Književne novine
JS
IMRT FAŠIZMU = SLOBODA NA RODUI
BROJ 33 GODINA TI
Ađre :
_ .- euinistracije: Piaucuska 7 — Telefon: 28-008
DVA PROKLETSTVA
Kad su mudraci s istoka iz Inform-
biroa na temelju pisama CK SKP(b) donijeli zaključak da nas isključe »iz porodice bratskih komunističkih partija, iz jedinstvenog „komunističkog fronta i, prema tome, iz redova Imformacionog biroa« — kako se to kaše u zlosrećnoj Rezoluciji — oni su mislili da će time oboriti na kolena mašu Partiju i naše komuniste i da đemo mi od straha i bogobojaznosti pređati svoju zemlju na milost i nemilost tvorcima Rezolucije. · Kako se kasnije pokazalo oni su Be jako prevarili, Niko pošten i pametan u našoj zemlji nije se preplašio Zbog toga isključenja. Izostalo je posipanje pepelom i odlazak u BuKkurešt u pokajničkoj haljini sa svezanim užetom oko vrata. Naprotiv. naši ljudi su još većom snagom i oduševNjenjem, jeđinstveni i uzdignuta čela nastavili sa uspješnim ostvarivasijem zadataka Petogodišnjeg plana i 0a izgradnjom socijalizma.
Budući da su oni iz Informbiroa gaintačili da nas prisile na pokorava-– Pmje, da nam nametnu neravnomjerme odnose, ili bar da dokažu kako naše isključivanje (ekskomunikaciia) mora biti smrtonosno za nas, to im nije preoštalo drugo nego da učine sve kako bi svoja proročanstva bar nečim potkrijepili. Kad su se proročanstva o raspadu kod nas pokazala uistinu sawvim lažnima, onda su oni prešli na direktniju akciju, na opipljivije metode, ekonomsku blokadu, političku ipolaciju (ukoliko je to moguće), sabotaže i provokacije, pa i na pogađa–nje &a imperijalistima na naš račum. Jednom riječju, našoj zemlji ·-objavljen Me jedne vrste imformbirovski krstaški rat u koji oni iz dana u dam sve grlatije zovu sve i svakoga, počevši od ustaša i četnika, pa do Vrangelovih i Denjikinovih belogardejaca, da im se pridruže u borbi protiv socijalističke Jugoslavije.
Nedavno je sveta stolica takođe objavila dekret o izopćenju (ekskomunikaciji) komunista iz svete majke crkve katoličanske. U tom dekretu se, između ostalog, kaže: »Najistaknuttiji i najčasniji Oci, zaduženi da bra= ne stvar vjere i morala, nakon što su prethodno saslušali mišljenje &šavjetnika na plenaroj sjednici, koja je održana u četvrtak, 928. VI, 1949 godine, odlučili &u...« da se »...katolici koji propovjedaju, a naročito omi koji brane i šire materijalističku i antihriščansku doktrinu komunista, ipso fakto, kao odmetnici od katoličke vjere, izvrgnu izopćenju koje je specijalno pravo svete stolice«.
Na ovo se kod nas ne bi trebalo ni obazirati, jer to nije prvi put u našoj historiji da nas Rim proglašava Šizmaticima i đa nas proklinje. Učinio je on to već mnogo puta, a posljednji put bilo je to prije nešto više od dvije godine, prilikom suđenja Stepincu. Zato se naša štampa i ne bavi mnogo tim dekretom, Međutim, sa komunističkom štampom ostalih zemalja, pa i takvih gdje je partija rukovodeća snaga u upravljanju državom. kao na primjer u Čehoslovačkoj, Poljskoj, Mađarskoj i Albaniji, nije takav slučaj. Tamo je, naprotiv, odluka SVČtog oca pape bila toliko počašćena da
Bu o njoj pišali uvodnike partiski OT- .
