Jugoslovenski Rotar

žak rad, fe bi se mogao samo fome radu u uredu posvefifi. Ako nema finansijalnih sredstava u bolesničkoj grani osiguranja mora da 5 = nađu u drugoj grani. Na pr. grana nezgoda nagrnjuje kapifale i pr suduje novac raznim pa i ako narodnim institucijame ali u prvom red: treba da se osiguranje brine za samog sebe, i za dobro radn:šiva.

Konačno, da još jednom spomenem bolno stanje belničk=g pitaпја. Мазе bolnice u cijeloj državi osim nekoliko iznimake starijeg su porijekla. Građene ili kao fakove ili iz sta ih kasarna ili slično, adap+i–rane (Glina, Pefrinja).

Prostorije su uske, nema домо пе Киђаћте zraka, krevetima prenatrpane, bez dobre ventilacije. Neke nemaju dovoljno odijelenja na pr. neke nemaju posebne zgrade za infekciozne bolesti, tuberkulozne Paviljone i t. d. Pa i ako se tu postepeno nesto gradi ipak je potrebna potpuna reforma veéine bolnica u cijeloj državi. Jer ako se fo ne učini onda će i ove već fakorekuć moribundne ustanove sasvim propasti. Teško finansijsko stanje bolnica zabrinjuje. U prvom redu je kriva slaba organizacija plaćanja bolno opskrbnih froškova. Bolesnici dolaze u bolnicu, mali dio plaća sam i onako jeffine bolničke froškove (kod nas III. r. 25 din. dnevno, opskrba, liječenje, povojni materijal i lijekovi). Ostali koji ne mogu plaćati padaju na feret države, banovina i drugih osiguranja (SUZOR, Merkur, željeznica, Brafinska kasa i t. d.). Događa se u većini slučajeva, osim kod javnih osiguranja, da budu bolnički froškovi naplaćeni iza mnogo mjeseci i godina, a više puta uopće nisu. Bolnice koje su ovako slabo budietirane tim su dovedene u nemoguć položaj. U bolnicama zaposlen je premalen broj liječnika i osoblja, koji su miserabilno plaćeni, jer to ne dozvoljavaju finansijalne prilike. Jedan liječnik dolazi na oko 30, a 1 bolničar ili bolničarka na oko 20 kreveta, te je to za savjestan rad prenaporna služba, jer u drugim kulturnim drzavama (Мјетаској) dolazi na svakih 15 kreveta 1 lijeénik, a na 4—5 kreveta bolniéar-ka.

Dakle potrebna je potpuna i savršena reforma i nadogradnja vec postojecih bolnica, a tek tada gradnja novih, modernih.

Dr. Aiberto Longhino (R. K. Karlovac)

rREVISTA ROTARIANA A ROTARY CLUBULUI PLOESTI”. 1937, August. str. 31

sekretar saopstava da je bio u Beogradu gde je imao duži razgovor sa guvernerom 77 distrikta rotarom Stevanom Pavloviéem.

Izmedu ostalog rotar Pavlović je spomenuo da u Jugoslaviji ima 32 kluba, što znači jedan klub na svakih 437.000 stanovnika, ako se računa da Jugoslavija ima svega oko 14,000.000 stnovnika, dok u Rumuniji ima svega 9 klubova na 20,000.000 stanovnika. Dalje je napomenuo da svi etnografski elementi uzimaju uée’éa u rotarskom pokretu u Jugoslaviji i da je jedan od najomiljenijih članova u R. K. Pančevo jedan sveStenik. Na kraju je guverner Pavlović izjavio da i za vreme toplih letnjih meseci klubovi u Jugoslaviji imaju visoku frekvenciju, a па meslo redovnih sastanaka drže međugradske skupove na kojima prisusivuju i dame.”

32