Jugoslovenski Rotar

sobne zavisnosti mnogih milijuna ljudi odnosno gospodarskih jedinica. Stoga je danas provediva jedino relativna autarkija. Prema tomu treba razlikovati razne oblike te relativne autarkije prema tome, koje se vrste gospodarskih potreba imaju namiriti u njenom okviru. Pored već spomenute apsolutne autarkije razlikuje švicarski ekonomista dr. Schorer tri skupine autarkijskih sistema.

U prvoj skupini koju Schorer naziva minimalnim oblikom autarkije ne smije nijedna grana industrije i poljoprivrede onih artikala, koji su neophodno potrebni za život, biti razvijena u većem opsegu nego li to odgovara vlastitim potrebama odnosne zemlje. Izuzetak je dopustiv samo kod onih proizvoda, za koje su uslovi proizvodnje naročito povoljni. U drugoj se skupini isto načelo primjenjuje ne samo na neophodno nužne proizvode već i na dio onih koji su samo korisni a nijesu neophodno potrebni, dok se u trećoj skupini načelo samosvojnosti ima ostvariti za namirenje svih neophodnih potreba kao i svih onih, koje su samo korisne. Prema tome u ovoj skupini samo one potrebe, koje predstavljaju neki luksuz, stvaraju neku ugodnost, ostaju izvan autarkijskog veza. Po Schoreru se autarkija prvog oblika može provesti unutar većih вБозроdarskih područja, ona drugog oblika u državama s kolonijalnim posjedima, dok je treći oblik više ili manje ostvaren u Sjedinjenim Državama Sjeverne Amerike i u Sovjetskoj Rusiji. Kako vidimo ovdje se vrste i oblici autarkije određuju prema kategorijama gospodarskih potreba: egzistenčne, korisne i ugodne.

Međutim se oblici autarkije mogu odrediti i prema drugim načelima i kriterijima i to tako da se okvir i opseg odredi prema prirodnim proizvodnim preduslovima vlastite zemlie i eventualno kombinira s načelom odricanja od zadovoljenja izvjesnih gospodarskih potreba. U glavnom se mogu zamisliti slijedeći oblici:

1. Potpuno iskorišćivanje svih domaćih sirovina u vidu njihove prerade u vlastitoj zemlji. Tu se autarkijom želi postići samo to, da se spriječi uvoz gotovih fabrikata izrađenih u inostranstvu iz domaćih sirovina. Na oko izgleda, da je ovaj cilj aatarkije veoma čedan. Naša nam najnovija ekonomska istorija međutim dokazuje, a slično se dešava i u drugim zemljama s nepotpuno izgrađenom gospodarskom strukturom, da smo još prije 10—15 godina uvozili priličan broj artikala prilične vrijednosti, izrađenih iz naših sirovina, koje smo mogli uz malo bolju ekonomsku koncepciju izraditi u vlastitoj zemlji. To se je naročito događalo s raznim industrijskim izrađevinama od drva, željeza, bakra, kože i nekih drugih sirovina.

2. Izradivanje ekvivalentnih ili bar djelomice ekvivalentnih surogata i izradba sintetskih proizvoda iz domaćih sirovina namjesto uvoza gotove robe izrađene u inostranstvu iz prvotno potrebnih prirodnih sirovina. Klasični primjer izradbe sintetskih proizvoda pruža nam izradba sintetskog benzina metodom pretaplanja smeđeg ugljena po sistemu njemačkog kemičara prof. Bergiusa te izradba sintetskog kaučuka iz ugljena i vapna, koji su nekako paralelno otkrili njemački i američki kemičari. Njemački se proizvod, kako je poznato zove »buna« a američki »dupreme«. Ovamo spada i izradba dušika iz zraka, za koju je dao idejn Englez Sir William Crookes, dok je postupak izmislio Njemac prof. Haber. Klasični pak primjer proizvodnje adekvatnog surogata pretstavlja šećer

231