Gledišta

normi i političkili odluka i sve dotle će samoupravljanje nužno počivati na slabašnim nogama. Sve do tada će dolaziti do apsurdne situacije da radni čovek ponekad ne može, zbog te inertnosti, samovolje i nebrige, da dođe do osnovnih, ne samo samoupravnih već i Ijudskih prava. PRIMARNI UZROCI POLITICKE PASIVNOSTI U SAMOUPRAVLJANJU Cifarski podaci govore o znatnom broju Ijudi koji su prošh kroz samoupravne organe ili učestvovali u nekom drugom obliku političke aktivnosti. Ti podaci, svakako nisu irelevantni za donošenje globalne ocene o političkom angažovanju proizvođača i građana u našem današnjem društvu. Ali, cifre ne mogu da kažu ništa dalje i dublje o stvarnim političkim odnosima, o strukturi odlučivanja, karakteru i kvalitetu političke akcije. Broj pogotovo ne može da odgovori na pitanje: otkud politička pasivnost u društvu koie u načelu teži maksimalnoj političkoj aktivizaciji čoveka? Cesto se konstatuje da mnogi predviđeni oblici samoupravne demokratije jedva žive u praksi. Uzroci se ponekad traže prvenstveno u političkoj apatiji građana koja dolazi posle perioda velike politizacije, u privatizaciji čoveka pojedinca i njegovoj okrenutosti ličnim problemima i zadovoljstvima. Međutim, sve to može da bude tačno, ali ipak ne predstavlja objašnjenje onih primamih, bitnih uzroka, koji u najvećoj meri dovode do pojave splašnjavanja interesa za političku delatnost. A među njima su bitna dva: česta nemogućnost efikasnog uticaja proizvođača i građana na rešavanje određenih problema, odnosno odlučivanje o svim važnim dmštvenim pitanjima u uskim međusobno povezanim kmgovima politički najmoćnijih gmpa, i s dmge strane, opadanje ugleda Saveza komunista usled toga što nije bio dovoljno osposobljen da nađe prava, blagovremena efikasna i demokratska rešenja mnogih dmštvenih problema koji su poslednjih godina pred njim iskrsli. Ljudi ne mogu biti zainteresovani za političku delatnost koja ne donosi rezultate ili ih donosi u minimalnoj meri. Ako njihovi predlozi i kritike ostaju bez efekta, onda oni takvu delatnost osećaju kao teret. To važi i za najveći broj članova Saveza komunista koji ne mogu uticati na stvamo političko odlučivanje nego na mnogobrojne „sastanke” dolaze po „partijskoj dužnosti”. Opadanje ugleda Saveza komunista uslovljeno je i time što često određeni komunisti koji zauzimaju odgovome dmštvene položaje uzurpiraju pravo na odlučivanje, što „jedno govore, a dmgo rade”, što odluke mnogih kongresa i plenuma SK i ne dopim do života, što je jedan broj komunista postao egoistički orijentisan na zadovoljenje svojih materijalnih interesa i što im je politika unosna profesija. Ako se imaju u vidu sve te pojave, onda je razumljivo zašto demokratske forme često ostaju okvir bez sadržine. Politička aktivizacija masa nije moguća kroz

1704

ZORAN VIDOJEVIC