Jugoslovenski Rotar

Neobično žalim, dragi brate guvernere, što zbog razloga velike važnosti ne mogu i ovog puta da dođem u rotarsku sredinu, u kojoj se uvek tako lepo osećam, i da bratski stisnem ruku mojim mnogobrojnim prijateljima — rotarima, koje inače odavno nisam imao prilike da vidim.

Izvolite isporučiti svim delegatima, stranim i jugoslovenskim, moje najsrdačnije pozdrave i najlepše želje za uspeh konferencije.

Sa iskrenim rotarskim pozdravom!

Dr. Milan Stojadinović«.

Prisutni primaju sadržaj toga pisma sa velikim odobravanjem do znanja. Dr. Milanu Stojadinoviću upućen je nato brzojav slijedećeg sadržaja:

»Pretsednik ministarskog saveta Dr. Milan Stojadinović — Beograd.

Blagodareći na Vašim željama pozdravljamo Vas najsrdačnije sa četvrte distriktne konferencije. Pretsjednik konferencije: Dr. Viljem Krejči«.

Ustaje pretsjednik doma¢inskog kluba, Dr. Mirko Mladinov, Кој pozdravlja učesnike i goste ovako:

»Draga braćo Rotari, milostive gospođe i mili gosti!

Dozvolite mi, da Vam, kao kućedomaćin, razdragan neopisivim veseljem i zadovoljstvom, što ste nas u ovako impozantnom broju počastili svojom posjetom, uputim srdačan pozdrav i tople želje, u ime svoje i u ime sve braće Dubrovačkog Rotary Kluba, kojem imam čast predsjedavati. Pozdravljam sa ovog mjesta i prisutne prestavnike domaće štampe.

U tijesnom kontaktu, i ako vrlo kratkom, sa životom naše velike i disciplinirane organizacije, naši će dragi gosti, kojima mi svakom zgodom, posvećujemo najveću pažnju, biti ipak u stanju, da upoznaju i ocijene bez predrasuda, njene korisne napore, i neizmjernu dobru volju, koja pokreće 160.000 njenih članova, diljem čitavog svijeta, a koji su udruženi duhovnom sponom idealom služenja.

Grad, u kojem se održava, ova četvrta rotarska konferencija 77 distrikta, nije nepoznat u svijetu. Premda malen opsegom i brojem stanovnika, on je u knjizi historije, zapremio više svijetlih stranica, kojima se ponosi cijeli Jugoslavenski narod.

Danas pak, kad je minulo već 130 godina od ukidanja njegove stoljećima održane, državne samostalnosti, zaprema Dubrovnik posebno mjesto, u đerdanu naših lijepih gradova.

Zahvaljujući bogatim darovima. prirode, a ne manje. i tvorevinama uma i ruku svojih velikih sinova, on jest i ostat će bisergrad našeg plavog Jadrana.

Živeći vjekovima, svojim zasebnim slobodnim životom, prateći nestalan i krivudav tok historije, gledajući zle udese drugih država i gradova oko sebe, Dubrovnik je naučio da cijeni slobodu, kao vrhovno blago, te je, svakom zgodom nastojao da ju usčuva pod svaku cijenu!

21