Gledišta

je neophodna inicijativa i kritički odnos prema normama i prema organizaciji i funkcionisanju procesa proizvodnje koji ne može biti pravo samo onih na vrhu lestvice stručnog znanja. Samoupravljanje mora da omogući razmatranje racionalnosti svakog predloga, inicijative i kritike ne samo društveno-političkog već i telmološkog aspekta proizvodnje i organizacije rada koji dolaze i izvan okvira ekipe stručnjaka. Inače, ono bi se svelo na stare oblike dresure čoveka kao puke izvršilačke radne snage i na nove forme njegovog otuđenja u procesu rada. Ali, ipak, u principu je neophodno podređivanje jednom racionalnom sistemu proizvodnih normi i odlukama kojima se takve norme utvrđuju. Svakako, to podređivanje može da bude i kanal kroz koji se übacuju interesi tehnokratije i birokratije i kojim se vrši pritisak na slobodu odlučivanja proizvođača kao samoupravljača. Da h će ta mogućnost postati stvamost zavisi od pohtičke snage samoupravljanja i konkretnih uslova u kojima se ono razvija. Ali ta moguća opasnost gušenja razvitka samoupravljanja nije argument za izvođenje zaključka da u sadašnjim uslovima samoupravljanje može bez autoriteta stručnosti i nužnog podređivanja tom autoritetu. Utvrđivanje te relativne demarkačione linije između tehnološke nužnosti i samoupravljanja biće aktuelno sve dok nivo znanja i nivo stručnosti ne budu približno isti za sve učesnike u određenoj vrsti rada. Stoga će sve političke snage koje se bore za progres samoupravljanja u dosta dugom istorijskom periodu morati da razrsšavaju taj sukob i jedinstvo protivrečnosti između rukovođenja i samoupravljanja. Međutim, suština samoupravljanja je u ravnopravnom demokratskom odlučivanju o raspodeh viška rada. Na tom podmčju ne može biti naredbodavnih odnosa. Tu je jedini autoritet rezultat rada svakog pojedinca. NEKI PROBLEMI SAMOUPRAVLJANJA KAO POLITICKOG SISTEMA Komuna i samoupravljanje. U samoupravnom političkom sistemu komima treba da se konstituiše kao ona društveno-pohtička jedinica koja omogućuje najširu neposrednu pohtičku aktivnost Ijudi. Pored radne organizacije, ona treba da predstavlja drugu uporišnu tačku samoupravnog sistema. Komunalna samouprava u našem društvu do sada je uspela da do izvesnog stepena omogući širu aktivnost građana, probudi inicijative za rešavanje konkretnih problema užih društveno-teritorijalnih zajednica da do određene mere smanji distancu između vlasti i građanina u odnosu na period administrativnog sistema i da ukaže na neke mogućnosti neposredne demokratije u njenim okvirima. Međutim, svi ti procesi su spori i nisu učinili radikalni preokret u pravcu ostvarenja Marksovog poimanja komune kao kvalitativno nove, integralne društvene zajednice koju karakteriše svakodnevno potvrđivana demokratija koja omogućuje ekonomsko oslobađanje rada.

1697

U CEMU SU SNAGA I SLABOST SAMOUPRAVLJANJA