Gledišta

ZAPISI

trivo inđić

jajem ove godine su Republičko veće i Prosvetno-kultumo veće skupštine Srbije usvojili teze za izradu zakona o finansiranju kulture i o zajednicama kulture i na taj način označili početair javne rasprave o ovom izuzetno važnom dokumentu iz podmčja naše kultume politike.*) rimedbe o kojima će ovom prilikom biti reči imaju tako sasvim određenu namenu, tj. vezane su za dati nacrt zakona i za okolnosti koje prate javnu diskusiju o njemu. iama se čini da je osnovna vrlina ovih teza to što one nastoje da se kultumi život u nas usmeri u pravcu njegove demokratičnije vizije, nesputanijeg akcionog radijusa subjekata kulture i svežijeg polazišta jedne nove institucionalizacije činilaca kultume politike. Dmgi vid ovih inovacija tiče se neposredno materijalnih temelja kultumog rada. Naime, u tezama je opipljiv napor da se, najzad, kaže nešto određenije o tome kako će se obezbediti trajniji i stabilniji, a i efikasniji, izvori finansijskih sredstava namenjenih ovom podmčju našeg intelektualnog života. 'a ipak, uprkos nizu zaista samoupravnih rešenja, ne možemo a da ne primetimo i u ovim tezama još uvek značajnu mem zavisnosti samoupravljačkih organizacionih jedinica od dmštveno-političkih zajednica, tj. skupština (cpštinskih, međuopštinskih, pokrajinskih itd.), koje su i do sada bile odlučujući nosilac kultumo-političke inioijative, njenih instituta i sadržaja. ?ako teza 5. predviđa da samo dmštveno-politioke zajednice osnivaju zajednice fcuiture. U vreme kada se uveliko govori o slobodnijoj komunikaciji samoupravnih subjekata, tj. radnih organizacija pre svega, o neophodnosti da oni sami regulišu svoje .međusobne odnose, udražuju vlastita sredstva i rad na načelima dobrovoljnosti i autentićne solidarnosti, izgleda nam odviše rigorozno svako rešenje ovog

») SKUPŠTINSKI PREGLED, god. VI, br, 28, Beograd, oktobar 1968.

O FINANSIRANJU I ZAJEDNICAMA KULTURE I O ZAJEDNICAMA KULTURE

1713