Gledišta

preko tržišta, kao jedino mogućeg objektivnog kri- ’ terijuma. Društveno priznanje za svoj rad radni ko- 1 lektivi dobijaju na tržištu realizacijom svoje proizvodnje i sticanjem dohotka. Svaki drugi način utvrđivanja društvenog priznanja uloženog rada traži J subjektivna merila, što impiicira i odgovarajući si- J stem društvenih odnosa. Drugo, shvatanje da raspodela prema rezultatima rada unosi nejednakosti u J samu raspodelu prema radu polazi od stanovišta da J je robni oblik socijalistićke privrede nužno zlo. Tre- j ba, međutim, naglasiti da je robni oblik privrede j istorijski objektivno jedino mogući oblik socijalističke privrede. Stoga ekonomske nejednakosti koje j proističu iz različitih rezultata rada ne znače narušavanje principa raspodele prema radu, nego ga up- f ravo potvrđuju. Jednakost u socijalističkoj robnoj proizvodnji znači jednake uslove privređivanja a ne jednak dohodak za jednak uloženi rad. Prema nekim shvatanjima, ekstradohodak unosi nejednakost u raspodelu prema radu zbog toga što rezultati rada, postignuti većom produktivnošću rada, nisu nastali samo kao posledica uloženog rada datog radnog kolektiva. Veća produktivnost rada nije samo zasluga radnika koji je postižu nego je rezultat „dejstva nekih objektivmh, vanjskih uticaja i doprinosa”. Veća produktivnost rada je, prema tim mišljenjima, manjim delom rezultat intemih nastojanja radnih kolektiva. Ona je većim delom rezultat primene i korišćenja faktora koji su rezultat opšteg draštvenog rada. Stoga, prema njima, savremena tehnika, bolja organizacija, viši stepen stručnosti itd. nisu rezultat rada kolektiva koji to primenjuje i time se koristi, već rezultati rada dragih radnih Ijudi, odnosno rezultati rada celoga društva. Prema tome, radni kolektivi postižu veću produktivnost rada koristeći se tuđim rezultatima rada, osim ukoliko sopstvenim sredstvima i naporima podižu nivo stručnosti svojih članova i unapređuju tehničku osnovu i tehnologiju proizvodnje sopstvenim naučno- ; istraživačkim i projektantsko-konstrukcionim rešenjima. Zbog toga, po ovim mišljenjima, ekstradohodak nije rezultat uloženog rada radnih kolektiva koji ga ostvaraju, pa, samim tim, i njegovo prisvajanje od strane radnih kolektiva nije adekvatno prisvajanje po osnovi rada. Iz toga proističe zaključak da bi draštvena zajednica trebalo da zahvata ekstradohodak onim delom koji nije rezultat „inteme za- ; sluge prema radu”. Uočavajući da bi takvo zahvatanje ekstradohotka negativno delovalo na interes proizvođača ~u iznalaženju eksternih faktora koji doprinose povećanju produktivnosti rada", konstatuje se da ne bi bilo celishodno oduzimati ekstradohodak u celini. Stoga bi bilo po-

1352

DR VELIMIR ZEKOVIC