Književne novine

/ SMRT AŠIZMU — SLOBODA NARODU!

|

u

BROJ GODINA I

|

Adresa uredništva i administracije: Prancuska 7 — Telefon: 28098

ORGAN SAVEZA KNJIŽEVNIKA JUGOSLAVIJE

LIST IZLAZI JEDANPUT NEDELJNO

BEOGRAD, UTORAK, 2 MART 1948

NOVIN

'UTORKOM

loš jedan napad na Slovendčku kulturu

'Đingleska okupacija sprečila je prisajedinjenje Slovenačke Koruške Sloveniji. Slovenački živalj Koruške, koji se u takozvanom Trećem Rajhu jedini borio protiv fašizma, strada i posle rata, pod terorom Tašista, koji sad uživaju englesko pokroviteljstvo.

Koruška je eldorado fašista, koji su pred sudom svojih naroda Ppobegli iz Jugoslavije, Mađarske, Bugarske. U Koruškoj su se zadržali u prvom redu, Rožmanovi i Rupnikovi domobzrani i ratni zločinci iz Slovenije. koji danas tamo obavliaju javn= poslove, i. zaiedno sa hitlerovcim 1, ferorišu slovenačko rodoljubivo stanovništvo. Ti odrodi slovenučkog naroda pokušavaju, uz pomoć malnbroinih „izdainika | mođu domaćim stanovnišivom, da stvore uporište međunarodne reakcije za noprijateljske operacije protiv Jugoslavije. Oni bi hteli da miniraju jedinstvo slovenačkog stanovništva Koruške, koje vodi borbu za ujedinjenje s Jugoslavijom. FOR

U svojim mahinacijama moeđuna=– rodna reakcija ide dotle da zloupotrebliava i slovenačku kulturu i vršeći falsifikate, gleda da je, tako falsikovanu, iskoristi u SVOJE mračne svrhe. Poznato je da se Koruška smatra kolevkom slovenačke kulture. "Tu činjenicu naši neprijatelji hoće da okrenu protiv slovenačke kulture. Cilj je te politike da pokaže kako Jugoslavija nije domovina slovenačke kulture, da slovenački kulturni radnici u Jugoslaviji nišu za jedinstvo svoga naroda, da nisu za novu Jugoslaviju, da se slovenačka kultura u Jugoslaviji nalazi pod »pr!tiskom komunističkog terora«. .

U Celovcu izlazi list »Unzere hajmat«.organ nemačke fašističke Org3nizacije »Saveza vernih oruščana, koji sipa otrov na novu Jugoslaviju. Taj list, koji izlazi na nemačkom jeziku, otpočeo je u poslednie vreme da objavljuje i priloge na slovenač-

——čkom jeziku. Za-taj posao.-list-u. pr

vom redu iskorišćuje ime poznatog slovenačkog kulturnog radnika, Wkhnjiževnika Ksavera Meška, starog borca za prava koruških Slovenaca, koga su Nemci 1920, posle plebiscita, proterali iz MKoruške. Preštampavajući, Đez odobrenia Meškova dela iz prošlosti. nemački fašisti hteli bi da pokažu kako i jedan takav kulturni radnik, kao što je Ksaver Meško, nije za novu Jugoslaviju. Međutim, Meško, koji živi u Jugoslaviji, uprkos starosti ioš je i danas alttivan u izgradnii naše otadžbine. Ali ovaj plagijat neće pomoći nemačkim fašistima u Koruškoj i nilhovim pomagačima da ra= zbiju slovenačku kulturu i njeno Jedinstvo sa slovenačkim narodom. ·

Nedavno su pangermanski imperijalisti, njihovi britanski zaštitnici i slovenački izdajnici smislili nov atentat na slovenačku kulturu.

