Gledišta

čiti da ekstradohodak predstavlja onaj deo dohotka koji robni proizvođači u jednoj grani proizvodnje ostvaruju na bazi nižih troškova proizvodnje. To, drugim rečima, znači da izvor ekstradohotka jeste veća produktivnost rada, koja proističe iz višeg organskog sastava faktora proizvodnje, veće tehničke opremljenosti rada, bolje kvalifikacione strukture radnog kolektiva i savremenije organizacije rada. Iz toga proizlazi da se ekstradohodak stiče na osnovu boljih radnih rezultata, koji su društveno priznati. Ako se usvoji stanovište da je ekstradohodak ostvareni dohodak iznad prosečnog dohotka u jednoj grani proizvodnje na osnovi razlike u produktivnosti rada, onda treba konstatovati da je fenomen ekstradohotka imanentan socijalističkoj robnoj proizvodnji, dakle, zakonita pojava preko koje se ispoijava suština principa raspodele prema radu. Težnja radnih kolektiva, kao robnih proizvođača, da staIno povećavaju svoj dohodak upućuje ih na podizanje produktivnosti rada, a to znači i sticanje ekstradohotka. Stoga ekstradohodak objektivno deluje kao stimulus za racionalno korišćenje proizvodnih faktora, za razvijanje tehničke osnove proizvodnje, za unapređenje organizacije rada itd. Sprečavanje formiranja ekstradohotka ili, još gore, oduzimanje ekstradohotka od radnih kolektiva značilo bi eliminisanje ekonomskog kriterijuma i motiva kojim se radni kolektivi, kao robni proizvođači, rukovode u svojoj poslovnoj aktivnosti. 3 otrebno je naglasiti da je sticanje ekstradohotka zakonitost koja proističe iz suštine principa raspodele prema radu ako ovaj princip znači ~za iste društveno priznate rezultate rada isti dohodak”, a ne ~za jednak rad jednak dohodak". Ovo je potrebno istaći zbog toga što je u nas dosta rasprostranjeno shvatanje da princip raspodele prema radu znači da za isti uloženi rad treba da se stiče isti dohodak. Ako bi to bila suština principa raspodele prema radu, a u našoj literaturi nalazimo i teorijska objašnjenja upravo takve suštine, 3 ) onda je logično da je sticanje ekstradohotka suprotno tako shvaćenom principu raspodele. ■■le ulazeći u iscrpniju raspravu o suštini principa raspodele prema radu, neophodno je, radi boljeg razumevanja, istaći neke momente. Pre svega, raspodela prema radu zahteva upoređivanje različitih radova i merenje njihovog doprinosa u stvaranju društvenoga proizvoda. Utvrđivanje toga doprinosa vrši se

3 ) Vidi: dr H. Hadžiomerović, cit. rad, str. 208—209.

1351

PROBLEM EKSTRADOHOTKA U NASEM SISTEMU PRIVREĐIVANJA