Gledišta

nje, ostvaruju se masovni interesi, ako se pretpostavi integritet shvatanja, dobra volja. Oni su upućeni na populamost, blagonaklonost niza instanci, a i privredu. Raspored i izbor vesti imaju svog uticaja, i kad su same sasvim tačne. Mislilac za koga se vezuje nastanak teorije demokratije u kontinentalnoj Evropi, Žan Žak Ruso (Jean-Jacques Rousseau) strahovao je od ovoga. Birači i vlade bi trebalo da se neposredno poznaju, da staino budu u kontaktu, da razgovaraju i druže se, da demokratija ne bi izgubiia svoj smisao. On je uvideo i rekao da jake partije, koliko i krupne imovinske razlike, a da se i ne govori o takozvanim lobbies, najmoćnijim uticajima iza kulisa parlamenta, moraju menjati demokratiju u kvalitativnom smislu. Prenet u Francusku zaslugom Rusoovog pedantnog učenika Robespjera (Robespierre), Rusoov model je bio jedan od elemenata koji su uslovili vladavinu terora. Istorija Francuske u toku poslednjih 150 godina nije se proslavila demokratijom, kao što se to nekad učilo u školi. Kao što je poznato, Pmsi su u tom kratkom razdoblju dva puta oslobodili Francusku od Cezara. Ruso je predosetio pojavu problematike demokratije u velikim zemljama. Prema teoriji, moć treba da imaju oni nad kojima se vlada. Potrebno je da oni neprekidno prate sve što radi njihova zemlja, jer posredi je njihova savest. Savešću se, pri tom, naziva predstava o onome što je za celinu najbolje. Između ličnog egoizma privatnog lica i onoga za šta ono smatra da je u interesu njegove zemlje postoji razlika, iako oni mogu konvergirati. Na tome da je svako Hčno kadar da prilikom donošenja političkih odluka pretpostavi celinu zasniva se klasični pojam demokratije, pod kojim se podrazumeva onakva demokratija kakva je zavladala na kontinentu. (U liberalističkoj Engleskoj izgrađene su druge, realističnije teorije u kojima privatni interes igra veću ulogu. Među rezuitantom privatnih interesa i dobrom države vlada prestabilirana harmonija.) Emil Dirkem (Emile Durkheim) je kasnije produžio da razvija Rusoovo učenje o političkoj savesti. Po njemu je individualistički moral u krizi, on se upravo sprema na povlačenje, „neopozivo je razoren”, kako to on kaže. Po njemu, pošto je podela rada. postala glavni izvor društvene soiidamosti, to ona,, a ne individue, postaje osnova moralnog poretka.. Po Rusou, dobro države kojoj neko pripada treba da; bude najviše stanovište. Učenje koje je u 18. veku predstavljalo progres pokazalo je svoje naličje u; 19. i 20. veku. Pojam nacije se pretvorio u idola, Right or wrong, my country. ! ) Iskusni duhovi,

') Moja je zemlja pa bila dobra ili rđava (prev.)

1392

MAKS HORKHAJMER