Književne novine

SMRT FAŠIZMU — SLOBODA NARODUI

BROJ 20 GODINA TI

U gođini prve ruske revolucije, 1905, koja je bila probni juriš, škola i priprema za pobedonosnu Oktobarsku revoluciju, postavljajući pred ruski proletarijat socijalističku revoluciju kao nužan i neposredan zadatak, Lenjin je u članku »Partiska organizac!ja i partiska književnost« rekao: »Živeti u jednom društvu a ne zavisiti od mjega — nemogućno je. Sloboda burŽoaskog književnika, umetnika, glumice, Bamo je maskirana (ili sebe lice= merno maskirajuća) zavisnost od novčane kese, zavisnost od potkupljivača, zavisnost od poslodavca«. Nasuprot tome, lenjin je dao karakteristiku prave slobode književnog i umetničkog stvaranja, i istakao: »A mi, socijalisti, raskrinkavamo to licemerstvo, skidamo lažne firme — ne zato da bismo dobili neku vanklasnu književnost i umetnosti (to će biti moguće tek u besklasnom socijalističkom društvu), nego da bismo književnost koja se licemerno proglašava slobodnom, a koja je ustvari vezana za buržoaziju, suprofstavili „Književnost „zaista slobodnu, otvoreno vezanu za proletarijat.«

U ovoi klasičnoj formulaciji Lenjin, koji je naučni makrsizam podigao na

nov i viši stupani, dajući revolucionarnom proletarijatu oružje revolucionar=

ne teorije, neopozivo je rekao istinu naše epohe: da je upravo vezivanje književnika uz revolucionarni proletarijat — prava i jedina stvaralačka slobođa, sloboda umetničkog izražavanja istine o životu i vaspitavanja radnog naroda za ostvarenje novog društva. Raskrinkavajući buržoasko shvatanje o slobodi književnosti i umetnosti, dirigovanu i merkantilnu buržoasku štampu, „arivizam i individualizam buržoaske književnosti, aristokratski anarhizam i lov na profite, Lenjin je u tom članku istakao nužnost i značaj partiske literature:

»U čemu se, dakle, sastoji taj princip partijne književnosti? Ne samo u tome da za socijalistički proletarijat književnost ne sme biti sredstvo bogaćenja poiedinaca i grupa pojedinaca, nego u tome đa ona uopšte ne sme biti individualna stvar. nezavisna od opšte stvari proletarijata. Dole bespartijna književnost! Dole nadljudi književnoBti! Književnost mora postati deo opšte stvari proletarijata, »točkić i zavrfanjće u velikom socijalđemokratskom mehanizmu, koji je jedimstven i nedeljiv a pokreće ga čitava svesna avan=garđa čitave radničke klase. Književnost mora postati sastavni deo organizovanog, metodičnog i jedinstvenog rada „socijaldemokratske partije.«

Dođajući odmah đa to poređenje 8 točkićem, koje hramlje kao i svako poređenje, ne treba shvatiti mehanički, i da to nipošto ne znači đegradaciju književnosti (naprotiv, Lenjin je Dpobijao teoriju o literaturi podešenoj za radnike i isticao da za radnike ništa nije dovolinc dobro), Lenjin je dao klasičnu formulaciju partijnosti literature, koja je friumfovala u praksi socijalizma u Sovjetskom Savezu. A tada, kađa je Lenjin to rekao, 1905. ruski proletarijat imao je Maksima. Gorkog, prvog sovjetskog književnika, najvećeg MNnižewvnika naše epohe..U razvifku „Maksima Gorkog kao književnika pomoć MBoljševičke partije i Lenijina imala je neocenjivog udela. A književnom delu Gorkoga Lenjin je đao ogroman značai za revoluciju.

Partijnost u smislu koji je Lenjin formulisao, znači bopaćenje i jačanje književnog „stvaralaštva, ona o&Dposobljava književnike da istinito i vidovito tumače stvarnost. da, okrilaćeni na= prednom naukom, duboko poime i umetnički savršeno izraze stvarnost, da crpe snagu iz naroda i vaspitavaju narod za socijalizam, da građe istinske heroje iz života i. stvaraju heroje u životu. — da budu narodni i opštečovečanski upravo zato što su partiji.

