Jugoslovenski Rotar

] У А хм м в 5 т BB о V |: Ес e

Rotarian Ivan MeStrovié, the famous Yugoslav sculptor, has celebraled ihis year his 50-th birthday. Joininig in the general admiration of this great Yugoslavian, »,Jugoslovenski Rotar“ iz reproducing here the following enthousiasiic article especially written for our paper by Rotarian Pavle Ostovié — Zagreb R. C.

Ivan Meštrović rodio se u Otavcima, u kraju koji je kolijevka starog kraljevstva hrvatskoga. Već u najmladjim danima, čuvajuct ovce u planini, pokazivao je umjetničku žicu i izradjivao' »Kipce” u drvu, zatim je slijedio nauk u Splitu, školovanje u Beču i prva afirmacija njegovog genija na bečkoj izložbi.

Mlad i poletan, nadahnut i prožet našom narodnom epikom, najveći dio prvog Meštrovićevog stvaranja predstavlja pjesmu u kamenu onim našim epskim junacima, koji su m'ljenici naše паrodne pjesme, i u kojima je oličen naš narodni temperamenat i karakter, srpski i hrvatski. Tmurni zbog vječnog ratovanja, gordi zbog stare slave, a prkosni silnim i bogatim, k tome topla srca i široke ruke, a pod mrkom obrazinom puni nježne ljubavi prema bližnjemu i potlačenomu, prožeti osjećajem istinske pravičnosti, heroji narodne pjesme nisu mogli naći boljeg tumača u hladnom kamenu od Meštrovića.

Kosovski ciklus Meštrovićev predstavlja zaista najljepše i najbolje što je na tom polju stvoreno, krunjeno i ovjenčano u kosovskom hramu kako ga Je majstor zamislio. Meštrović i njegovi radovi na tom polju predstavljaju ovaploćenje naše narodne epike. On je Još poslednji živući veliki narodni pjesnik i tumač narodne epopeje. Izgleda mi kao veliki svećenik jedne kulture i kopča izmedju jedne dokončane epohe ı novih vremena, koji stvara toj cpohi dostojnu grobnicu u kosovskom hramu, da ga onda u tišini i dostojanstvu, gordo i ponosno, pred novim pokoljenjima zatvori, jer će ona razumjeti njegovu simboliku, ali ne će više moći da prožive i da proćute njegovu veličinu. Izgleda mi kao da su se svi narodni junaci i pjesnici, koji su slavno i dostojno završili svoje razdoblje ı legli na počinak da prepuste novim pokoljenjima nova i drugačija djela, konačno utjelovili u Meštroviću.

Meštrović Je bogodani umjetnik čija brojna djela, u kamenu, bronci i drvu, živu te daju neposredan utisak ljepote, nježnosti, bola i radosti. Njegov Krist na križu daje takav utisak bola, da čovjeka upravo srsi prolaze, a u isto vrijeme i utisak beskrajne produhovljenosti i smirenosti, i u toj boli, koju podnaša njegovo tijelo, suvereno vlada njegov božanski duh i mir, i upravo Vam izgleda kao da kaže „Oprosti im, Gospode, jer ne znaju što čine”. Njegov Grgur Ninski, rječit je dokaz svijesti hrvatskoga naroda, koji je u borbi za svoja prava iznio pobjedu, i jedini medju katoličkim narodima sačuvao u najižloženijim svojim krajevima svoj narodni jezik u crkvi, a smještaj Grgurovog spomenika u peristilu Dioklecijanove palače u Splitu treba da simbolizuje tu našu pobjedu. Mogao bi tako ići redom od jednog do drugog njegovog djela, ali pozvantji su to obradili, pa postoji već čitava biblioteka knjiga i članaka o Meštroviću, njegovim djelima ı njegovoj umjetnosti.

Nas kao rotare 1 kao jugoslovene interesuje MeStrovi: kao Covjek, povrh i pored svoje umjetnosti. Vjerujem, da mnogi žele da čuju kakav je to čovjek, taj Mestrovic, koji stvara tako golema djela, da o njima govori svijet, a koji čini utisak njeznog, mirnog ı šutljivog čovjeka kad ga sretnete u društvu ili u klubu.

Ivan Meštrović