Jugoslovenski Rotar

viša. Živica napokon prekrije cijeli dvor i poslije dužeg vremena padne u zaboray i kralj ı kraljica i njihovo dijete i dvor i sve što Je u njem bilo. Samo Je kod starih ljudi živilo još sjećanje da je tu nekada bio neki dvor ı da iza tog trnja spava neka lijepa mlada kraljevna. Mnogi su ljudi dolazili, slušali tu priču, i pokušavali prodrijeti u dvor. ali su umirali na tom trnju. Ali gle, poslije sto godina dolazi kraljević. mlad, lijep. hrabar. I on hoće da spase kraljevnu. | šta se dogadja? Trnje se pred njim samo rastvara. zvona u gradu počinju sama zvoniti, budi se soko. budi se konj. dižu se dvorjani, budi se kralj ı kraljica a samu mladu kraljevnu, koju su ljudi prozvali Trnova Ruža budi mladi kraljević svojim poljupcem. Svi se dižu na nov život. svi su sretni.

Tako eto priča bajka.

Ali, ne postoji taj kralj ı kraljica. Ni Irnova Ruža ni vile ni kraljević. Nisu nikada ni postojali. Oni su samo simboli. Oni su samo lijepe slike za neke pojmove.

Најде да ртермсато Ттпоуп Ružu Jezikom jasnim. Hajde da nadjemo skrivenu tajnu simbolike, da vidimo gorki lijek koji mora biti zamotan da bi se mogao progutati. Evo, kako u istinu izgleda ta Trnova Ruza:

„Živio Je čovJek pošten ı čestit. Dobrota njegova i pravedna djela njegova izdigli su ga iznad drugih ljudi. Čestitost blista ko zlatna kruna nad njegovom glavom. Kralj medju ljudima. Oko njega su se skupljali ljudi dobri i pošteni.

Ali njegova slava. koja se radjala, nije dala mira ljudima zlobnim i pakosnim. Javlja se zavist (u priči ona trinaesta vila) i prijeti uništenjem. Pravda (u prači ona dvanaesta vila) ublažava prvi napadaj. Sam čovJek idući dalje ravnim putem. svojim djelima ı ponašanjem uništava klevete koje zlobnici bacaju na njega (spaljuje vretena). Ali jednog dana. Govjeka ipak pogadia kleveta spretno postavljena tamo. gdje joj se najmanje nada (skriveno vreteno u ruci stare bake u mračnoj sobi u kulu). Njegova Je čast uprljana i njegov se dobar glas gubi (dijete njegovo pada u san).

A kako kleveta ne pogadja samo onog. na koga Je uperena. nego pogadja i svakog onog ko se nalazi u blizini oklevetanog. to stradavaju i svi oni koji su bili kraj njega i oko njega (padaju u san 1 kralj sami kraljica i svi dvorjani).

Pa jer teSko oklevetanom i osumnjitenom nije vise mjesta medju ljudima to se izmedju njega i izmedju ostalih ljudi diže polako nepremostiva ograda (u priči počinje rasti Zivica). Ograda postaje sve veća dok ga sasvim ne odvoji od svijeta (trnje JE sasvim prekrilo dvor) i on potpuno pada u zaborav. Kleveta Je učinila svoje. Prijetnje opakih ljudi, kojima dobro i čestitost smeta, obistinila se.

Samo to Još nije sve. Ako se je i našao koji Govjek, koji je poslije ustao u odbranu oklevetanog i pokušao da ga opet približi svijetu. tada Javno mnijenje (ono trnje u priči) osudjuje ı njega ı uništava i njegov dobar glas (on pogiba na trnju).

16