U prvoj zemlji ostvarenog socijalizma, u Sovjetskom Savezu, koji je u ovom ratu spasao čovečanstvo i kulturu, partijnost daje književnosti mogućčnost izvanreeinog poleta u doba sve dubljeg srozavanja buržoaske književnosti, a književnost prožeta iđejom 50cijalizma odigrala je i igra vanredno

značajnu ulogu u vaspitanju masa U .

duhu socijalizma, u niihovom vođenju ka komunizmu, u đuhu sovjetskog patriotizma i istinskog internacionalizmn. Socijalistička, partijna 7MKnjiževnost, koja kroz nađahnute slike i likove izražava istoriski put radničke klase na čelu radnog narođa i istinito ukazuje masama «a a&uftrašnjicu, obogačema je i pravilno prihvaćenim, lemritičkim o-

smislenim kulturnim nasleđem narođa.

i čitavo čovečanstva kroz vekove. Boljševička partija neprekidno bđi nad razvojem književnosti mnogonacionalnog Sovjetskog Saveza. Ona .ne samo što je iđeino usmeruje, nego joj pruža i neposrednu pomoć, pokazujući delotvornu brigu o njenoj idejnosti, o njenoi istinitosti, o njenoj metodskoj pravilnosti, o njenoj narodnosti i umetničkoj visini. SKP(b) je 1932 učinila krai haosu raznih formalističkih pravaca i »levih« zastranjenia u književnosfi. Od neocenjivog značaja je bila intervencija samog druga Staljina. Na Prvom svešaveznom kongresu sOvietskih književnika, 1934, drug Staljin je formulisao principe socijalističkog realizma, kao jedinstvenog metođa sovjetske MWmnjiževnosti. čiji je prvi pretstavnik | osnivač Gorki. Zahvaliujući socijalističkoj praksi. čiji je ona delotvomi deo, i socijalističkoj iđejnosti, sovjetska Rkmjiževnost ie vođeća, najopštečovečanskija književnošt u svetu. dok se buržonska književnost srozava u formalističke nakaznosti, u nečovečnost i beznađe, u otvorenu apologiju imperijalističke buržo=

Adresa uredništva Francuska 7 — Telefon: 28098 :

ORGAN SAVEZA KNJIŽEVNIKA JUGOSLAVIJE

1 administracije:

· BBOGRAD,

~

UTORAK, 29 JUN 198

3"u— –-Re&__ ––ı | _ – — _— __ ___ ___ __ _____ LIST IZLAZI JEDANPUT NEDELJNO . PRIMERAK . , UTORKOM 3 DINAR& «~

UOČI PETOG KONGRESA KOMUNISTIČKE PARTIJE JUGOSLAVIJE

–_

PARTIJA I KNJIŽEVNOST

azije ili u »bespartijno« prikrivanje svoje zavisnosti od nasrtljive imperijalističke prakse a napredna, istinska književnost u kapitalističkim zemljama biva progonjena.

Boliševička partija je, pomogavši sovjetskoj književnosti da iziđe na put socijalističkog realizma, da književnici postanu »inženjeri ljudskih duša«, omogućivši ispoljavanje neslućenog bogatstva individualnih talenata i Oosobenosti književnih stvaralaca, — u svakom kritičnom momentu, kađa je dolazila u pitanje iđejna usmerenost i čistota umetničkog stvaralaštva, Dpomogla da se savladaju zastranjenja, greške, nedostaci, da se otkriju novi talenti, da se isprave pogrešne ocene. Svaka takva pomoć koju Partija ukazuje znači jačanje i uzdizanie idejne snage književnosti i umetnosti, jer upravo pwpartiimost ih uzdiže na visoki estetski stupanj.

'Sovjetski književnici sem toga imn= ju za sohom pretke: #elike realiste svoje prošlosti, i vidovite tumače društvenih zadataka umetnosti, propoved” nike narodnosti. savremenosti i ideji=nosti u umetnosti — Hercena. Bielinskog, Dobroljubova, Černiševskog. koje je Lenjin apostrofirao u svom delu »Šta da se radi«, govoreći, o značaju književnosti.

