Gledišta

žika bogdanović

NA LEĐIMA TIGRA (OD PAPIRA?) ILI: RATNI FILM KAO FUNKCIJA IDEOLOGIJE

Između Klauzeviceve (Clausewitz) izreke da rat predstavlja ništa drugo do produžetak mirnodopske politike jezikom oružja, i aforizma Bendžamina Frenklina (Benjamin Franklin), sadržanog u pismu Džozaji Kvinsiju (Josiah Quincy) od 11, septembra 1783, prema kome „there never was a gcx>d war or a bad peace” (nikada nije bilo dobrog rata niti rđavog mira) leži prostrano područje čovekove meditacije u odnosu na sveopštu istoriju destrukcije. (Destrukcije, kao sastavnog dela njegovog nagona i svagdašnje konstante bilo koje, tokom vreraena, od njegovih civilizacija.) S obzirom na činjenicu da i2iražava jedno od svojstava instinkta i da predstavlja nepromenljivu matematičku vrednost u razvoju Ijudskog društva, rat je, zakonito, morao steći svoju ideološku distinkciju: afirmisan ili negiran, on ja trajno bio jedan od uzročnika, jedna od determinanta kako pragmatičke Ijudske istorije, tako i metafizičke Ijudske sudbine. štaviše, od ranih dana, od takvih dela kakvo je Tukiđidov „Peloponeski rat”, do našeg vremena, do dela kakvi su Cerčilovi (Churchill) memoari iz poslednjeg svetskog rata, veliki vojni sukobi motivisani su kroz svoju ideološku dimenziju. Već nam je i uprošćena školska teorija ukazivala na ideološku polarizovanost spartanskih i atinjanskht ambioija, a čerčil, sa svoje strane, dajuoi svom poređenju nesumnjivu ideološku proporciju, izjednačuje naciste sa Hunima. On kaže: „Ovaj rat nije rat vođa klanova, niti prinčeva, ili dinastija ili nacionalističkih ambicija: to je rat naroda i motiva.” Ideologija je, dakle, vektor rata, objašnjenje koje pojedinačne pobude, istorijski ib determinišući, svrstava u sistem. Ali, kao što uzvikuje Klemanso (Clemenceau) na pragu „srećne ere” (belle epoque), ~rat je odveć ozbiijna stvar da bi se mogla pove-

1368