Jugoslovenski Rotar

U XI. i XII. stoljeću, u doba (kako zgodno veli historičar Schlosser) kada krščanski narodi Zapada nisu imali nijedne uredjene biblioteke, niti više od dva vseučilišta koja to ime zaslužuju. u Španiji bijaše 70 velikih knjižnica i 17 cvjetajućih visokih žkola. Brojna mladost prilivaše se u Akademije Kordove . Sevile, Toleda, Valencije, Almerije, Malage i Jeana. — Tu su Studirali i krščani iz Španije i inozemstva: medju ovim poslednim spominje se ı učeni Gerbert,. kasnije Papa Silvester II (998). .Tu sa se susretali učitelji i učenici iz čitavog Islamskog: svijeta. Ni u Jednoj zemlji, ni u kakvoj kulturnoj periodi“ (dodaje na to slavni historičar Sehak) „nije bilo tolikog podhvata za daleka znanstvena putovanja kao Sto je bio tada u islamskim zemljama uopće. a u Španiji naročito. Tu si mogao vidjeti svijeta iz Afrike i Azije, a ove sa Pirenejskog Poluotoka mogao si naći medju Tatarima na Istoku. Čim bi se Arapi učvrstili u Jednoj zemlji. odmah bi podigli niže, a malo vremena za tim ı više naučne zavode. I visoka škola u Palermu u Italiji porijeklom Je arapska.“

I dandanas divimo se onim makar i malobrojnim ostacima duševnih i materijalnih kulturnih tekovina islamskih naroda. kojima su dugo vremena bili Arapi, kao prvi nosioci vjere islamske, duhovne ı političke vodje, usled čega je kultura islamskih naroda i sve njene tekovine prozvane arapskim.

Premda je preko tih spomenika kroz više od hiljadu godina prohujJalo nebroj viših i manjih ratova i pustošenja, ipak se oni do danas zadržaše.

Ni divlja provala Mongola, ni križarske vojne na istoku, ni „sveta“ inkvizicija na Zapadu ne mogoše izbrisati tragove te visoke kulture, Sto Ju podigoše u srednjem vijeku islamski narodi, koJima Je vjera Islam bila nada sve, a uzviSeni Kur’an i Hadisi-Serifi i iz njih izvirući šeriat Jedini zakon za sva moguća pitanja Javnog i privatnog Života.

O ovom znanstvenom i uopće kulturnom radu islamskih naroda u srednjem vijeku nije se do prošlog stoljeća gotovo ni govorilo na krščanskom Zapadu. Duh vjerske tjesnogrudnosti i netrplejivosti nije dozvoljavao, da se Islamu i muslimanima prizna bila kakova zasluga za čovječanstvo. Tek u prošlom stoljeću, naročito u njegovoj drugoj polovici, toleranini i nepristrani učenjaci velikih kulturnih naroda otvoreno iznesoše i sa oduševljenjem priznadoše islamskim narodima velike zasluge na znanstvenom polju i utvrdiše. da Je islamski kulturni pertod — most i spona— izmedju propale grčko-rimske, uopće stare i današnje evropske kulture. koja je od humanizma počela — cvasti i da bi bez te spone — teško mogla evropska kultura postići svoj današnji stepem

Mi današnji muslimani širom čitavog svijeta s pravom se ponosimo tim djelima naših istovjernika, duboko smo zahvalni nepristranim učenjacima velikih kulturnih naroda na njihovu' priznanju tih zasluga. To njihovo priznanje za nas je skupocjeno i velevrijedno, jer је ono najjasniji dokaz. da islamska nauka nije nazadna, da ona nekoči kulturni progres muslimana, progres, koji vodi istinskom dobru njihovu i čovječanske zajednice.

422