U našoj zemlji prvi je svesno i jasno istakao društvenu ulogu Enjiževnosti i zahtevao od nie istinitost i idejinost, zauzimanje stava na strani naroda — Svetozar Marković, koji je letimično znao prva dela Marksa i Engelsa a učio od Bjelinskog i Černiševskog. Svetozar Marković je, ustvari, zahtevao partijnost od književnosti, zahtevao da književnici tumače život naroda u svoji njegovoj složenosti, da narodu pokazuju put u borbi i da se prožmu mnaprednim idejama međuna=rodnog radničkog pokreta. On je to zahtevao kad je u našoj zemlji jedva postojao zametak „radničke klase, a sam je nastojao da stvori revolu”ionarnu. partiju. On je mnogo doprineo da je u književnosti naših naroda oja= čao realizam, da su najbolja dela naše književnosti do jačanja radničkog DOkreta bila kritička prema kapitalizmu, borbena prema nenarodnim režimima i tuđinskim ugnjetačima.

Prirodno je da se u pravom smislu partijna književnost mogla razviti tek kada je na poprište stupila osvešćena i organizovana radnička klasa, kada ie njena avangarda sticala vodeću ulogu u narodu. Posle osamnaeste godine, kada je stvorena bivša jugoslovenska država, u kojoj su se odmah pokazale najoštrije protivurečnosti i suprotnosti zbog nerešenog nacionalnog pitanja i bezobzirne vladavine hegemonističke buržoazije, a u kojoj je Oktobarska revolucija imala odjeka, uticaj ideologije radničke klase postao je vidan, u našoj književnosti. Jedan od književnika koji se tada javio u radničkoj štampi, August Cesarec, bio je do smrti tesno vezan s Partijom, a Partiji su se približavali mnogi. No bile su to godine stihijne plime Dpokreta i teoretske nesigurnosti avangarde, a uskoro su došle godine otvorene diktature buržoazije i monarhofašističke klike, kada je napredna dru štvena misao bila krvavo gušena kao i napredni pokret. S ponovnim jačanjem avangarđe radničke klase jačao se i njem uticaj u kultumoj oblasti. Naročito u gođinama iza šestog januara 1929, pod uticajem Partije, revoluci. onisao se veliki deo intelektualne omlađine. U periodu 1930-1941 napredna književnost, bliska proletarijatu i nadahnuta Partijom, manje ili više rukovođena revolucionarnom „naukom, počela jš& sve više da jača i znači u kulturnom životu zemlje. Ona je potiskivala povlašćenu, reakcionarnu i tobože neutralnu buržoasku. književnost, a napredna naučna kritika izvršila je presudan uticaj na orijenta-. ciju masa. Iako polulegalna i progonje= na kako od policije tako i od strame buržoaske kritike, napredna književnost zahvatala je široke mase i vaspitavala ih za borbu protiv reakcionarne buržoazije, protiv pretećeg fašizma, ulivala im veru u socijalizam. — a progonjeni kritičari marksisti likvidirali su mnoge buržoaske idole koji su se oslanjali na vlast. Poštenim književnicima, bliskim narodu, poštaialo je sve jasnije da u tako dramatičnoj ruštveno-političkoj situaciji, kada je buržoazija pribegavala sve bezobzirnijim metodima i pripremala prodaju zemlje, a Komunistička partija postajala neosporni predvodnik naroda, književnost mora da ima društvenu ulogu, da se-· opredeli među klasama, da stane na stranu radnog naroda. Partiia je imala uticaja i na one neodlučnije, koji joj nisu potpuno prilazili i nisu bili prožeti naučnim saznanjem a oni najizrazitiji bili su živi deo Partije i radničke klase,

