Gledišta

SAMOUPRAVLJANJE I POLITICKA ULOGA SELJAŠTVA Jedan od nesumnjivih nedostataka našeg samoupravljanja je to što u njega nije ukljućena jedna ogromna društvena grupa seljaštvo, odnosno što je, ukoliko je uključena, to uključenje sasvim neznatno. Političko vegetiranje sela, njegova izolovanost od bitnih problema i kretanja unutar radničke klase samo su neke od karakteristika političkog položaja seljaštva. Njegova pretežna sitnosopstvenička struktura, proces intenzivnog materijalnog raslojavanja i izrazitije delovanje nekih tendencija kapitalisanja predstavljaju objektivnu prepreku da se u novim oblicima uspostavi savez radničke klase i seljaštva, koji je nosio ne samo našu več i druge socijalističke revolucije. Dva objektivno različita oblika svojine, društvena i privatna, rađaju danas prepreke uspostavljanju tog saveza, koji bi odgovarao potrebama našeg savremenog društva. Jedino ako prvi od njih čvrsto podredi sebi ovaj drugi oblik svojine, u smislu stvaranja i dominacije socijalističkih produkcionih odnosa na selu, moguće je čvršće uspostavljanje tog saveza u našim današnjim društvenim uslovima. Oblici samoupravljanja individualnih proizvođača i njihove poslovne saradnje sa društvenim sektorom proizvodnje ni izdaleka se ne mogu okvalifikovati kao forme potpunijeg samoupravnog političkog života seljaštva. Postavlja se pitanje: ako je svojinska struktura našeg društva objektivno raznorodna, treba li ona kao takva da dođe do izražaja i u političkoj organizaciji društva? Da li i sada kod nas treba da važi onaj Lenjinov princip, prema kome jedan radnički glas vredi pet seljačkih? Pitanje je veoma složeno. Ako se gleda sa aspekta sadašnjih naših društvenih odnosa i uzroka postojećih problema, onda se mora doći do zaključka da je diktatura proletarijata još uvek aktuelna, da se čak i sve više aktuelizira, da je dominacija interesa radničke klase neophodni uslov daljeg razvoja našeg socijalizma. Međutim, to ne znači da seljaštvo kao socijalno-političku kategoriju treba odgurnuti u stranu, prećutnim usvajanjem argumenta da bi njegovo veće prisustvo u političkoj organizaciji društva moglo da vodi „povampirenju” kapitalizma i onemogućenju samoupravljanja. Seljaštvo je realna i veoma brojna socijalna gmpacija koju politička delatnost i organizacija samoupravljanja moraju priznavati. Međutim, kao i kod drugih vanradničkih socijalnih gmpacija i kategorija, i ovde je reč o tome da prioritet imaju interesi radničke klase i samim tim da je neophodna dominacija radnika u političkoj organizaciji dmštva. Kad se govori o mestu seljaštva treba imati u vidu svu raznolikost socijalnih i političko-idejnih diferenciranja na selu. U političkoj organizaciji samoupravnog dmštva raože da bude prisutan onaj deo seljaštva koji je sudbinski vezan za socijalistički sektor proizvodnje (naravno, taj sektor je kvalitativno dmgačiji u odnosu na državno-svojinske, monopolsko-birokratske tendencije kakve su sada često prisutne na selu a nazivaju se soci-

1709

U CEMU SU SNAGA I SLABOST SAMOUPRAVUANJA