To je napad na »Mohorjevu družbu«, Tnajstariiu slovenačku kulturnu instituciju. koju su osnovali, kao »Knjižno društvo« još 1852 u Celovcu. slovenački rodoljubi: Andrej Ajnšpiler i poznati lingvista Antun Janežić. Godine 1860 društvo je postal? »Mohorieva družba«, koja ima #783 slovenački narod velikih zasluga. ·

»Mohorjeva družba« nije učila slovenački narod samo pišmenosti, nego je budila u njemu i osećanje naeionalnog jedinstva, slovenački patriotizam. To je bilo naročito značajno za Slovence, 3 Obzirom na teritorijalnu rascepkanost slovenačko# naroda ina opasnost od provincijalizovanja, koje je stolećima negovala Habsburška monarhija. »Mohorjeva družba« imala je još u staroj Austriji 100.000 članoMa, U toku svoga rada ona je rasturila „među Slovence više miliona

jiga. ”:, WD pvaljujući »Mohorjevoj _družbi«, Celovec u KMoruškoi postao je, još u prošlom stoleću, kulturno žarište, oko su se okupliali najveći slove-

ga : POčki Rulturmi radnici: Levstik. dr Tavčar, Janko Kersnik, Josip Jur-

Gregorčić, Anton _Aškerc,

ije Ivam Cankar i mnog! druzi. 9 rpbsle plebiscita 1920. »Mohorjeva družba« prešla je iz Celovca u Jugoslaviju, najpre na Prevalje, zatim \ Celje 'gde se i danas nalazi. Njen

čić, Simon

put je bio pravilan, ona Je otišla (EZ mo gpde je bila većina slovenačko# narod ima

naroda i gde slovenački svoj kulturni centar.

Ipak je »Mohorjev sle versaljske podele slov' roda vršila svoju istorisku među Slovencima koji su OS | Ttalijom i među Slovencima koji! ostali pod Austrijom. Tako je radđin sve dok totalitarni fašistički režimi u tim emljama nisu zatrli svaki kulturni Život slovenačkog naroda.

Ali, posle preseljenja iz Celovc3, glavni deo imovine »Mohorjeve družbe«, njena nepokretna imovina, koja je otpočetka služila kulturnim, političkim i ekonomskim potrebama sl?venačkog naroda. ostao je s one strane granice. »Mohorjeva družba« sve do početka drugog svetskog rata nijš podlegla nikakvom pritisku i nikakvim lažima da prođa celovačku imovinu. Tek s priključenjem Austrije hitlerovškom Rajhu, celovačka imo-

a družba« i povenačkog na-

misi{iu tali pod

i su

Prežihov VORANC

vina »Mohorjeve družbe« bila je konfiskovana. Međutim, ona je vlasništvo čitavog slovenačkog naroda.

Nova Jugoslavija znala je pravilno da oceni kulturni značaj »Mohorjeve družbe« za Slovence. Zato je vlada Narodne Republike Slovenije odmah 1945 obnovila Družbu i dala joj velike mogućnosti za rad, iako je »Mohorjeva družba« bila crkveno bratstvo, a neki protivnarodni elementi koji su se nalazili u njenom voćstvu pokušavali su za vreme okupacije da

usmere rad Družbe protiv interesa slovoensčkog naroda. »Mohorjievu družbu« i njenu tra-

dđiciju, pangermanski imperijalisti, slovenački izdajnici i njihoevi britan• ski zaštitnici u Celovcu hteli bi sada da iskoriste protiv slovenačkog naroda. Dok posle plebiscita, više od dvadeset godina u Celovcu nije smeb da se pojavi nijedan list, nije smela da' se štampa nijedna slovenačka knjiga, sada je ta zločinačka družina odlučila da u Celovcu obnovi »Mohorjevu družbu«. Cili je ovakve odluke da se prigrabi ogromna imovina u Celoveu i da se iskoriste kulturne tradicije »Mohorjeve družbe« za razbijanje jedinstva koruških Slovenaca u borbi za prikliučenje Jugoslaviji. »Mohorjeva družba«, odnosno njen torzo u Celovcu, trebalo bi. po niihovoj zamisli, da izdaje knjige, koj" će vršiti porpagandu za cepanje Sslovenačke zemlje, kako bi Slovenačka TKoruška i dalje ostala pod Austrijom i kako bi se iz inostramstva i datje vodila borba protiv nove, narodne

. prelatom Podgorcem na čelu. a

Jugoslavije, a za interese zapađnoevropske reakcije.

