Gledišta

skog ili demonstracije u vezi sa osudom Sinjavskog i Danijela kod Puškinovog spomenika u Moskvi, ili najnovije demonstraoije u vezi sa ulaskom sovjetskih trupa u Ceho•slovaoku). S druge strane, danas već pokojni K. Paustovski dobio je Lenjinovu nagradu za književnost, a nekim piscima, Ikoji su učestvovali u potpisivanju protestnih pisama nisu pravljene smetnje za njihov boravak u inostranstvu. Za sada, možemo reći da sovjetsko rukovodstvo teži da ovu borbu za učvršćavanje idejne monolitnosti prvenstveno vodi ideološkim sredstvima, a samo u izuzetnim slučajevima grubim administrativnim. Rekli smo već da je cenzuri u tom pogledu dodeljena izvanredna uloga. Pojave kao što su spek■takulamo spaljivanje najnovijeg romana dobitrdka Lenjinove nagrade Oljesa Gončara Saborna crkva od strane grupe komsomolaca u Kijevu ili emigracija književnog fcritdčara i istoričara A. Belinkova na Zapad u leto ove godine svaikaiko su izuzetak. U vezi s tim koi'isti -se i proslava pedesetogodišnjice Komsomola ove godine da se donese rezolucija o pojačavanju ideološkog rada sa omladinom. Vaspitna funkoija sovjetske književnosti uz obavezno isticanje pozitivnog junaka, optimizam i čuvanje odgovarajuće razmere pozitivnog i negativnog, pri čemu pozitivno treba, naravno, da übedljivo dominira nad negativn.im, isticanje superiomosti sovjetskog društvenog uređenja nad kapitalističkim, borba protiv imperijalističke ideologije i zahtev da se prevaziđu „uski” okviri ličnih i porodičnih problema postali su ponovo primarni zadaoi koji se često grubo, 'iz neznanja, niske estetske kulture ili čak opsfcurantizma dogmatski postavljaju sovjetskoj spisateijskoj inteligenciji. Simptomatično je da je iz tih razioga podvrgnuta kritici i najnovija povest Vasilija Aksjonova Kamion natovaren burićima (zbog naturalističkog „grubog zazemljenja” kako to formuliše kritičar G. Brovman). Opasnost postoji u gubljenju perspektive, u pšfhologizi ranju i naročito u negativnom osvetljavanju događaja dz prošlosti, pogotovu kada je reč o kolhoznom sistemu. Za takav stav karakteristični su napacM kojima je bila izložena najnovija povest Tendrjakova iz seoskog života Kraj (A. Kuklis, V. Ivanov). Od književnosti se traži da polazi od utvrđenih predstava i da odgaja svoje oitaoce da mrze kapitalizam i neprijateljsku ideologiju i da budu ponosni na put koji je u toku pedesetdvogodišnje istorije sovjetske države pređen. Svi ostali zadaci traženja moraju se podrediti ovom osnovnom cilju, jer, ističe se, ne može biti ideološke koegzistencije dva antagonistička dmštvena sistema. Što se tiče trećeg sveta, tj. tzv. neangažovanih zemalja, odnos prema njima varira u zavisnosti od tekuće spoljne politike. Merila koja se postavljaju zemlji ne moraju se podudarati sa merilima koja se imaju kada je reč o prilikaraa na strani. Međutim, današnji ideološki kurs je takav da pretenduje na obavezno prihvatanje u socijalističkim zemljama i međunarodnom komunističkom pokretu, koji je suočen s ozbiljnim sukobima ne samo na strani (Vijetnam, Bliski istok) već i sa razmimoilaženj.ima među socijalističkim zemljama (Kina,

1759

PARTIJA I KNJIŽEVNOST U SOVJETSKOM DROSTVU