Jugoslovenski Rotar

da računaju sa svakim dinarom i koji ne mogu najprije kupiti knjige pa istom onda odredjivati koja Je za njihovo dijete dobra. a koja nije.

Tu na prvom mjestu trebaju da pomognu profesori ı učitelji, koji su uvijek dobro obaviješteni o dječjoj književnosti ı koji će svagda vrlo radc i spremno priteći svojim savjJetom u pomoć. Žatim se vrlo lako može orijentirati po nekim brošurama koje su do sada napisane o dječjoj književnosti ı u kojima se nalazi ı popis najboljih dječjih knjiga. Ako te brošure nisu pri ruci, valja se tada obratiti na kojeg boljeg knjižara koji će svakog roditelja najspremnije obavijestiti o svakoj dje¢joj i omladinskoj knjizi.

Većina roditelja možda neće trebati ničijeg savjeta, oni će Jednostavno kupiti svojoj djeci onu knjigu. koja Je nekada njih najviše veselila ı u većini slučajeva biće ti roditelji na pravom putu u svom izboru. Jer usprkos pcmetenosti poratnog vremena izgleda. da dječju knjigu nije zahvatila nikakva ozbiljna kriza.

Dječja knjiga Je odolila svim nasrtajima koji su u poratno vrijeme išli za tim da u nju, isto onako kao ı u glasbu. likovne umjetnosti ili književnost unesu neke velike promjene. Javile su se struje koje nisu samo pokušavale da idu novim putevima nego su ujedno htJele da zatru tragove svega onoga što Je do tada bilo. I došlo Je tako Jedno vrijeme kada se ljudi više nikako nisu snalazili medju knjigama. nisu znali da li Je to dobro ili zlo. i nisu bili na čistu. da li ta stvar doista ne valja ili možda valja a oni Je samo ne razumiju. Prirodna posljedica cijele te zbrke bilo Je vraćanje starim. ustaljenim oblicima. јазnoći ı Jednostavnosti. Mnoga su djela dobila malo drukčiji oblik. zaodjela se nečim novim i naprednijim ali Je Jezgra ostala stara. Ljudi su te nove čestite oblike prigrlili ı tako Je ı u dječjoj književnosti nastupilo doba smirenja i zdravog napretka. Mnoge nove knjige naših i stranih pisaca djeca su sa radošću primila ı zavolila ı njihov dobar glas se Je širio od djeteta do dJeteta od kuće do kuće ı skoro svake godine imali smo po nekoliko knjiga za koje se govorilo — „.tu knjigu frebate kupiti svome djetetu, Jer Je knjiga dobra. | to je pravi put. tako Je bilo ı nekada.

Znamenite klasične dječje knjige koje su čitali naši djedovi. naši ocevi. mi sami, a koje će bez sumnje čitati i naša djeca ı unučad nisu postale znamenite ı klasične po nekoj naredbi ili što bi ih neko propisao za čitanje ili silom naturio djeci. Djeca su te knjige osjetila. Пјеса su u tim knjigama našla ono. što njima u tom dobu treba, ono. za čim su težili i generacija Je za generacijom pružala ruke za njima. prigrlila ih, u dubokoj se starosti sjećala njihovih ljepota ı predavala u nasljedstvo novim mladim naraštajima. Pa kao što se u porodicama čuvaju dragocJeni porodični nakiti. tako ı velika, bezbrojna i beskrajna dječja zajednica čuva te knjige kao najveću dragocijenost i one će prelaziti s koljena na koljeno.

Svi se slažu u fome da je odgojna vrijednost dječje knjige veoma velika. čak mnogo veća nego Sto bi se u prvi mah i mislilo. Samo se. od vremena na vrijeme. razilaze mišljenja u tome koju vrstu dječjih knjiga treba davati djeci na čitanje. Obično se ponekod okomi na bajke. Pojave se tako neki novi propovjednici čije Je geslo: ..ne treba djeci ni bajka ni skaska“ Našto djecu zavaravati vilama i vješticama. našto priče o kraljevičima sa zlatnim krunama na