Jugoslovenski Rotar

i dobrom voljom mjJjerodavnih faktora mogao popeti na nekoliko milijuna dinara godišnje.

Drugo Je poduzeće industrija namještaja zg. Božić kojemu je vlasnik dr. Hinko Stein. Ovo Je poduzeće takodjer poznato od starine radi svoje solidne proizvodnje. Izradjuje pokućstvo u serijama i po narudzbi, a potonje samo u luksuznoj izradbi. Zatim izradjuje kutije za radio aparate ı satove iz drveta i razne vrste dječjih igračaka iz drveta. Ovo Je poduzeće uspjelo naći prodju za svoje produkte u inozemstvu. Radilo se naravno uvijek o manjim količinama. Medju inim eksportira radio kutije u Palestinu. OvdJe moram navesti Jednu interesantnu okolnost, a ta Je. da transport jednog vagona te robe od Vukovara Dunavom do Crnog mora ı odavle do luke Haife stoji isto toliko, koliko jedan vagon iste robe željeznicom od Osijeka do Sušaka. Ova tvrtka izvozi ı nešto pokućstva pretežno luksuznog u Južnu Afriku u Durban. zatim u Paris. Lion ı London. Radi poprečno sa 50 radnika.

Mlinska industrija

Prije svetskog rata bio Je Osijek idealno središte mlinske industrije. U okolici nalazili su se veleposjednici, koji su osječkim mlinovima mogli dobavljati uvijek velike količine pšenice Jednolične kvalitete. Zbog jeftinog prevoza vodom bilo je osječkim mlinovima moguće nabavljati ı potisku pšenicu, a mješanjem ove sa našom slavonskom pšenicom dobivalo se Je izvrsno brašno. Ovaj proizvod osječkih mlinova mogao se Je u kvaliteti i u konkurenciji mjeriti sa tadanjim prvoklasnim znamenitim mlinovima u Budimpešti. Dva velika osječka mlina bili su u punom pogonu kroz 24 sata dnevno, a kroz 10 mjeseci u godini. Ti su mlinovi mogli svoj proizvod, koji Je carinom bio zaStiGen raspacavati po cijeloj tadanjoj državi. Povlastice na vozarini i refakcije pridonijele su, da se osJečko brašno nije izvozilo samo u gradove Hrvatske 1 Slavonije, nego је gravitiralo do Tirola, zahvaljujući konkurenciji izmedju državne i južne željeznice. Wien, Praha, Trieste i Pola bili su takodjer veliki potrošači osječkog brašna, a da se i ne spominje cijela Bosna i naše Primorje. Za vrijeme rata mljeli su veliki mlinovi za opskrbu vojske. To je vrijeme medjutim bilo veoma povoljno za Jačanje i razvitak i malih mlinova. koji su prije u glavnom bili t. zv. šrotmlinovi, a kasnije mlinovi na ušur. U tim svojim velikim i malim mlinovima mogao je u ono vrijeme Osijek samljeti oko 50 vagona pšenice dnevno. Odmah nakon rata javile su se osjeékoj mlinskoj idustriji njene stare mušterije. Medjutim izvoz brašna bio je veoma oteščan izvoznim carinama i mlinska industrija Osijeka, kao u ostalom ı drugih krajeva, počela Je naglo nazadovati. Novo nastale države osnovale su svoju vlastitu mlinsku industriju. Veliki mlinovi nijesu više bili u stanju iskorišćavati svoj puni kapacitet, zbog čega Je njihova produkcija poskupila, a mali mlinovi sa znatno manjim тел јата pobjedili su velike mlinove. Tako je u Osijeku nestao jedan od najvećih mlinova srednje Evrope „xwnion“ d. d.. a da slika bude potpunija, nestali su u isto vrijeme ı veliki mlinovi u Velikoj Kikindi, Indjiji, Karlovcu, Somboru. Dardi itd. |

U vrijeme cvjetanja mlinske industrije imao je Osijek pet mlinskih poduzeća, sa kapacitetom od nekih 50 vagona dnevno i tu su

209