U Celovcu naši neprijatelji našli su nekoliko slovenačkih izdajnika, sa sa njim i celovačkog biskupa Kadrasa, koji isključuje slovenački jezik iz ko-

. ruških crkava. Razume se da su bri-

tanske vlasti odmah dale dozvolu za rad takvoj »Mohorjevoj družbi« u Celovcu, dok još danas čeka na dozvolu tih vlasti ceo niz pretstavki koruških Slovenaca koji traže da im se odobri obnova kulturnih i ekonomskih organizacija koje je ukinuo Hitler 1938 godine. _

Središni odbor »Mohorjeve družbe u Celju pozvao je naročitom rezolucijom članstvo širom Slovenije i Slovenačke Koruške da osudi cepanje »Mohorieve družbe«. Rad celovačke grupe žigosnn je kao delo običnih izdajnika. koji su, služeći neprijateljima naših naroda zaboli nož u leđa koruškim Slovencima, i to u čaši Rađa im ie iedimstvo najrotrebnije. Središni odbor u Celju pozvao je sve svoje članstvo u Koruškoi da ne maseda ovom pokušaju izdajnika, već

da im onemogući rad time, što će ostati vemo jedinstvu »Mohorjeve družbe«.

Izdajničxo delo celovačke grupe imaće u slovenačkom narodu upravo suprotan rezultat od onoga kakav su želeli da postignu izdajnici. Jedinstvo »Mohorjeve družbe« za Slovence od tako je velirns wnačajin dn će svakoga ko pokuša da cepa Družbu, i da preda njenu imovinu u ruke zapa 1inoevropskih imperiialista. narod iemaskirati kao izdajnika slovenačkog naroda.

SLOVENAČKI KNJIŽEVNICI U POSETI BEOGRADU I NOVOM SADU

Kao gošti Udruženja književnika Srbije, doputovali su u ad 26 “"bruara Miško Kranjec, Pavel Golia, Tone Seliškar, Mile Klopčić i Petar TLevec. članovi Društva kniževnika Slovenije. Posle jednodnevnog boravka u Beogradu slovenački kniiževnici otputovali su u Novi Sa“/l,' gde su. u velikoj sali Centralnog doma kulture. priredili književno veče.

Po povratku u Beograd slovenački književnici održali su u subotu, 29 februara, književno več# u velikoj dvorani Kolarčevog narodnog univerziteta. Na ovom večeru književnik Mile 'Klopčić pročitao je pesme »Za vozom« i »Znaš, pesniče, svoju dužnost« velikos slovenačkog pesnika Otona Župančića, koji nije mogao da doputuje u Beograd. Zatim su pročitani ovi radovi: Miško Kranjec: »Ja ću biti sada tako sam«* novela s temom iz narodno-oslobodilačke borbe; Tone Seliškar: ciklus od šest.pesama »U naručju domovine« i pesma »Ilova Gora«; Pavel Golia: »Slovenska omladina govori« i »Bratska pesma, Mile Klopčić: »Ruđar govori«, »Lovimo vihorove« i »Za dolazak Crvene armije«; Petar Levec: »Nepoznatoj majci«

su u Beograd 26 ie-

i »Miša«.' Uveče istog dana u prostorijama Udruženia književnika Srbije,

slovenački književnici održali su sa-

stanak sa &svojim drugovima, članovima Udruženja književnika Srbije. Književnici Slovenije su istakli da je kod njih ošnovana sekcija mladih književnika koja broji oko 25 mladih pisaca. Oni imaju zajedničke sastanke sa starijim književnicima dva puta mesečno. Sada mladi književnici imaju svoj mesečni časopis i nedeljne novine u kojima publikuju svoje radove. Na sastanku je, pored ostalog, istaknuto da slovenački pisci šalju svoje radove književnim časopisima Srbije, kao i da se dela srpskih književnika prevode na slovenački jezik,

Boravak grupe slovenačkih književnika u Beogradu i Novom Sadu pretstavlja, kao i nedavna poseta hrvatskih književnika, još jednu manifestaciju čvrsto iskovanog bratstva naših

naroda i stvaranja „kulturnog jedinstva, Nekoliko misli o razvojnim – tendencijama naše književnosti”

Naša savremena književnost, književnost perioda oslobodilačkog rata i perioda obnove i socijalističke izgradnje zemlje, koja se oslanja na pozitivne tradicije realističke i borbeno-romantične književnosti naše prošlosti i naprednu književnost naših naroda između dva rata, obeležena je u svim svojim bitnim tokovima onim istim duhom koji prožima sve oblasti našeg društvenog života, duhom istinskog stvaralačkog poleta. Inspirisana veličinom životne stvarnosti i likovima koji tu stvarnost zanosno menjaju iz dana u dan, sve zamašnije, korenitije i uzvišenije, ona odražava, na svoj način i svojim jezikom, sve one duboke procese preobražavanja i sve ome poletne tendencije razvifka, čiji je ona istovremeno i svedok i jzraz.