U tom periodu sve jače dekaden-

- cije buržoaske književnosti i kulture

kako u. našoj zemlji tako i u svim

kapitalističkim državama, u tom pe-”-

riodu sve bezočnijih pretnji fašizma i reakcije, a sve većeg snaženja i ugleđa krvavo progonjene Komunističke. partije, — ne samo što su reakci-, onarni ideolozi s mržnjom denuncirali svaku naprednu književnu pojavu kao komunisštičku propagandu, nego su meutralni, „»bespar-

tijni« Kritičari tvrđili da je napredna književnost u našoj zemlji besmislena, tuđa, jer je naša zemlja patrijarhalna, pretežno seljačka, bez

_ proletarijata, i da su socijalističke i-

deje, »uvezene sa strane«, kod nas deplasirane i pogubne „iako su možda »drugde« i razumljive. A naša napredna književnost je, umetnički manje-više ubedljivo, projicirala upravo pobedu proletarijata i buduće socijalističko društvo. Uverenje u pobedu proletarijata i u ostvarenie socijalističkog društva dala je našoj naprednoj književnosti Partija, a to uverenje je bilo opravdano, i danas je dokazano.

Naša Komunistička partija, do rata u najtežoj ilegalnosti, oplodila je našu naprednu književnost i osposobila je da odigra vidnu ulogu u narodnoj revoluciji. Iako u teškoj ilegalnosti, Partija je naročito u poslednjim godinama uoči fašističkog napada, kada je, dobivši novo rukovodstvo 8 drugom Titom na čelu, dostigla onu organizacionu. čvrstinu i monolitnost, onu idejno-polit čku i moralnu čistotu koje su joj omogućile da povede sav narod u oslobodilački rat, — uticala na književnost i neposredno, preko književnika-komunista, i posredno, autoritetom Koji je pred širokim masama stekla svojom nepokolebljivom borbom protiv domaće reakcije i fašizma. Uspesi socijalizma u Sovjetskom Savezu, primer sovjetske prakse i kulture, prodiranje makrsističko-lenjinističke. literature u mase i uz najveće opasnosti i žrtve, — neocenjivo su doprineli uticaju naše Partije na ideološkom frontu. Rastući i jačajući uoči rata, Partija je posredno i neposredno pomogla da se savladaju mnoge slabosti, da se likvidira-

ju mnoga pogrešna, primitivišstički »radnička« i malograđanski »leva«, u osnovi nemarksistička shvatanja koia su donosili simpatizeri, da se raskrinkaju i suzbijaju falsifikati, mistifikacije i provokaciie koje su Vvršili agenti buržoazije, koristeći se teŠškom jlegalnošću Partije. Pod rukovodstvom i uticajem Partije uoči rata su bespoštedno odbačemi razni vidovi »levo#« formalizma i nafuralizma, prevaziđena fematska i idejna skušenost »socijalne literature«, likvidirani razni vidovi revizionističkog ata– ka na naučnu teoriju, započeto preoceniivanje kulturnog nasleđa i istaknuti osnovni principi novog realizma u duhu naučne estetike. To je izvršeno preko niza skoro ilegalnih časopisa i publikacija, a i preko teoretske publikacije same Partije, »Književnih svezaka«. Kada je naša Partija povela narod u oslobodilački rat protiv inostranih okupatora i izdajničke buržoazije, u narodnu revoluciju, — ona je bila ne= osporni i jedini predvodnik naroda, a njen idejni i moralni uticaj na ogromne mase bio je presudan.

U toku oslobodilačkog rata Partija je sa sigurnošću računala na svoje književnike kao na deo svojih kadro va, kao na deo sebe. Književnici-ko= munisti prošli su u ratu kroz dragocenu školu idejno-moralnog i praktičnog vaspitanja. Oni su sprovodili kulturno-političku liniju Partije i svojim književnim stvaranjem mobilisali narod za borbu, uzdizali njegovu moralnu i političku svest.

Kulturno-politička linija Partije u ·

toku oslobodilačkog rata proveravala se u, praksi narodne revolucije, koja se ne bi mogla ni povesti a kamo li

pobedonosno voditi bez pravilne stvaralačke primene principa marksizmalenjinizma a potpuno osobene i Vr-= lo složene bsiove naše narodne revolucije. Sanr:o vođenje rata zahtevalo je izvanredno intemzivan . idejno-politički i kulturno-prosvetni rad u vojsci i na terenu. Kulturno-politički rad bjo je i sredstvo za podizanje bor= bene svesti, a i cilj da se u mase unesa socijialistička kultura.

