Jugoslovenski Rotar

ODGOVORNOST SLUŽENJA U ZVANJU

Među ostalim pitanjima, što su se raspravljala na prosloj konvenciji u Meksiku, jedno od najvaEnijib bilo je pitanje o odgovornosti služenja u zvanju. O tom pitanju referirao je predsjednik R. I. B. I. Edwin Robinson (Sheffield, Engleska), nas prijatelj sa zagrebacke konference. Iz njegova govora prenasamo ovdje nekoja važnija mjesta.

»U glavnom smatralo se je službu u zvanju nekakvim kodeksom. Imali smo utisak, da je Rotarstvo organizacija, kojoj je svrha, da dovede ostale ljude na pravi put, zanemarivši tako pravo značenje гоtarske nauke, koja nas uči, da imamo smatrati naše zvanje kao zgodu da služimo svom bližnjemu. Prava lozinka našeg pokreta, kojom se mi toliko ponosimo i u kojoj je utjelovljena ideja služenja, »služenje nada sve«, utopila se je u onoj drugoj »tko drugome služi, koristi sebi«.

Kad su me zamolili, da Vam govorim o tome, što je potrebno, da se uvjeri svakog pojedinog Rotara o odgovornosti u njegovom zvanju, rado sam prihvatio poziv, premda sam na temelju svog iskustva držao, da to pitanje spada više u odbor, nego li u plenum konvencije. Uza svu delikatnost ovog pitanja, odlučio sam, da Vam o tom govorim.

Dopuštam, da je svaki Rotar na svijetu isto tako uvjeren o odgovornost služenja, kao što sam i ja. Mi ne možemo, da pogledamo u svačiju dušu, da vidimo, da bi on doista radio onako, kako se to očekuje od njega. To spada na svakog pojedinca, da on sam ispita svoju savjest i upita samog sebe, da li je u svom radu potpunoma uvjeren O odgovornosti služenja u svom zvanju.

Sklon sam, da vjerujem, da je svaki pojedini Rotar u glavnom uvjeren o svojoj odgovornosti i, što je još važnije, da je nastoji prama svom naziranju provesti u djelo. Možda sam nešto presangviničan, ali držim da neće nikome od nas škoditi, ako se pozabavimo ovim pitanjem, koje smo gore postavili.

U služenju u zvanju nema nikakvog sakrivanja iza leđa kluba ili organizacije. Nama može laskati, da je naš klub priredio jednu plivačku utakmicu dječaka ili priskrbio glazbene instrumente i kompletne uniforme drugoj grupi dječaka ili pak sudjelovao u nekom drugom filantropskom radu. Neću ni jednom riječi da kritiziram lijepa djela, što su ih Rotary klubovi izvršili i danas vrše širom cijelog svijeta, ali imade na tucete i drugih organizacija, koje čine ista djela, a — dozvolite, da vam tiho prišaptnem — čine ih baš isto tako dobro kao i mi.

Mi možemo reći svijetu, što mislimo o razoružanju ili o potrebi jednog internacijonalnog pomoćnog jezika i t. d., ali, na koncu konca, nas će se prosuđivati upravo na onom polju, koje mi zovemo služenje u zvanju, a odnosi se na to, kako vi i ja stičemo svoj svagdanji kruh. Glavno je pitanje na koji način mi vodimo svoj posao i vršimo svoje zvanje, kako postupamo sa svojim podredenima; drugim riječima, na koji način mi dovađamo u sklad želju i potrebu za dobitkom sa svojom očitom pripravnošću i željom, da pošteno služimo javnosti.

Služenje u zvanju nema ništa teatralnoga u sebi. Nema tu fanfara ni trublja, niti ičega drugog, što bi imalo da raspali dušu i maštu, pak,

5