Pritisnuta. do juče ioš. nečovečnim uslovima jednog mnalaznog društva, koie je od umefnosti zahfevalo ili konvencionalnu površnost ili egzotičnu bizarmost. — ona je. da bi ostala verna svojim „najdubliim ljudskim vrelima, da bi ostala verma slobodi, morala ići putem poricanja i izobli-

„čavanja svega onoga što je, lažno i

nečovečno. bilo naturano kao autenftični životni podatak i verodostojni ljudski motiv. Umefnička snaga kritičko-realističke i napredno-borbene književnosti. određena negativnim ndnosom prema konkrefnoi društvenoj stvarnnsti i njenim nosiocima i branin-

cima, b'la ie. nve svega. w Taznynnmm

deistvu„ u lrritičkoj snazi razobličavanja i poricanja i u poletnoj afir-

Sovjetski pisci : zr mir i demokrati

U poslednje vreme Savez sovjetskih pisaca organizovao je dve večeri posvećene borbi za mir i demokratiju. Uvodnu rež na prvoj priredbi održali su D. Zaslavski i A. Surkov, koji su istakli zadatke sovjetske poezije u borbi za mir i demokratiju. Pesnici više generacija i raznih stvaralačkih pravaca čitali su pesme i poeme u kojima se ogleda ista idejna ustremljenost.

P. Antokoliski i S Navorčatov čitali su stihove napisane povodom stogodišnjice Komunističkog manifesta, a Ilja Frenburg i M. Svetlov pesme o herojskoj borbi republikanaca u Španiji. Vera Inber pročitala je glavu iz svoje nove poeme o Iranu.

A Sofronov, J. Dolmatovski, A Bezimenski posvetili su svoje stihove Boljševičkoj partiji i herojskim naporima sovjetskog naroda u Velikom ofnardžbinskom ratu.

N. Asejev, M. Aliger, B. Pastrnak, S. Ščipačov, A Nedogonov, S Vasiljev i drugi čitali su lirske stihove o sOovjetskoj Otadžbini, bedemu mira i prave narodne đemokratije.

Pretsedavao je Boris Gorbatov.

PO.VODOM PRESUDE U NIRNBER GU

TUŽIOCI I SUDIJA

Karikatura Z. Džumhura

Ld

li što da kažete u svoju odbranu, gospodine Venerstrume!.,,,

PRIMERAK 8 DINARA

PITANJA ZA DISKUSIJU

Eli FINCI

maciji same borbe za korenitu izmenu društvenih uslova, u izražavanju težnji naprednih društvenih snaga i evociranju uzvišenih ciljeva borbe.

Potencijalne stvaralačke snage naroda, koje su godinama i decenijama bile sputavane, našle su danas i u književnosti mogućnost za pun, nesputan razmah, za celishodnu stvaralačku primenu. U novim uslovima opstanka, u sveopštem poletu stvaralačkih snaga, ujedinjenih na delu organizovane izgradnje slobodne domovine, i književnost je, svim svo= jim istinskim i zdravim sokovima, uočavajući plodotvornmne klice novog života koji prikazuje, uspela da nađe svoj pravilno zasnovani, pozitivni odnos prema stvarnosti | njenim likovima, da lepote slobodnog života oseti na umetnički način i da se i sama, u duhu ji u izrazu, nađahnjuje i prožme njima.

Tai potresni susret sa životom i sa likovima koji romantičarski bogato froše svoje najplemenitije snage u borbi za ostvarenje srećnije sutrašnjice, urodio je u našoj književnosti sasvim novim realističkim umetničkim kvalitetima, koji su joj svojom značajnošću opredelili karakter i smisao. Neiscrpnom bogalstvu života, čije se mneslućene mogućnosti svakodnevno ofkrivaju u procesu pobedonosnog rada, odgovorila su u našoj književnosti, kad ih je ona jednom otkrila i umetnički savladala, neizmerne realističke mogućnosti za patetično sagledanje bogate stvarnosti i zanosno, romantički poneseno opeva-– nje stvarnih heroja izgradnje.

