Gledišta

da se potpunije realizuje kao politički subjekt jer su ti oblici pretežno raspravljačko-konsultativne prirode. Neposredna i posredna demokratija u našem samoupravljanju. Naš politički sistem u ceiini još nije prevazišao pretežnost političkog reprezentovanja i posredovanja u odnosu na neposredno demokratsko odlučivanje. A'leđutim, to je najviše uslovljeno nivoom razvoja samoupravljanja u proizvodnim odnosima, koje je takođe pretežno predstavničko-posredničkog karaktera. Samoupravljanje u nas došlo je najviše do nivoa saveta (radničkih i drugih) i sličnih predstavničkih organa, ne prodirući dublje ka neposrednoj demokratiji, tj. sve širem odlučivanju samih proizvođača i građana. Na tom nivou ono se u velikoj meri formalizovalo i utvrdilo. To je osobito značajno za onu oblast gde je samoupravljanje najpre i počelo i od koje zavisi razvitak samoupravljanja u ćitavom društvu za sferu materijalne proizvodnje. Posle uvođenja radničkih saveta, što je u svoje vreme svakako predstavljalo značajan korak ka izgradnji notpunijeg socijalizma, uglavnom se ostalo na tom stepenu razvoja samoupravljanja u proizvodnji. Docnije nije se mnogo dalje od maklo ni u ostalim oblastima društva. Međutim, radnički saveti i slični predstavnički organi samoupravljanja sami po sebi su još uvek uski i ne mogu biti dovoljno bliski neposrednim proizvođačima, odnosno Ijudima kao građanima. Oni ne mogu i ne smeju da zamene njihovu direktnu i odlučujuću ulogu. U tom slučaju društvena praksa bila bi znatno udaljena od ideje samoupravljanja. Sadašniji nivo našeg društvenog razvitka i saznanja o društvenoj suštini samoupravljanja traži radikalni korak napred; da funkcije radničkih saveta i njima shčnih organa u komuni, kao društveno-političkoj zajednici u kojoj je to moguće ostvariti, preuzimaju oblici neposredne demokratije; da odlu čivanje bude kolektivno i sveobuhvatno, a da predstavnički organi budu, pre svega, koordinatori i usklađivači odluka i stavova izraženih kroz te oblike neposredne demokratije, da postanu njihov „izvršni odbor”. To ne znači da ti organi treba da postanu samo sakupljači i obrađivači tih odluka i stavova. U pitanju je naglasak na ono što oni u sadašnjim uslovima treba više da rade, čime se ne sprečava njihova kreativnost i samostalnost. To pokazuje da decentralizacija odlučivanja još nije završena. Samo, dalja decentralizacija u pravcu neposredne demokratije postala bi jednostrana ako ne bi bila praćena novim formama samoupravne integracije i centralizacije, tehnološkog i organizacionog povezivanja rada i objedinjavanja Ijudi u radu i političkom delovanju. Ali tome staju na put one uticajne grupe u proizvodnji i van nje u političkira strukturama kojima ne ide u račun ni dosledna decentralizacija ni samoupravna integracija i centralizacija. U oba siučaja bile bi poljuljane njihove pozicije. )o sada je uglavnom bio karakterističan „obračun sa etatizmom” (koji nije bio potpun i dosledan), odnosno išlo se linijom decentralizacije do određenog stepena, a nije uporedo s tim popunjavan i onaj vakuum koji je nastajao povlačenjem države kao integracione sile, pomoću novih odgovarajućih

1699

U ĆEMU su SNAGA I SLABOST SAMOUPRAVUANJA