Gledišta

Marks je definisao komunu kao najzad nađeni politički oblik za ekonomsko oslobađanje rada. Međutim, naše komune su još uvek prvenstveno kreacija države i ispoljavaju se, pre svega, kao organi vlasti i određene zajedničke siužbe. Da bi se sledila Marksova koncepcija komune, neophodno je naročito ostvarenje dvaju preduslova koji proizlaze iz njegove analize iskustva Pariske komune. Prvo, komuna mora biti bogatstvo formi i prakse socijalističke demokratije, samoaktivnosti masa i njihovog odlučujećeg uticaja na društvenu politiku. To znači da komuna treba da bude izvorište neposredne demokratije koja će biti autentična osnova na koju se oslanjaju svi oblici posredne demokratije. Drugi preduslov sastoji se u neophodnosti ujednačavanja materijalnog položaja svih javnih službenika i političldh funkcionera sa materijalnim položajem proizvođača. Međutim, ovo se ne može postići ako proizvođači ne odlučuju o visini primanja svih onih koji žive od njihovog viška rada. Bez toga nema stvame debirokratizacije u fundamentima društva i demoJtratske i odgovcme vlasti, niti aktivne uloge građanina. A time opet_ dolazimo do onog primamog političkog preduslova; to se može postići samo ako u svim najvažnijim dmštvenim organima od komune pa naviše dominiraju proizvođači. Tek tada komuna kao oblik samoupravljanja otvara mogućnosti oslobađanja rada. U tome je njena suština. Komuna ne sme da se svede na političku formu demolcratije apstraktno shvaćenih građana već mora da bude jedan od primamih oblika udruživanja i dmštvene dominacije proizvođača. Kategorija proizvođača u sadašnjim uslovima našeg dmštvenog razvitka mora da ima primat u odnosu na kategoriju građanina. Time se ne negira realnost i politički značaj ove dmge. Dominacija proizvođača mora da počne paralelno u njihovoj radnoj organizaciji i komuni da bi se nastavila do nivoa celokupnog dmštva. Pri sadašnjem stanju sasvim je razumljivo što komuna ima zakržljale oblike neposredne demokratije. Socijalistička de- mokratija u svim njenim i neposrednim i posrednim oblicima, i u preduzeču i u komuni i na najvišem dmštvenom j nivou, u svojoj suštini mora da bude radničko-klasna. Me- ■ đutim, bitne odluke i u komuni i u širim dmštvenim okvirima često se donose u uskom kmgu Ijudi nezavisno od i interesa proizvođača. Glavni uzrok tome je prvenstveno u, materijalnoj i političkoj poziciji onih koji odlučuju. Osim toga, komuna kao dmštveno-politička zajednica treba da i bude kao celina „vidljiva” i bliska građanima. Ona mora; da izgradi svakodnevne veze njihovog uticaja na sve or- ■ gane odlučivanja i vlasti unutar nje. Bez toga ona ne može ; postati izvor demokratije i primarni činilac u odumiranju i države kao dmštvene sile otuđenja od čoveka. To znači i da ona svojom organizacijom i funkcionisanjem mora da s bude podređena tim zadacima. Pri tome je od važnosti i i faktor veličine komune. Današnje naše komune su dostu glomazni mehanizmi vlasti i institucija, koji nisu u mogućnosti da grade taj svakodnevni most demokratskogj uticaja čoveka na donošenje odluka. U okvirima postojećih oblika neposredne demokratije on nije u mogućnostT

1698

ZORAN VIDOJEVIĆ