Gledišta

obaveza, itd.). Pored toga, dobro je poznato u kojoj meri savezni propisi sputavaju društveno-političke zajednice u izboru fiskalnih instrumenata, obimu poreza, njihovoj manipulaciji. Kao što vidimo, jedino je porez na promet alkoholnim pićima ustupljen opštinskim, tj. međuopštinskim zajednicama kulture. Ako bi on iznosio samo i 3 odsto, kako se predviđa, opštinama bi ostalo oko 4 milijarde starih dinara, što je značajan iznos kad se ima u vidu da su do sada opštine u Srbiji izdvajale za kulturu svega 8 milijardi i 800 mihona starih dinara. Zato je šteta što zakon o finansiranju kulture neće moći da nam osigura altemative za izdašnije poreze, jer je centralizacija materijalnih sredstava i odlučivanje o njima fakat koji je, na žalost, još uvek van domašaja samoupravnih tela. Samo je ono samoupravno organizovanje realno koje je praćeno i adekvatnom materijalnom osnovom d potporom, pa u ovom pogledu ni kultumi život ne predstavlja izuzetak. :ohko je još opravdanije isticati zahtev da ove, kao i dmge zakonske nacrte uvek prati i odgovarajuća finansijska dokumentacija koja bi realnije prikazivala predložena rešenja iz domena fiskalne, poslovne i dmge pohtike. Onda bismo mogli da savesnije raspravljamo o tome da li je, reckno, teza o vezivanju kultumog rasta za nacionahii dohodak u fiksndm proporcijama prihvatljivija od različitih modela finansiranja, u čijim sklopovima otkrivamo tragove budžeta, siromašnog izbora poreskih mera i sl. Mi možemo i prihvatiti uveravanja da će predložene finansijske mere u ovim tezama obezbediti sadašnji tempo kultumog rasta (tj. da će Srbija u idućoj godini dobiti 27 milijardi i 880 miliona starih dinara za kultum), ali da h će one stvoriti mogućnosti za nove duhovne apetite, za investiciona ulaganja u ovom podmčju, to je pitanje koje će teže dobiti pravi odgovor. tda je reč o dmgim temama iz delokmga ovih teza, posebno 0 zadacima i poslovanju budućih zajednica kulture, želeli bismo da iznesemo još neka zapažanja. ishmo da bi jedan od zadataka ovih zajednica, posebno na nivou Republike (teza 19) moralo da bude podsticanje 1 organizovanje naučnoistraživačkog rada u oblasti kulture, organizacije i programiranja kultumog raz\dtka, a takođe i stvaranje jedinstvenog sislema dokumentaciono-statističke službe koja bi opsluživala ovo podmčje društvenog života, tim pre što smo svesni koliko je naš smisao za improvizaciju d u ovom prostom dokazan i poguban. ■iga o kulturnim potrebama dece i omladine morala bi biti eksplicitna obaveza zajednica kulture (to bi se moglo reći u tezi 19. ih tezi 20), jer je i u ovom podmčju prisutna specifična diskriminaoija po starosnim gmpama. Zbog nepostojanja sistematske brige o vaspitanju i stvaranju kultumih navika kod dece i omladine, šund i kič uzimaju sve više maha delujući po svojim efektima kao svojevrstan duhovni genocid. Zato smatramo da bi dmštvo moralo da preuzme na sebe odgovornost da deci i omladini omogući autentičan kultumi život, negu pravih intelektualnih potreba. 1715

0 FINANSIRANJU 1 0 ZAJEDNICAMA KULTURE