Gledišta

kojih dolazi ukoliko se ne uspostavljaju svi realno mogućni uslovi za njenu oslobodilačku ulogu. Reč je o potrebi „otkrića” današnje naše radničke klase. U toj klasi, koju čine proizvođači viška rada i u koju se sve više uključuje i dobija u važnosti naučno-tehnički kadar (pod uslovom da se ne pretvara u tehnokratiju), neposredni proizvođači su najbrojnija i socijalno-najvažnija kategorija. Ali oni u isto vreme žive u uslovima koji su mnogo nepovoljniji u odnosu na uslove većine drugih društvenih grupa i slojeva. I pored svoje društvene važnosti, oni nemaju ni izbliza odgovarajuću političku poziciju. Diktatura te klase ne može biti diktatura ranijeg tipa izražena prvenstveno kroz prinudu i uništenje klasnog neprijatelja, nego obezbeđivanje dominacije njenih ekonomsko- političkih interesa u sadašnjim društvenim uslovima u odnosu na druge društvene grupe, koje imaju drugačije ili čak njoj suprotne interese, posebno u odnosu na birokratiju. Ta naša savremena radnička klasa sastoji se od sve više školovanih, obrazovanih, specijalizovanih, pohtički svesnih kadrova koji znaju šta znače u društvu i kakva im uloga pripada u njemu. Taj kadar koji čini stožer nove radničke klase, teži da isključi profesionalno političko predstavljanje i posredovanje i nastoji da višak rada i politiku uzme u svoje mke. Ako on ne zauzme mesto koje mu pripada, desiće se da naše dmštvo u dužem periodu tavori u nekom međuprostom od etatističko-birokratskog tipa dmštva do začetaka samoupravljanja, što može da prouzrokuje niz dubljih socijalnih poremećaja i protivrečnosti.

ZORAN VIDOJEVIC