Jugoslovenski Rotar

OSIGURANJE SLUŽBENIKA I RADNIKA ZA SLUČAJ IZNEMOGLOSTI, STAROSTI I SMRTI

Pre svetskog: rata samo u malom broju država postojali su zakoni o osiguranju nameštenika za slučaj iznemoglosti, starosti i smrti. Ovi predratni zakoni većinom su se odnosili samo na izvesne grupe nameštenika. Najstarije je invaliditetno osiguranje mornara, a zatim rudarskih radnika. Prvi zakoni kojim je uvedena ova grana socijalnog osiguranja načelno za sve vrste nameštenika, iako sa izvesnim ograničenjima, donešeni su 1889 godine u Nemačkoj, a 1910 godine u Francuskoj.

U doba posle svetskog rata pogotovu u svim je državama počeo intenzivan i ubrzan rad na polju socijalnog zakonodavstva, i to pre svega pod uticajem vanredne aktivnosti međunarodne organizacije rada koja je osnovana u smislu odredaba mirovnih ugovora sa ciljem, da radi na poboljšanju uslova rada i stanja radnika i time na ostvarenju opšteg socijalnog mira. U okviru ovog intenzivnog zakonodavnog rada donešeni su u mnogim evropskim a i u nekim vanevropskim državama i novi moderni zakoni, kojima je uvedeno u život osiguranje za slučaj iznemoglosti, starosti i smrti.

I u našoj je državi najstarije osiguranje rudara, koje obuhvaća pored rizika obolenja i nesrećnog slučaja također i rizik iznemoglosti i smrti, a koje postoji u Sloveniji, Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji od 1854. godine, u Bosni i Hercegovini od 1885, a u predratnoj Srbiji od 1904 godine. Ovo je osiguranje izjednačeno pravilnikom o bratinskim blagajnama od 1924 godine, koji je stupio u život 1 januara 1925 godine, a ovaj je pravilnik izmenjen odnosno dopunjen 1933 godine sa važnošću od 1 aprila 1933 godine.

Penziono osiguranje sluzbenika postoji u Sloveniji i Dalmaciji od 1 januara 1909 godine, i to na osnovu zakona od 16 decembra 1906 god., koji je zakon u obliku novele iz 1914 god. recipiran od našeg nacionalnog zakonodavstva. Prečišćen tekst ovog zakona obnarodovan je u Sluzbenim novinama od 12 decembra 1933 godine. Na osnovu ovlašćenja, koje je dato ministru socijalne politike i narodnog zdravlja u finansijskom zakonu za 1934/1935 godinu, prošireno je obavezno penziono osiguranje na sve nameštenike pomorskih parobrodarskih preduzeća kao i na apotekarske pomoćnike na teritoriji cele države, i to sa važnošću od 1 јипа 1934 godine. Uredbom sa zakonskom snagom od 27 juna 1921 godine uvedeno je dobrovoljno penziono osiguranje službenika na teritoriji države van Slovenije i Dalmacije, ali se je samo neznatan broj poslodavaca, odnosno službenika služio mogućnošću dobrovoljnog osiguranja. Broj dobrovoljno osiguranih lica kod Penzionog zavoda u Ljubljani ne iznosi ni 10% od broja obavezno osiguranih lica.

Kao službenici u smislu zakona o penzionom osiguranju službenika smatraju se lica, koja imaju po vrsti svoje službe karakter činovnika ili koja redovno vrše uglavnom umne poslove. Zakon sadrži detaljnije odredbe o tome, koji se poslovi smatraju kao pretežno umni poslovi, ali dotične odredbe nisu ni dovoljno jasne ni izerpne, Sto prouzrokuje u primeni zakona mnoge sporove.

45