Jugoslovenski Rotar

dolikuje. Jack Nelson je bio jedan od organizatora one grupe, koja je god. 1925 održala svoj prvi sastanak u Honolulu. Kasnije je on i u Kanadi osnovao neobično aktivni ogranak te institucije, Kanadski Institut Medjunarodnih Odnosa, čiji Je on počasni sekretar od početka njegovog delovanja. Tim uspehom John Nelson može da se ponosi. Njegovo je zadovoljstvo, što je i on nešto doprineo dobrobiti svog bližnjega i njegovom osećaju sigurnosti i mira. Jer po sopstvenim njegovim rečima se filozofija sastoji u ovome:

„Mi smo nekad bili jedan, možda divlji, ali ipak jedan narod. Kasnije smo se namnožili i raselili. Neki su pošli prema zapadu, neki prema istoku. Treći su opet otišli na jug, gde im je koža od sunca potamnila. I odmah smo se počeli udruživati u plemena, kasnije u nacije. Danas imamo i svoje sopstvene vojske i mornarice, te smo zaboravili, ili možda nećemo da znamo, da smo nekada bili jedan narod. Ali u najnovije doba, zahvaljujući znanosti ı napretku tehnike, mi smo se opet zbližili. Danas za vreme doručka već znamo šta se u svetu desilo i to mnogo ranije, nego što bi naš deda doznao šta se prethodne noći desilo kod njegovog komšije. To imamo da zahvalimo napretku nauke. Ali ista ta nauka propustila je nešto drugo da učini i mi sada skupo plaćamo taj propust. Ona je naime dovela u tesni kontakt narode, ali ih nije Istovremeno naučila da žive u tako bliskom susedstvu. Jer ni sama ta nauka ne može da ih navede da žive zajedno u miru ı medjusobnom sporazumu.

„Naprotiv ta je nauka ı divljim ı civilizovanim narodima dala u ruke oruzje tako ubitačnog dejstva, da oni sami strahuju od njegove upotrebe. I baš zato, što su pojedine države uvidele koliki je ponor — tj. vremenski razmak — izmedju fizičkog i socijalnog progresa, one pokušavaju da taj ponor premoste Društvom Naroda, medjunarodaim ugovorima i savezima.

„Što se mene tiče, ja ne polažem mnogo na to, ako gg. MacDonald ili Roosevelt potpišu kakav pakt prijateljstva. Ali kad se uspe, da se skupe ljudi zajedničkih interesa i srodnog zanimanja, koji žive u raznim zemljama i da se takvi ljudi posvete zajedničkom idealu mira, onda je to uspeh od realnog i opšte korisnog značenja. U rotarskoj organizaciji nalaze se ljudi iz 75 raznih zemalja, koji su medjusobno vezani nesebičnim vezama i koji svoje sile posvećuju širenju prijateljstva. Ta okolnost svodi rat na jednu ličnu bazu. Time „rat s Austrijom” ili „rat sa Japanom” za mene dobija značenje, da bih ja trebao da ubijem Otta Bohlera iz Beča ili Yoneyamu iz Tokija.

„Za rotare takav se rat ne razlikuje mnogo od gradjanskog rata — takav rat bi za njih bio bratoubilački rat. Jer rotarstvo nije drugo do mobilizacija dobre volje u čitavom svetu. Ono je stvarno proglasilo večiti moratorij svakoj zloj nameri.” —

Ovo izlaganje prožeto je duhom iskrene ispovesti. To je onaj način rezonovanja, koji će svetu sačuvati mir u prkos bojazni političara pred komplotima. pojedinaca, koji imaju interesa da se države oružaju i da se vode ratovi. To je verovanje kakvog se ni Jedan rotar ne bi trebao stideti ı u što svak veruje, ma da možda nije uvek u stinju da rečima tačno izrazi.

Znam da bi vas mogle interesovati i neke sitnice iz privatnog života Johna Nelsona. I za to sam ga upitao:

„Čime se najradje bavite u svojim slobodnim časovima?”

„Svojom familijom” — odgovorio je on smesta.

ши 9

Nastavak na sledećoj strani