Gledišta

nikakvu izabrami funkcij.u, već su postala vođe zaltvaljujući svom agresivnom stavu, podržanom nezadovoljstvom članova radne jedinice, odnosno kolektiva. Kao što je naglašeno, cilj informisanja u radnoj organizaciji ja pospešivanje i omogućavanje samoupravne aktivnosti pro* izvođača. To se postiže pomoću postignutog stepena oba j veštenosti. U praksi se s pravom postavlja pitanje koji je obim obaveštenosti potreban proizvođačima da bi mogli kvalifikovano da se uključe u proces samoupravljanja. Gde su granice između moguće, realne i nužne obaveštenosti? Teško je odgovoriti na ova pitanja, jer su ona na neki uačin specifična za svaku radnu organizaciju. Naravno, postoje i zajednički elementi koji ih određuju i čine jedin? stvenom pojavom. Istaći ćemo samo da nisu tako bitne ni granice između znanja i obaveštenosti ako oni doprn nose realizaciji istih ciljeva razvitku samoupravljanja. To je značajnije za teorijsku raspravu nego za praksu. Za nas je ovde najvažnije da ukažemo na određene faktore koji deluju na nivo obaveštenosti proizvođača. Nesumnjivo da je jedan od njih i način obaveštavanja. Međutim, po stoje i objektivni i subjektivni činioci koji deluju na proces obaveštavanja, kao i na stepen i oblik obavcštenostl. Od subjebtivnih faktora treba, pre svega, imati u vidu psdhioke činioce koji značajno utiču na percepciju saopštenja, kao i reakoiju na njdh. Od psihičkih faktora mora se prreaistveno imati u vidu motivacija, jer daje odgovor zašto so Ijudi na određeni način ponašaju, u konkretnom slučaju zašto žele ili ne žele da se informišu i da se aktiviraju u procesu samoupravljanja. Sastavni deo motivacija sp interesi. Interesi se razvijaju sa poznavanjem neke stvari) samim tim su u pozitivnoj korelaciji sa obaveštenošću subjekata. Interes je pokretačka snaga svake akcije i nije slučajno da su proizvođači aktivniji u pitanjima u kojima su im amteresi sagledljdvijdi (nipr., u pitanju inteme raspodele) nego u pitanjima u kojima ne mogu da pronađu •svoj neposrednd irrteres. Pored toga što je dnteres dat, on mora da bude prisutan i u svesti proizvođača. Tako recipijent vrši selekciju ponuđenih informacija rukovođen interesima, pre svega ličnim koji su uslovljeni potrebćima koje prodstiču iz kulture ličnosti i sistema vrednosti. Isto tako pripadanje primamim i sekundarnim grupama menja značajno osnovnu motivaciju svakog pojedinca ođ uske lične do šire kolektivne motivacaje. Motivi su višestruki: od čisto „ekonomskih" do „neekonomskih”. Gotovo pot j ptmo nedostaju ©mpiiujska istraživanja koja bi dala icvantitativne podatke o učestalosti različitih motiva, odnosno u kojim uslovima će ovaj ili onaj motiv preuzeti vodeću ulogu. Dmgi subjektivni faktor je sposobnost proizvođača za ovu vrstu aktivnosti. Sposobnostd koje se očituju u ovoj aktivnosti najčešće su povezane sa znanjem, odnosno poznavanjcm stvari i faktorom motivacije, kao i sa uticajem prirodne i društvene sredine. Razmotrićemo znanje kao preduslov sposobnosti. U ovom slučaju nisu bitna samo stručua znanja proizvođača u okvim njihove delatnosti i koja su preduslov za njihovo uključivanje u proizvodni proces. Za

1366

ZORKA ANTONIJEVIC