Imajući velikih iskustava i rezultata u svojoj kulturnoj politici do rata, u bivšoj Jugoslaviji, i u vreme oslobodilačkog rata, Partija je, posle punog oslobođenja zemlje, prišla novim zađdacima u izgradnji nove narodne kulture, rukovodeći kultumom revolucijom, a oslanjajući se kako na svoje provere= ne kadrove tako i na ostale poštene intelektualce ođane Narodnom frontu i Partiji. Komunističkoj partiji naši narodi zahvaljuju sve što su pod njenim rukovodstvom izvojevali. Čifava naša nova društvena stvarnost i · naša nova KMaltura prožete su duhom Partije, na čelu cijelog Centralnog komiteta stoji .drug Tito, rukovodilac narodne revolucije i tvorac nove države, Stojeći pred našom novom društve._ nom stvamošću, koja je Duna stvaralačkog poleta, švesnih napora u izgradnji socijalizma, heroizma i ponosa, bremenita razvojnim mogućnostima i novim snagama, doživljujući, kao organ svoga društva i svoga vremena, herojske podvige naših ljudi koji neprekidno rastu, koji preobražavaju stvarnošt i sami se preobražavaju sa svojim delom, naš književnik u svemu oseća prisustvo Partije, i Partija ga nađahnjuje iz svake nove pojave naše stvarnosti. Vera u čoveka, ponos novog jugošlovenskog patriotizma, uverenošt, u šopštvene snage, šocijalistička svest

Titovski duh usred Njujorka

_Američka reakcija upinje se &vim sredstvima da proturi svoju propaganmdu o preimućstvima »američkog načina života«, bacajući se naročito besno na zemlje socijalizma i narodne demokratije. Međutim, ovih dana pakost i bezočnost američkih pretendenata na svetsku vladavinu dobile su šamar, a usred samog Njujorka, na oči američke javnosti, uz oduševljenu simpatiju američkih radnika, pobedonosno je zablistao titovski duh,

dđuh narodne demokratije. To nije

bila propaganda, prokrijumčarena u »dolarski raj«, to je bio čin koji je zaprepastio pakosnike a oduševio prijatelje, čin koji je otkrio smisao i ve-

ličinu slobodnog rađa, snagu istin-=

skog patriotizma.

Teret koji je jugoslovenski brod »Radnik« nosio u Ameriku bio je istovaren. No kada je trebalo u brod utovariti imovinu jugoslovenskih iseljenika koji se vraćaju u đomovinu, kao sanitetski materijal i drugi materijal za jugoslovenski Crveni krst, u težini od 450 tona, — vođe žutih sindi kata, reakcionari, profesionalni gangšteri i »katolički veterani« sprečili su lučke radnike da izvrše svoju poslovnu dužnost, pa je grupa zavedenih

. radnika-robova odbila da utovari YO-:

bu zato »što se u brođu nalaze alike Staljina i Tita«. Policija je sprečila da jugoslovenski isel)enici | drugi američki građani, koji su dobrovoljno došli da pomognu, ukrcaju brod. Sprečila ih je, da se ne poremeti »đemokra{fski red«. Sutradan, policija je

silom rasturila poštene američke luč-

ke radnike koji su đošli da pomognu i,da speru ljagu koju su na lučke rad= nike bacile zavedene sluge imperjjalista. Policija je htela da inscenira provokativni 'incidđent, đa prikaže ka-

. kou Njujorku narod ne trpi novu Ju~

goslaviju. Reakcija je, međutim, postigla suprotno.

