Jugoslovenski Rotar

Još je od važnosti da se napomene da su Srbi 1895 g. podigli dve škole na spratu koje su izdržavali iz svojih srestava bez ikakve državne pomoći.

Ne mogu propustiti a da ne spomenem nešto i o vršačkom parku kao najstarijem javnom perivoju Banata. Kao privatna bašta spominje se još god. 1775 a od 1797 g. svojina je opštine koja je u istome podržavala majur. Tek 1850 god. ukinut je majur i bašta se stavlja na upotrebu građanstvu kao šetalište. God. 1884 osniva se »ParkfeTajn« koji ga proširuje i uspeva da od šumice stvori jedan od najlepših umetničkih parkova bivše južne Mađarske.

U Svetskom ratu Vršac srećom nije bio proprište nikakvih ratnih operacija. God. 1918 novembra 11 posele su Vršac srpske trupe i 5 time Vršac ulazi u sastav Kraljevine Jugoslavije.

Za Vršac je nesretno povučena demarkaciona linija, a potom granica, jer ga je otsekla od severne i istočne pozadine i nanela mu ogromnu ekonomsku štetu. Ovo se za vreme konjunkture do 1925 g. nije toliko osećalo, ali kada je nastupila nezapamćena gigantska ekonomska kriza, koja je svojim panždama obuhvatila ceo svet a najjače pritisla agrarne zemlje, pod tim udarcima povinuo se i vinogradarski Vršac te je u njemu nastupila jedna rapidna dekadencija. Najstarije radnje mesta, koje su decenijama postojale, industrijska preduzeća, nebrojeno uglednih poseda, ekonoma i vinogradara slistila je kriza nemilosrdno. T dok u drugim krajevima kriza popušta u Vršcu i okolini besni još uvek bez i jedne planse bledila i bez perspektive na boljitak.

I tako naš lepi Vršac opada u svakom pogledu, a gde će se ta dekadencija zaustaviti Bog sveti zna.

Zahvaljujući Vam se na strpljenju i pažnji kojom ste ovo moje izlaženje saslušali, nadam se, naši mnogopoštovani gosti, da ćete iz milog nam Vršca poneti najlepše utiske i molim Vas da ga zadržite u trajnoj uspomeni.

> 7 (OI BOJI (OJO IA SV IDE JI

JA SAM КОТАК Dragi Rotari!

Jeste li kada pomislili, da, dok to znači, da ja pripadam Rotarstvu, u isto vrijeme znači, da i Rotarstvo pripada meni.

Каа ја pripadam nečemu, očekujem, da od toga imam i neku korist, =% kad nešto pripada meni, očekujem, da ću za to nešto i učiniti.

Opazio sam, da čovjek, koji pripada Rotarstvu, imade malo koristi od toga sve dotle, dok ne dođe do točke, kad Rotarstvo pripada njemu. Tada on počme raditi za njega, kao što i mi svi radimo za one, koji su nam dragi. Tada, pošto mi radimo za nje, mi im postajemo sve draži, a oni opet nama.

Život je u istinu njihalo. Mi dobivamo razmjerno toliko, koliko dajemo. Ed. B. Moran,

Predsjednik R. C. New York.

JL5)