Jugoslovenski Rotar

svoje posebne ustanove za zaštitu dece, bilo da privatne institucije obilno materijalno pomažu, da bi mogle da izvrše svoju jevanđeosku dužnost milosrđa i ljubavi prema bližem.

Južna Srbija, kolevka naSe srednjevekovne narodne kulture, do svog nacionalnog oslobođenja od petvekovnog robovanja, nije znala za zaštitu siromašne dece. U njoj je dotle vladao apsolutizam jednog neprosvećenog naroda, te joj je dolazak srpske vojske 1912 g. doneo slobodu, kao prvi uslov za svaki kulturno-prosvetni rad. Ali, njoj je sloboda kobne 1915 g. ukinuta, da bi ponovno vaskrsla 1918 godine. Od tada, pa do današnjeg dana, između ostalih problema, koji se iz dana u dan rešavaju, — i pitanje zaštite i prihvata dece osetno napreduje. U početku 1919 g. o ratnoj siročadi brine se isključivo država, docnije ona svoj rad sužava, da bi veći deo staranja prepustila privatnoj inicijativi, upravo milosrđu onih ljudi, koji žive u izobilju. Takva dužnost nametala se i Južnoj Srbiji, koja ima veliki broj siromašne dece. I tu dužnost preduzimaju izvesni socijalni ljudi u Skoplju i postavljaju sebi zadatak: raditi na prikupljanju materijalnih sredstava i podići Dom za prihvat dece iz Južne Srbije. Za ostvarenje ovog zadatka osnovan je 1926 god. Odbor koji je svoju akciju proširio i van Skoplja, te je za osam godina uspeo da prikupi toliko novaca, da je 1932 godine otpočeo sa zidanjem zgrade, a da je završi 1934 godine.

Sam Dom zidan je u Južnosrpskom stilu, a nalazi se u najlepšem delu Skoplja. Zgrada sa uređajem košta 2,300.000 dinara i sastoji se iz visokog suterena, u kome su smeštena ova odelenja: trpezarija, kuhinja, kupatilo,. umivaonici, magacini hrane i drugo; prizemlja, gde su smeštene velike, svetle i udobne sobe za učenje, biblioteka sa odabranim knjigama, svečanom -dVo-

ranom za zabavu i kancelarije uprave doma; i sprata, gde se nalaze velike, ~

svetle spavaonice, ambulanta i soba za vaspitače. Dom ima 130 postelja, uređen je skromno, jednostavno, higijenski i pedagoški. Život u Domu otpočeo je septembra 1934 г. за 81 pitomcem. Pošto je Dom privatna ustanova to njime upravlja Savet od 14 lica, između kojih su i naša braća rotari: arh. Josif Milailović, pretsednik gradskog poglavarstva; Vladan Bogdanović, hotelijer; Milan Čemerikić, načelnik banske uprave; Hadži Dragi Patrnogić, trgovac; Boško Žerajić, industrijalac; Tasa Tasić, industrijalac i Čedomir Todorović, koji je kao idejni osnivač izabran i za prvog upravnika ove humane ustanove.

Imenovana braća rotari su radom na podizanju Doma, kao i sadanjim radom u njemu, i delom pokazali svoje visoko shvatanje rotarske dužnosti, da se služeći drugome, najbolje služi sebi. Jer, stavljajući sebe u službu podizanja dece, time služe svojoj naciji; a služeći njoj, služe Otadžbini, da bi kroz zaštitu dece sačuvali jugoslovensku rasu, jačajući u zdravom telu i zdrav duh. -

14