Sama posada brođa »Radnik« i iseljenici-bovratnici, s prijateljima Ju

. goslovenima, odlučili su da ukrcaju

brod. Komanda broda i jugoslovenski

pomorškhi ured u Njujorku prihvatili su zahtev posade i iseljenika. Na to šu, međutim, inspiratori provokacije i nečuvene nepravilnosti, zabranili dobrovolicima đa se služe ijednom spra= vom, počev od velikih kranova do najmanjih kolica. I đesilo se nešto nepojamno za Ameriku. Dobrovolici članovi pošade, povratnici i njujorški Sloveni, — njih sto dvadešet na broju, pregli su da golim rukama utovare brod. ,

Prognoza američke štampe bila je da za to treba najmanje seđam dana,

Ali tađa je živa, jednom svešću i jed- ·

nom voljom nađahnuta celina od stotinu dvadeset ljudskih tela izvršila podvig. Automobili, teški sanitetski sanđuci, vreće i denjkovi, — mnoštvo teških predmeta počelo je da prelazi iz ruke u ruku, sa keja u brod. IT. što je najstrašnije za dolarske imperijaliste — dobrovoljni· radnici su pevali, a čitav kej odjekivao je od ponosne, prkosne, rađosne pesme! I brod je bio utovaren do ponoći istog dana: američka norma od irideset tona na sat prebačena je za dvadešet tona — Dpedeset tona na sat, primitivnim sred stvima kakvim se u Americi više ne · radi, A tek ta pesma!

Dobrovoljni rad izvršili su članovi posade broda, koji su već vaspitani u duhu naše zemlje, srodili se 8 radnim elanom i takmičarskim duhom naše zemlje u kojoj gradimo sociiali-

zam. No iseljenici-povratnici i niu-.

jorški Jugosloveni koji su učestvovali u tom podvigu — živeli su dotada u Americi, nisu još navikli na način i smisao rada u Jugoslaviji, povratnici SU tek imali da dođu u svoju preobraženu otadžbinu. A udarnički duh ih je prožeo i uzdigao kad su imali da izvrše rad za sebe, za svoju otadžbinu, kad su imali da pokažu Americi kako nađabnjuju likovi Tita i Staljina, zbog kojih su imperijalistički vorovakatori hteli da osujete ukrcavanje. .

Naši iselienici umeli su da rađe DO smerikanski. Oni su u Americi mno-

KNJIŽEVNICI JUGOSLAVIJE ZA NARODNI ZAJAM

Udruženja književnika svih naših ~·

republika održala su konferencije u vezi 8 upisivanjem Narodnog zajma.

Na konferencijama referenti su na. glasili značaj Narodnog. zajma za brže

i bolje ispunjenje Petogodišnjeg plana 'i za razvoj naše književnosti i kultur-"

nog života uopšte. Zatim su članovi i kandidati udruženja dali :zjave koliko pojedini želi đa upiše. | Članovi Udruženja književnika Srbije koji su prisustvovali sastanku

izjavili su da će upisati 550.250 dinara, Hrvatske 475.250. Slovenije 240.000, Makedonije 100,500 dinara. dj ” Među književnicima koji su” dali izjave, Branko Ćopić rekao je da će upisati 100.000 dinara, Ivo Andrić 60.000, Isidora Sekulić 40.000, Jovan Popovic 30,000. Radovan Zogović 30.000 Oto Bihalji-Merin 25.000 dinara. Upis se nastavlja u svim udruženji-. ma narodnih republika. |)

\

go i radili, oni su stvorili mnoga bogatstva za američke MKkapitaliste gubeći snagu i zdravlje oni su morali da dostižu norme koje su im pošlodavci propisivali, oni su radili naporno i umešno, ali su radili za druge, — i niko u Americi niie pevao i ne peva dok rađi. Pevanje uz rađ — to zvuči kao blasfemiia. A ve-

ci efekat slobodnog rada šamar je za.

profiterske eksploatatore rada. U ovom podvigu Jugošlovena u njujorškoj luci pokazao se smisao rada u titovskom duhu, u duhu izgradnje socijalizma, pokazalo se poverenje u

sopstvene snage, pokazala se visoka

patriotska, idđejno-politička svest, kojima je rad u našoj zemlji prožet. 'U ovom podvigu pokazao še, na uža8 američkih reakcionara, ponos slobodnog rada, friumfovala je lepota rada oslobođenog od kapitalističke eksploatacije, pokazalo se stvaralaštvo rada uz pesmu.

