Jugoslovenski Rotar

MOBILIZIRAJMO DOBRU VOLJU

(Iz sekretarijata R. I. Chicago, govor past presidenta John Nelsona u Mansfieldu.)

Vlade svuda traže miroljubiv odgovor na teške probleme, koji ih muče. One su svijesne, da su fizičke tekovine daleko pred duhovnim pojavama, te da je između njih nastao jedan tragični vremenski jaz. U isto vrijeme dobro znadu, da je ondje, gdje znanstvene tekovine nadmašuju socijalne pojave, slom neizbježiv. Siliti ljude, koji se пе poznaju međusobno, odnosno koji ne vole i nemaju povjerenja jedan u drugoga, da uđu nepripravni u jedan intimni zajednički život, pogibeljno je isto tako, kao i okupiti pod jednim kućanstvom družinu, koja se mrzi i ljubomorno očekuje podjelu imanja.

Svakim danom postaje jasnije, da svijet biva svijestan jednog novog zakona — velikog moralnog zakona — koji mora da dokine sebični zakon supernacionalizma i suverenih država. Bučan glas nezavisnosti biva podčinjen sviješću međusobne ovisnosti. Zadnji dogođaji pokazali su da raste auktoritet moralnog zakona, kome je svaki narod odgovoran, kao što su pokazali i fakat, da je takav zakon, a ne država ili narod, konačno glavna svrha. Manjkaju mu još do sada nužni kanali, da dođe do svog izražaja, kao i sredstva, da se ojača. Pošto se ovdje radi o jednom moralnom zakonu, sasma je razumljivo, da on ne može doći do svog izražaja, nego u moralnom obliku. Pita se, odakle ima da dođe taj auktoritet, to novo naziranje i to vrhovno sudište? Zar ne bi oni mogli doći kroz naša društva, koja ne priznavaju ni jedan nacionalni interes, koji vrijeđa osnovne i drevne zasade ljubavi i dobre volje.

Jamačno, današnja situacija je izazov svakome od nas. Mi svi znamo, da je glas primirja pred 17 godina dokončao neprijateljstva samo na frontovima. Od milijona ljudi, koji su se borili za mir, našli su ga samo oni, koji su poginuli. Mi smo naslijedili svijet ne samo osiromašen, već i ogorčen ratom, svijet, koji se nalazi uslijed financijske i ekonomske poremećenosti pred bankrotom, i koji troši milijone na naoružavanje, reparacije, tarifne represalije, a koji je u isto vrijeme nemoćan za, svaki konstruktivan rad. Naši proroci, nezadovoljni huckanjem jedne klase protiv druge, traže sada da pobune jednu generaciju protiv druge.

O ratu i miru ne odlučuje se više u kraljevskom predsoblju niti u kancelarijama za vanjske poslove, pa ipak mi tražimo oblike i metode, koje pripadaju periodi, kada su se odluke nalazile u rukama pojedinaca ili malenih grupa. Usprkos zvučnih naslova tih ugovora ili paktova, kao ı usprkos reputacije onog, koji ih je potpisao, njihov uspjeh ovisi o tome u koliko su oni odraz volje naroda, koji iza njih stoji. Liga ljudi daleko je jača od lige naroda.

Dok na znanstvenom polju svuda triumfiramo, na ekonomskom polju smo samilostno nemoćni. Bog dobro znade, da nam ne fali znanja,

13