Stvaralački elan naše savremene književnosti, koji odgovara patetičnom poletu probuđenih društvenih snaga, svesnih veličine i lepote svojih moći, ispoljio se, u prvom redu, u stvaranju, negovanju i razvijanju osobenih nacionalnih kultura, prvenstveno kod onih naroda MWojima je pravo na kulturnu samostalnost bilo negirano ili zabranjivano. I dok se kod nas. u uslovima novog života što se razvija na šocijalističkoj osnovi, javljaju nove ili produbljuiu mlađe nacionalne kulture, kao vrhovni re-= zultat oslobođenih sfvaralačkih snaga, kao spontani izraz slobodnog života bratske zajednice naroda, dotle na Zapadu, u preživelim i nakaznim društvenim ustrojstvima, velike nacionalne kulture, ranije značaine u svetskim razmerama, doživljavaiu žalosnu sudbinu raspadanja i truljenja.

Kao što je, u državi zasnovanoj na principima slobode i jednakosti, pravilno rešenje nacionalnog pitanja bilo pređuslov stvaranja opštedržavnog jedinstva, tako je i u oblasti kulturnog života :stvaranje istinski narodne, demokratske, jugoslovenske kulture uslovljeno nesmetanim razvitkom. osobenih nacionalnih kultura, s individualno obeleženim karakterom.

U našoj savremenoj književnosti u kojoj se do krajnjih granica slobode oseća to pravo na samostalan nacionalni put i osobeni, individualno obeleženi izraz, stvoreni su već svi potrebni preduslovi, date su već sve realne mogućnosti da naše književno stvaranje, negujući posebne i bogate nacionalne forme, poprimi istinski demokratski, narodni, opštejugoslovenski, socijalistički karakter. To nije samo. pitanje pravilnog idejnog usmerivanja naše književnosti, to je pitanje njenog daljnjeg razvijanja, njenog opstanka kao umetnosti.

Prirodno je bilo što je naša književnost, na Svojim prvim slobodnim koracima, nastojala da u prvom redu izrazi svoju nacionalnu problematiku, da se inspiriše na temama i motivima koji su najbliži i najpogodniji za daljnje razvijanje i prodđubljivanje osobenog nacionalnog stila, koji je već postao, kod nekih naroda, tekovina književne tradicije. U tom nastojanju, nema sumnje, ogleda se, u znatnoj meri, i orijentacija naše Književnosti, koja nastoji da uvek ostane verna životu i da se u doticaju s njim nadahne zdravim stremljenjima.

No u toj prevelikoj revnosti u traganju za nacionalnim osobenostima u životnoj stvarnosti i u tom voljnom prilagođavanju književnih formi i izraza već postignutim tradicionalnim rezultatima, koji su postali osveštana shema prošlosti, kriju se velike opasnosti i zablude.

Tragajući za onim što se, u specifičnim nacionalnim ili lokalnim ala vima, moglo učiniti, po osobenoj lepoti svog ispoljavanja, kao karakteristično za jedan kraj ili jedan narod, mnogi naši savremeni književnici, čak i kad su inače pravilno realistički orijentisani, utonuli su toliko

pravilna realistička.

u iznimno i osobeno sa stanovišta bitnih oblika životne stvarnosti kao celine, da su svojem književnom oblikovanju (od ličnosti, sredine i proble= ma do forme i stila) oduzeli onu nu- i Žnu meru verodostojnosti, koja se uvek meri koliko pojedinačnim i Ooso= benim toliko i opštim i tipičnim.

