Jugoslovenski Rotar

kanja besplatnih lijekova kod sirotinje, koja iznaša većinu naroda, djelotvorno sami suzbijati te bolesti. Potrebno je da se osnuju kod bolnica struéna odijeljenja za suzbijanje.

Suzbijanje drugih akutnih zaraznih bolesti n. pr. cijela grupa titusa dizenterija, te ostale, zahtijeva velike finansijske zrtve i u prvom redu stroge higijenske mjere.

Tu bi nam koristila svestrano provedena asanacija sela. Kako izgleda u praksi to provadanje vidi svaki lijecnik koji je prakticirao na selu. Neupuéenost naroda, nedolazak na propagandna predavanja mnogo spriječava rad naših hig. zavoda, a napokon pomanjkanje infekcioznih odijeljenja i strah ljudi od plaćanja bolničkih troškova (samo kolera, kuga i velike boginje liječe se na frošak države) priječi u mnogome suzbijanje.

Socijalna politika dala je mnogo dobrih zakona, osobito u radničkom osiguranju. Nažalost jedan dio fih zakona nije sproveden, n. pr. osiguranje za starost i iznemoglost (sad se tek sprovodi). Kod socijalnog osiguranja mora se priznati da je glavni faktor svakako bolestan radnik, a tada liječnik koji ga liječi. Kod nas je prevelik administrafivni aparat u socijalnom osiguranju, koji froši po priznanju generalnog ravnafelja središnjeg ureda oko 20% budžeta. U drugim industrijski razvijenim zemljama pada na administraciju 100.

Broj liječnika je premalen osobito u većim ambulantama. U Češkoj i drugđe, na 700—800 osiguranih članova dolazi po 1 liječnik opće prakse. Kod nas dolazi na 1200—1500 i više osiguranih članova (Duga Resa — Karlovac).

Uslijed toga su ambulante prenatrpane te se ne moze bolesnom posvetiti fa njega, prema napretku savremene medicine. Mogu Vam iz bivše prakse kod okružnog ureda, da prikažem rad u većoj ambulanti. Na jednog liječnika dolazi u roku od 2—2'/2 sata ambulatnog тада, osobito u vrijeme kad vladaju prehlade i zaraze, te bolesti uslijed vremenskih prilika, do 50 ili 60 bolesnika. Kako je liječnik upućen na savjestan rad to je nakon fog vremena i još prije foliko premoren, da je nemoguće da svladava pofrebno diagnostičko umjeće i instinkt, pa bio on najbolji. Premorenost i navala posla dovađa do većih griješaka pa i propusta. Ako se nađe još neki nesavjesni kolega tada je slanje осајпо. Како зе bolesti kod raznih individua različito manifestiraju, fo je potreba i individualna njega bolesti, a takođe i individualna diagnostika, jer bez ispravne diagnoze luta se u mraku. Nije moguć kod diagnostike i lijeéenja Sablonski postupak. Sadanji rad u ambulantama ureda dovada do ovakvog Sablonskog rada. Najbolje bi bilo, a to traze i Siri lijeénicki krugovi, da se osiguranima pruzi slobodan izbor liječnika, jer kakovo je sada stanje, dovađa to do nezadovoljstva radnog naroda. Ako se iz finansijalnih razloga, ne može za sada provesti slobodan izbor liječnika. fj. da sudjeluju u radu ureda dofičnog mjesta, koji fo žele, uz minimalni honorar po bolesnika, to se mora pove€ati broj stalno namjeStenih lijeénika i od njih se mora traziti, ne rad u masi, veé savjestan individualni rad. Dakako da se honorari moraju da povecaju, jer lije¢nik koji je preoptereéen u uredu u danasnjim teskim prilikama mora fraziti drugde zarade da moze pristojno Zivjeti. A to те bi bilo potrebno kada bi lijeénik bio doliéno nagraden za svoj te-