Jugoslovenski Rotar

kuda za te ciljeve dobijaju znatne i velike iznose, imaju veći broj članova, naročito utemeljitelja i dobrotvora, pa prema tome i veću mogućnost u pobijanju ove zaraze.

Drukčije je to i malo teže u manjim mestima, kao kod nas u Sušaku, gde je društvo upućeno jedino na redovnu članarinu. Pa i tad ne bi bilo teško, kad bi se samo začlanio što veći broj građana. Tu su eto pozvani naši Rotary klubovi da dadu inicijativu za osnivanje, da propagiraju rad društva i prikupljaju članove, čime će se odužiti svojoj dužnosti u »Služenju zajednici«. Ovo tim pre, što će se, osnivanjem ovih društava u jednom mestu, prosjaci seliti u drugo, gde takovo društvo još ne postoji. Iskustvo nam je pokazalo koji su i kakovi sve trikovi i smicalice kojima se prosjaci služe, da bi se o tome mogla napisati intesantna studija.

Razmotri li se rad prestoničkih društava, koja također tek od najnovijeg vremena postoje, prema njihovim izveštajima, razabiru se lepi i veliki rezultati i uspesi kojima, se ni jedno od ostalih humanih društava ne može podičiti, a sve radi smišljenoga programa i načina rada, koji kod ostalih humanih društava ne postoji. Iz prikupljenih i rashodovanih suma, te raznog vida pomoći, ukazane u raznim slučajevima i potrebama, kao i iz njihove kartoteke i registra njihovih štićenika, razabiru se kolosalni uspesi i rezultati njihova blagotvornoga i nesebičnoga rada.

Predaleko bi me odvelo ovo razlaganje i iznošenje pojedinih vrlo interesantnih slučajeva i rezultata borbe u prestoničkim društvima, pa ću se ograničiti samo na prošlogodišnji rad u našemu društvu u Sušaku.

Velim našemu, jer je on plod inicijative našega kluba, koji se danas može pohvaliti zamernim uspesima, iako je naše društvo upućeno na jedino vrelo prihoda, t. j. na redovnu članarinu. Pa da je i tu, kako napred rekoh, veći odaziv i veća svest o socijalnoj pravdi, ti bi rezultati bili daleko povoljniji i efikasniji. A ipak, isporedimo li ih s rezultatima prestoničkih društava možemo biti posve zadovoljni, jer smo i pored skromnog broja članova, postigli za ovo vreme neočekivane rezultate i uspeh.

U SuSaku je ono osnovano, na poziv brata gradonačelnika, posle jedne ankete najvidenijih privrednika i kulturnoprosvetnih radnika, krajem decembra 1932 godine, a proradilo je meseca jula 1933 godine, posle potvrđenih pravila i svih priprema za početak rada. |

Jedina pomoć koju ono ima jest besplatno iskorišćavanje jedne prostorije u Gradskom socijalnom otseku, te dodatak grada od Din 500 za platu jednog nameštenika koji ujedno radi i u gradskom fizikatu.

Redovna članarina se deli u 4 razreda: Din 60, 30, 20 i 10, uz dobrovoljne iznimke na više, kao na 40, 50, 80 i 100 dinara. Da je odaziv veći, onda bi društvena uprava klasificirala pojedine članove i određivala im članarinski razred, a ovako je dosad prepušteno samim članovima da se dobrovoljno prijave za odnosni razred. Kod učlanjenja društveni član dobiva društveni znak, okruglu metalnu pločicu, obrubljenu nacionalnim bojama s imenom društva i oznakom »Clan i Prošjačenje redarstveno zabranjeno«, za koju plaća po Din 10.

Ovaj se iznos ne vraća, ako član istupa, ali mu se znak oduzimlje.

54