Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije, 15. 09. 1928., S. 172

Mili mioii haverim!

Vaš ie put mnogo lakši; Vi napredujete kud i kamo više, nego smo mi, predašpnia gzeneracilia, a tako treba da bude.

Mi danas zadovolistvom gledamo, kako nove generacije postain sve jače. Uče ievrejski, nastanjuiu iugoslavensku farmu u Palestini, ispuniuju svoj Život Žžidovskim znanjem, židovskim radom.. Približuju se radu i mišlienju velikih naših preda, nestaje za ulijih zemliopisni i daševni calut.

Vidimo, što se može ı konsekventnom svijesnom radu za svoj narod postići, no vidimo i rezultate židovskog rada naše gceneracije. Kroz trideset godina doživliuie čoviek mnoga razoćaramila. Mnozo poduzeće, tečevno, kulturno ili socijalno, nc ispunjuie Želje osnivača, Da Omi često i požale, Što su sudjelovali u tom Dbothvatu oko osnutka.

Ali znadem, a uvjeren sam, da isto tako misli i velika većina osnivača »Literarnih sastanaka«: da nikad nijesmo doživjeli veći uspieh, nikada mijiesmo, a i ne ćemo vidjeti izrazitile obiektivaciic naših želia i težnia nego kada smo mi,židovski mladići erada Zagreba, stvorili te »sastanke«.,

Vama, mladi priiatelii, koji ste ostali i koji dolazite na tai put, da od zodine do godine usavršuiete naše ideje, neka bude hvala! Ustraite na svom putu!

- Dr. Lavoslav ŠSŠiP.

LUmjesfo pozdrava

Septembra 1927. ı Bazelu. U zgradi Kasina, gcdie se održao DPrVi Cionistički kongres. Orgulie zabruiain psalam. Svečama sijedmica započinie: spomen ma prvi kongres. Uzimaiu rileč oni, koli sl i pred trideset godina bili ovdje. Siećania. meka i mila siećania,... druge su tad bile bure negoli na XV, kongresu. koji ie prekinuo rad

za nekoliko sati sjećania:- orkani zanosa bili su to tada... allons enfants našeca maroda, potresan, TOV. DOfresan do suza... KMazniežili se naši starci u siećaniu.

Mi mlađi slušamo s poštovaniem. Ali, što le to, da u tom svečanom slušanili osjeti nestfrplivi? Il se to zar samo meni pričinija? |

_ Sokolov govori, ali niezov govor ulazi u sadašnjost. i mi se njezovu gzOoOvorui predaiemo. Il Weizmann gcovori, vođa, Koji niie imao dosta movaca da pred trideset godina "stigne u Bazel, i niegov je govor sadašniost i budućnost. To su govori, koji odiekuju u nama.

To ie, da smo premladi za pusta spominjania: i kao cielina, i kao pojedinci. Puni smo tradiciia, ali ta tradicila Živa le ioš sadašniost, ne istoriia: iedva početak nove istoriie naše obnove. Zato niiesmo kadri saosiećati u raznježenim sentimentima liudi, koji,

:

179