Zar taj lanac živih ruku, preko koga lete najteži predmeti, dok radnici pevaju, ne poftseća na neku nađahnutu poetsku sliku? U Sovjetskoj zemlji i u našoj zemlji to je već »obična«, prirodna stvar, to je stil rađa. to ie oblik života i duha. Međutim, u Njujorku — to je bila veličanstvena demonstracija, na sramotu provokatora i na radost naprednih Amerikanaca.

Njujorška štampa morala je da se pozabavi tim podvigom. Provokaciia 'reakcije pretvorila se u delotvomu propagandu za narodnu demokratiju. Ne samo Komunistički »Dejli Vorker«, koji simpatiše Jugoslaviju, nego i listovi koji retko pišu istinu o Jugosla viji morali su da ođađu priznanje. »Dejli Vorker« je, između ostalog, rekao: »Udđarnički duh Jugoslovena istovetan je & borbenim duhom iugoslovenskih partizana, koji su kroz heroiske i nesebične borbe oslobodili svoju zemlju«. A »Herald Tribiun«, pod naslovom »Jugoslovenska posađa poput živog ljudskog lanca ukrcava Ttadnik«, priznao je: »Pevajući jugoslovenske pesme, oni su dizali i nosili naipre vreće pa onda automobile i ambulante. Niihova pesma odzvaniala je pristaništem, prateći njihov rad do kasne noći....

TI »Radnik« je, natovaren, otplovio, oštavliajući za sobom utisak toga podviga, utisak ponosnog rada uz pesmu, koja odjekuje u zemlji gde ie rad teret i poniženje. gđe profite iz tuđeg rada vuku eksploatatori.

Drugovi iz posade »Radnika« i drugovi iseljenici koji se vraćaju u preobraženu domovinu zaslužuju zahvalnost. Oni su dostojno zastupali svoju zemlju, pokazali njen heroiski i udarnički đuh, a njihov podvig, koji uliva ponos u šve nas, dostojno se pridružio fakmičenju u čast PetoF kongresa Komunističke partije Jugo“ slavije, koji će se odtžati u jeku na” še borbe za izgradnju socijalizma!

y 114 %. ,

čvrsti mir, istineku demo

)

POBTARINA PLAČFNA O GOTOVO

i

| –—_-_——_—— —— -–_—--- –č––Z- —— ~

\koja prodire u ranije zaostale mase, zemlja koja se iz ranije zaostalosti razvija u privredno i kulturno visoko . razvijenu zemlju, ogromni kulturni polet naših milionskih masa, nove

kovačnice naše industrije, nove pru-”

ge, nova radilišta, novi gradovi, nova sela koja se uključuju u socijalistički, plan, — sve to, a nada sve lik našeg novog čoveka, naše ponosne žene, naše herojske omladine — govori o Partiji. Partija nadđahnjuje književnika i samom našom društvenom praksom.

Kulturna politika nove države, pod rukovodstvom Partije, — učinila je književnika potpuno slobodnim od kapitalističkog diktata, dala pune mogBućnosti književnom stvaralaštvu da bude narodno, neposredno vezano 8 narodom, đa se istinski nadahnjuje stvarnošću i bude istinski vidovito, imajući jasne perspektive. Sredstva štampe nalaze se u rukama radnog na=– roda, milioni primeraka listova i knji« ga ulaze u narod, narođu pripadaju i sve kulturne tekovine koje su mu ra=nije bile nepristupačne. Naš kulturni život očišćen je od šund-literature, od nekulturnog neđuha koji su unosili trgovci literaturom, od literarnih špekulacija i otrova neknjiževne knjižar=ske robe. To je dobit ne samo za na= rod, nego i za književnost, čiji ugled je vanredno porastao. Dela marksizma-lenjinizma, koja su ranije stizala do radnih ljudi uz cenu opasnosti i pogibija, danas su postala pristupačna svima, i vaspitavaju ih u duhu socijalizma. Stariji i mladi književnici imaju sve mogućnosti da se idejnoteoretski uzdižu i osposobljavaju kao istinski stvaraoci. Najbolja ostvarenja sovjetske književnosti stižu neposredno do nas. Iz milionskih masa radnog naroda javljaju se sve novi i novi čitaoci, uživaoci kulture. Naš književnik može iz naroda da crpi nadahnuće za svoja dela, a svojim delima da vaspitava narod, kao ugledni učesnik u preobražaju života, kao idejni ru-

kovodilac kome milionske mase daju ·

snagu, To sve i još više, a usto jasnu i svetlu perspektivu, naša Partija daje našim književnicima.

