnetnuo leđa >pod kola puna džafcova s krompirom: njihova dva refrena (radnikov; „Radilo se danonoćno, danonoćno, danonoćno ...” i seljakov: „Trebalo je probiti led, pirobM led, probiti 1ed...”) slivaju se u jedinstvenu replifcu tokom filma. Tako je i sve ostalo u „Kišama zemlje moje", organski povezano i sraslo >u neraskidivu celinu u živo tfcivo filma sastavljeno od bezbroj fcadrova ćelija! .Kad Štrbac pofcuša da se bavi urbanim gradskim ambijentom, rezultat je mnogo slabiji. Ti njegovi filmovi, ni efcspresivno ni sadržinsfci, ne uspevaju da okupiraju gledaoca. Strbac tada postaje moralizator, koji na dosta uopšten način govoii o raznim pojav a ma, ali ne i o Ijudima koji imaju neki sv o j život i neke svo j e izuzetne sudbine. Film „On s tašnom”, recimo, koji predstavlja pofcušaj satire na birokratski način života, deluje sasvim bledo, a u čitavoj seriji filmova o Beogradu (~I juče, i sutra”, „Iza fasada” i "Beogradom, nekidan”), Štrbac ostaje samo površni posmatrač, koji ne uspeva da pronikne iza gradsfcih fasada i da, kao u fabrikama, rudnicima i selima, otkrije Ijude u trenuoima istinskih napora, intenzivnih uzhuđenja i emocionalnih potresa.., tome smislu, veoma je karakterističan Štrpčev igrani film ”U rEiskoraku”, koji se jednim delom delava na selu, a drugim u gradu. Naravno, deo filma koji se zbiva na selu i koji ima dokumentarističku fakturu neuporedivo je bolji. U deiu priče koji govori o zlatiborskdm seljacima, Strbac je ponovo hroničar i pronicljivi svedok: on daje plastičnu i psihološki obojenu sliku određene sredine, zaddrući dulboko u ■ međuljudske odnose, emocije i subjektivne svetove svojih junafca. Ali u delu iste puiče koji se dešava u beogradskim urbanim i "umetndčkim krugovima”, on ne ide dalje od banalnih i uopšterdh fconstatacija: dajući šturu "objektivnu sliku” te sredine i izričući joj svoju moralnu osudu, Štrbac ne obogaćuje svoj film ni novom psihologijom ni novim emocijama. rbac-hroničar, zagnjuren u drastične životne ambijente, svakako je snažniji i uzbudljiviji od Štrpca-moralizatora, zabrinutog za etičfci profil urbanih sredina! 4. ►je su još odlike Štrpčevog autorskog stila? Pre svega: plemenitost, emocionalnost, neposrednost... ki karakteristični dramaturški motivi konstantno se koriste i variraju gotovo u svim Štrpčevdm filmovima, ilustrujući prirodu njegove emocionalnosti, duševnost i izreizito humanistioki pogled na svst ovog veoma osećajnog autora.

1383

ŠTRBAC