To podleganje, od jezičnog i stilskog do tematskog i idejnog, svetu varljivih bizarnosti i iznimnih osobe- nosti, onemogućuje mnogim talentovanim pripoveđačima da se od lokal- ,nih hroničara i folklornih pripoveda ča uzdignu do pravih umetnika. Ta- | kav je slučaj, na primer, sa grupom bosanskih pripovedača (Isak Samo kovlija, Hamza Humo, Zvonimir Šubić i dr.), koji u književnosti, idući stopama Borisava Stankovića, Pe ı Kočića i Iva Andrića, skoro redovno pronalaze u životu, kao osnovno i 6Uštinsko, one lokalne i folklorne osobenosti koje su kod njihovih učitelja, bar u njihovim najlepšim ostvarenjima, samo jedna osobena, specifično obojena forma kazivanja mnogo du bljih, složenijih i opštijih životnih

Ko. „..

suština. d Takav je takođe i slučaj sa mladim „dalmatinskim pripoveđačima

(Vjekoslav Kaleb, Petar Šegedin i dr.) koji, oslanjajući se na trađiciju Sime Matavulja i Dinka Šimunovića, nastoje da grade, s morbidnim psihološkim nastrojenjima, samo na bizarno odabranim jezičnim osobenostima i životnim specifičnostima svoga kraja. Te forsirane lokalne boje, koja u književnosti ostaje samo vešto nađeni rekvizit, ima ponegde i u pripovetkama Branka Ćopića, Ranka Marinkovića, Mihaila Lalića i drugih. . U tom pogledu karakteristično je i i oživljavanje tzv. regionalne lirike, ~. naročito čakavske, koje je, nema sumnje, izazvano zamašnim umetničkim rezultatom Kyrležinih »Balada Petrice Kerempuha«s; no dolt je u ovom delu, u kome je Krležin pesnički dar došao do najpotpunijeg i najcelishodnijeg izraza, idejna tematika do kra-” ja stopljena sa kajkavskim jezičnim rudimentom, dotle se u našoj novijoj” čakavskoj poeziji (Pere Ljubić. Mate Balota, Marin Franičević) oseća prevaga forme nad stvarnim sadržajem, naročito u bizarnoj dekorativnosti jezika i stila kao odvojenih, gotovo samostalnih književnih elemenata.

Regionalne i nacionalne osobeno: u formi, kad su upotrebljene u pravoj meri i organskoj povezanosti sa književnim gradivom, iz koje ta forma prirodno proizlazi, mogu delovati umetnički ubedljivo i snažno. No ta forma ne može i ne sme postati sama sebi svrhom, ona mora biti prirodni oblik jedne sadržine od opšteg ljudskog i književnog interesa, oblik do koga je, u samom procesu stvaranja, došlo spontanim traženjem odgova= rajućeg spoljnjeg izraza. »Dunđo Maroje«, »Gorski vijenac«, »Nečista

krv«, »Bakonja fra Brne«, Ljubišine

pripovetke, — đa pomenemo samo” najznačajnije, — to najbolje potvrđuju. "PSE

U pojedinim lokalnim odlikama, – regionalnim osobenostima i nacionalnim karakteristikama treba, u interesu obogaćivanja naših književnih mogućnosti, brižljivo ispitati i oprobati šta se može upotrebiti za umetničko iznošenje opštih sadržajnih vrednosti, šta može ući u našu zajed-= ničku književnu riznicu. Jer prava i velika umetnost, za koju su kod Tiga“ || stvoreni svi potrebni preduslovi i ko ju već počinjemo da ostvarujemo, ne može a da ne bude, i pored svih osobenosti u formi, nošena opštim | ljudskim iskustvom i oprobana istin= _skom životnom praksom. a,

I zbog toga se široka izmena knji ževnih vrednosti između naših nacio nalnih kultura, između srpske i slo=- + venačke, hrvatske i makedonske, 1 tako dalje, nameće kao preka nu- žnost dana. Potrebno je na širu, plod-. niju i organizovaniju osnovu postaviti” izdavanje pojedinih dela u svima republikama i na svima jezicima, pojačati međurepublikansku saradnju u. časopisima. proširiti lične i radne kontakte među književnicima, pojačati međusobnu izmenu kritika o pojedinim delima, piscima i umetničkim problemima. Tek tada će se, u ta- kvom svestranom proveravanju svih osobenih karakteristika i s jojstava. pojedinih pisaca i pojedinih naclonal=nih kultura, jasnije moći ra; učiti. živo od mrtvoga, celishodno od ı od mašenog, organsko od shematskog; tek tađa će se moći sasvim razg | no osetiti kako se i na koji ı može ostati veran svojoj lokalnoj, gionalnoj ili uže nacionalnoj osc nosti, u formi, a da se ne prenel gne narodni, demokrafski, venski revolucionarni ki; nosti,