Sem toga, naša književnost, nađ kojom neprekidno bdđi briga narodne države, neprekidno uživa pomoć Partije u savlađivanju mnogih problema i teškoća. Partija pruža svakodnevnu po= moć u uklanjanju ostataka reacionar= ne buržoaske ideologije, u uklanjanju nekulturnog nasleđa iz prošlosti a u pravilnom usvajanju kulturnog nasleđa, u pravilnom idejnom usmerivanju književnog života, u prevaspitavanju dobronamermnih ali još zbunjenih simpatizera, u savlađivanju grešaka, zlonamernih i dobronamernih, u ispravljanju neđostataka samih književnika= komunista, u jačanju partijnosti kođ njih, partijnosti koja ih čini uistinu narodnim književnicima. A neposred'nu brigu našoj književnosti poklanja drug Tito, koji učestvuje u svemu što smo izvojevali i što' svesno, s uzdanjem ostvarujemo.

Peti kongres naše Komunističke partije svi naši trudbenici, obuhvaćeni organizacijama Partije i Narodnim frontom, dočekuju s oduševljenjem i ponosom. Trudbenici grada i sela, radnici, seljaci i intelektualci, — Unapred pozdravljaju Kongres svoje Partije novim radnim obavezama i fakmičenjem. Samo sazivanje Kongresa izazvalo je u radnim masama još veći polet 1 pomos patriota nezavisne zemlje, a njegovi rezultati biće od ogromnog značaja za sve dalje napore u borbi za izgradnju socijalizma.' Kao što je značajan za sve oblašti našeg života, Peti kongres biće od.neocenjivog značaja za naš dalji kulturni razvitak, za produbljivanje i intenziviranje naše kultume revolucije, pa time i za našu književnost, koja igra važnu, a treba da igra još važniju ulo= gu u preobražaju našeg života.

Kongres se održava posle jedne po“ bedđonosno završene etape narodne re= volucije, u kojoj se proveravala linija Partije, a u čijoj je borbenoi praksi triumfovala stvaralačka primena principa marksizma-lenjinizma. On se održava u jeku borbe za izgrađnju socijalizma, posle već izvršenih koreni= iih promena u našem društvu, u jeku kulture revolucije koja je nerazdvojno vezana s izgrađnjom materijalne osnove za puni rasevat narodne kul-

ture. Peti kongres naše Partije oplo=

diće našu književnost proveravanjem dosadašnjih iskustava i đavanjem daljih smernica i potsticaja, da naša kritika postane idejnija, naučnija, budnija i aktivnija, da odlučnije vodi bor” bu protiv iđeoloških pojava imperijalizma, da naša književnost manje za= ostaje za našom preobražajnom stvar– nošću, da bolje izvršava svoju Vvisoku funkciju u našem novom društvu, da više izrazi njenu heroiku i lik naših novih ljuđi, da vaspitava i nadahnjuje ljude za herojske podvige, da u njima razvija svest o njihovoj poten= cijalnoj i stvarnoj veličini, 3a književnici poshanu u većoj meri »inženjeri ljudskih duša«, da se književnost dimne na viši sutpanj idejnosti i partijnosti, da naša književnost postane što dostojnija našeg naroda, naše Partije našeg druga Tita, da što bolje vrši &oGA ju dužnost na kulturnom front imperijalističkog tab OnABJBntie Ora, u borbi za

večansku kulturu. ITBjift, LOBO!

Jovan POPOVIĆ ZONI}

x iualdaioi aa IMAMA M 17 O a

PAT E

Tr. OON:

3

Vit U

si | _