Gledišta, 01. 11. 1968., S. 42

god ne iščeznu osnove klasne podele društva. Radničkosamoupravni politički sistem ne zasniva se na definitivnom ukidanju od rada osamostaljene politioke moći, već predstavlja razvijeni oblik istoiijskog procesa ukidanja političkog otuđenja. U odnosu na kapitalističku ekonomiju, razvijeno samoupravljanje ne počinje anuliranjem ekonomskih procesa koji sadrže mogućnost i tendenciju preobraćanja radnih sposobnosti u najamnu radnu snagu, a akumulirane vrednosti u kapital-vrednost. Umesto suzbijanja tih procesa pomoću sile formirane izvan procesa rada, i zato neminovno osamostaljene od radnika, razvijeno samoupravljanje vrši obrt unutar samog procesa rada i ekonomske reprodukcije, Otvoreno sučeljava svesnu akciju radnika, njihove interese i njihovu asocijaciju sa determinizmima otuđivanja ekonomske moći i proizvedenih vrednosti od rada i radnika; pokreće i organizuje celokupnu delatnost radnika, sabire i razvija njihovu moć, otkriva puteve i artikuhše saznanje o mogućnosti preokretanja ekonomskih procesa saglasno bitnim interesima radnika, pomoću kontrole udruženih radnika nad činiDcima njihovog materijalnog života i svesnog uređivanja međusobnih odnosa u procesu rada i reprodukcije. U . tom smislu, radničkosamoupravTii način proizvodnje predstavlja razvijeni istorijski oblik ukidanja ekonomskcg otuđenja. Razvijeno samoupravljanje implicira dijaiektiku ukidanja ekonomskog i političkog otuđenja, uzajamnost tih procesa. : Radničkosamoupravni politički sistem pretpostavlja asocijaciju samodelatnog radništva unutar procesa rada i ekonomske reprodukcije. Sistem skupština i njihovih izvršnih i upravnih organa može biti preveden na radničkosamoupravni horizont time što se političko predstavništvo izvodi iz objektivno uslovljenih veza među učesnicima celokupne društvene proizvodnje, a te veze uređuju kao samoupravne radničke asocijacije. U takvom sistemu pchtičko odlučivanje dobija postupno ali nepovratno radničkosamoupravnu sadržinu, utoliko razvijeniju uko’iko su udruženi proizvođači više u stanju da podvrgnu svojoj kontroli i podrede svojim bitnim interesima radne i ekonomske procese, manje upotrebom vlasti i političke hije•rarhizacije interesa, a više utvrđivanjem zajedničkih bitnih interesa i usaglašavanjem svih pojedinačnih i posebnih interesa. U tom smislu, radničkosamoupravna sadr- žina političkog adlučivanja razvija se u upravnoj srazmeri sa svesnim celishodnim uređivanjem radnih i ekonomskih procesa u radničkoj asocijaciji, a u obmutoj srazmeri sa dejstvom determinizama otuđivanja ekonomske mcći i proizvedenih vrednosti od rada i radnika. Ali ukidanjes ovih determinizama prostire se na celokupno razdobljes revolucije i pretpostavlja sadejstvo i kombinaciju svih vidova društvene moči radnika. Najveća snaga razvijenog samoupravljanja je u tome što revolucionama delatnost radnika biva direktno usmerena ka uki-: danju izvora najamnog rada i svojinskog monopola u fundamentalnim dmštvenim procesima. Ali u tome je i.

1490

"RAKOVICA"