Gledišta

nog mehanizma, koji, kao i ostali, ima svoje mesto i ulogu i doprinosi ostvarivanju ciljeva samoupravnog sistema. Samoupravni sistem institucionalizirao je u radnim organizacijama posebna sredstva komuniciranja i uzajamnog obaveštavanja radnika. To su, pre svega, sastanci samoupravnih organa. Sastanci su platforma na kojoj, posredstvom neposredne razmene mišljenja, dolazi do određenih stavova i do preduzimanja raznih akcija. Raz» mena mišljenja pomoću diskusije na sastancima, kao i javno mnenje koje iz toga proizlazi, obrazuju „opštn volju” proizvođača koja se najčešće pretvara u odluku, a preko nje u konkretnu akciju. Sastanci su vrlo efikasno sredstvo obaveštavanja prodzvođača. Proizvođači se na njima obaveštavaju prvi put radi konsultacije pred donošenje odluke, izbora altemativa u procesu donošenja odiuka, a drugi put se obaveštavaju o usvojenim odlukama, njihovim mogućim posledicama, realizaciji i drugo. Samoupravna struktura određuje i subjekte informisanja u radnoj organizaciji. To su proizvođači samoupravljači pojedinačno ili u sklopu nekog samoupravnog organa. Tako se svi organi mogu javiti i kao stvaraoci i kao potrošači informacija. Na primer, radnički savet se javlja kao stvaralao informacija, u odnosu na ostale proizvođače i organe, uglavnom prilikom douošenja odluka za koje je nadležan. Međutim, i to je uslovno, jer donete odluke ne bi trebalo da buđu nepoznate proizvođačima do te mere da oni za njih saznaju tek njihovim usvajanjem i objavljivanjem. Ako je poštovan prinoip demokratačnostd, om su o pojedinim odlukama raspravljah u prethodnom postupku, određivali su im kostur prilikom upoznavanja i obrade prethodnih samoupravnih informacija koje su uslov za njihovo donošenje. Naime, radničkd savet ndje skup izolovanih pojedinaca, već skup stvamdh predstavnika radnog kolektiva. Zato je i nužno sprovesti konsultaciju sa članovima kolektiva o onome o čemu će se odlučivati na sednici radničkog saveta. Na ovaj način bi se izbeglo da članovi radničkog saveta iznose stavove koji izražavaju njihova lična übeđenja, već one koji su izraz radne jedinice koju predstavljaju. Samo u ovom slučaju može se govoriti o stvamom povezivanju posrednog i neposrednog samoupravljanja u radnim organizacijama. Sve ovo ukazuje i na nesumnjivu ulogu informisanja u ostvarivanju samoupravnih ciljeva. Najčešći način upoznavanja članova radne jedinice sa problemima o kojiraa se odlučuje na sednici radničkog saveta je neposredna kosultacija sa predstavnicima u radničkom sar vetu. Zalo je potrebno ispuniti neke prethodne uslove. Jedan od njih je da materijah koji služe članovima radniči kog saveta budu prilagođeni njihovom obrazovnom nivous „Jedan komunikativni proces smatraćemo efektivnim h onoj meri u kojoj interpretator pridaje znacima isto značenje kao d onaj koji ih upotrebljava (ili ukoliko bar uspeva da shvati koje značenje im je pridao onaj ko ihl

1364

ZORKA ANTONUEVIC