Jugoslovenski Rotar

Osiguranje radnika protiv iznemoglosti, starosti i smrti regulisano je zakonom o osiguranju radnika od 14 maja 1922 godine, ali je istim zakonom određeno da će se ova grana osiguranja sprovesti tek kada će to odrediti ministarski savet, a najkasnije 1 jula 1925 godine. Docnijim finansijskim zakonima ministru socijalne politike i narodnog zdravlja ponova je dato ovlašćenje da odloži sprovođenje osiguranja radnika protiv iznemoglosti, starosti i smrti. Ministar socijalne politike i narodnog zdravlja služio se tim ovlašćenjem te ova grana opšteg radničkog osiguranja u našoj državi sve do danas nije stupila u život.

U sledećem hoću da u krupnim potezima prikažem opterećenje poslodavaca i osiguranih lica prinosima za pojedine vrste osiguranja za slučaj iznemoglosti, starosti i smrti, kao i davanja koja pritiču osiguranim licima kada nastupi osigurani slučaj.

I. Penziono osiguranje službenika..

Mesečni prinos iznosi 12 osigurane godišnje plate, t. j. prema platnom razredu Din 54.— do Din 420.—. Na poslodavea pada prema platnim razredima 50 do 100% prinosa, i to na taj način da u najnižim platnim razredima tereti celokupni prinos poslodavca i službenika, te se udeo službenika postepeno povećava dok se u najvišem platnom razredu ne izjednači sa udelom poslodavca.

Osigurana plata iznosi u najnižem platnom razredu Din 5.400:— a u najvišem platnom razredu Din 42.000.— godišnje. Invaliditetna renta iznosi prema godinama osiguranja 30% do 100%, a starosna renta 110% prosečne godišnje osigurane plate. Starosna renta pritiče muškim osiguranicima posle 40 godina, a ženskim posle 35 godina osiguranja. Muškim licima, koja su dovršila 70 godina starosti i ženskim licima koja su dovršla 65 godina starosti pritiče starosna renta već posle 5 godina osiguranja.

Udovička renta iznosi polovinu, a dječja renta jednu trećinu odnosno za dete bez oca i majke dve trećine rente, koja bi umrlom osiguraniku pripadala.

Osigurana lica mogu neobaveznim dodatnim osiguranjem povećati svoje osiguranje preko normaine zakonom predviđene mere.

TI. Invaliditetno osiguranje rudara.

Premije nisu jednoobrazno određene, već su kod pojedinih bratimskih blagajna različne te iznose najmanje 5% a najviše 14% osigurane kategorijske zarade. Polovina premije pada na poslodavca, a polovina na osiguranika. Kategorijska zarada iznosi u najnižem razredu Din 350.— a u najvišem razredu za radnike Din 1000.—, a za nameštenike sa činovničkim karakterom Din 1250.—. Ovi poslednji osigurani su kod bratimskih blagajna samo u onim delovima države, gde ne postoji obavezno osiguranje po Zakonu o penzionom osiguranju službenika.

Najniža renta posle 10 godina osiguranja iznosi 25%, a najviša renta posle 35 godina osiguranja 75% odgovarajuće kategorijske