gani, kao „Rude pravo, »T'ribuna ludu«, »Zeri e populit« i drugi. A „u Poljskoj je čak i ministar unufrašnjih poslova protestovao kod pretstavnika Vatikana zbog njegovog miješanja u unutrašnje stvari Poljske, baš zbog objavljivanja tog dekreta. Štampa tih iromumnističkih partija pišući o papskom dekretu uglavnom ga je pravilno ocijenila. Taj dekret je zbilja »propala &tvar«, »to nije znak snage. to je
enalc &labosti« (Moris Toroez). To je-
»nazadovanje u mračne dane inkvizicije i terora« (»Folkscaitung«). Tim dekretom je papa zbilja »postao novi šef krstaškog rata. On služi bogu imperijalizma: dolaru i atomskoj bombi« (»Zeri e populit«). »SjeveroatlanBki pakt, instmument rata. dobio je viWoki blagoslov 8 DaDpSkog prijestola« (Rađio Moskva). »Drugim riječima eveta stolica je ekskomunicirala sve one koji su za mir i demokratiju, sve one koji su protiv ratnih potpaljivača i plamova kapitalističkih magnata za porobljivanje. U toj ulozi ona se služi isto fako nečasnim metođama kakvi su joj ciljevi. A ti ciljevi su slabljenje fronta mira, cijepanje međunarodnog radničkog fronta i uskrBavanje vjerske mržnje u nazadnim masama« (»Zeri e populit«). Sve je-to, uglavnom. istina, ali 86 komunistička štampa u tim zemliama nekako isuviše uzrujala zbog takvoP jednog dekreta svete stolice. koji ne znači zapravo ništa noVoO i koji, eto, komuniste izbacuje iz crkve katoličke i uskraćuje im milost božiju i zaftva-– ra vrata raja nebeskog. Ako su članovi partija tih zemalja zbilia komunisti oni eu se vjerovafmo avih tih milosti i sami odrekli. Moguce 16. 1 đutim, da u nekim ođ tih komumistič\\ih partija, komunisti nisu spremni \đa se toga ođrekmu Dpa ih zato treba sačuvati od uticaia svetog oca pape. Međutim, to se nas ne tiče, Da zato i nećemo na to bađava trošiti riječi. Na io neka odgovaraju Rakoši, KOZambrovski, mveT Hodža i
| koji to amatraju za potrebno,
Ivo SARAJČIĆ
Delkret svetog oca pape za nas nije
nimalo važan jer se naši narodi, a DO- ·
gotovo ne komunisti, ne smatraju nikakvim njegovim »stadom« i »ovčica-– ma« kojima on može upravljati po milosti božijoj.
Ovdje je, međutim, mnogo interesantnije konstatovati to da je ovo za nas već druga ekskomunikacija u toku nešto više od jedne godine. I da je ova ekskomunikacija svete stolice po svojoi namjeni, po svojim metođa– ma, po svojoj taktici i po svom idejnom štavu, po svom dogmaftizmu vrlo mnogo slična onoj ekskomunikaciji naše Partije iz redova komunističkih partija od strane Informbiroa. U principu, a naročito formalno. to su dvije sasvim različite rezolucije, odnosno dekreti. Jedno je papska ekskomunikacija, a drugo informbirovska Rezoluoija. Ali u suštini. one imaju mnogo toga zajedničkog.
Prve, zabranjeno je sumnjati u nepogrešivost i jednog i drugog, i Informbirovske rezolucije i papskog dekreta. Ako posumnjaš i jedni i drugi sveti oci ne samo da će te ekskomunicirati nego možeš izgubiti i dušu, odnosno glavu, ako ti do nje uspiju doći,
Drugo, licemjemo je i jedno i dru-. go. Nas tobože osuđuju u Rezoluciji Informbiroa zbog naših grešaka i isKljučuju nas jer smo »pošli putem izdaje stvari međunarodne solidarnosti
' radnog naroda«, jer smo »še suprot-
stavili komunističkim partijama koje su u sastavu Informacionog biroa, pošli putem otcjepljenja od jedinstvenog fronta protiv imperijalizma«, itd., itd. Dakle, jednom riječju, oni naš isključuju, jer smo se mi tobože sarmi odmetnuli. To isto tvrđi i dobri pastir sveti otac papa rimski kad kaže đa i on isključuje samo one iz crkve katoličke, koji se sami, ipso, fakto, kao odmetnici izvrgavaju isključenju. . Treće, tvorci Rezolucije Informbiroa kažu: »Vi ste sami, izolirani, bez na= še pomoći vi ćete pravo u kandže im-~
'perijalizma«. A Sveta stolica govori:
»Vi ste sami, napušteni od svete maj ke crkve, vi ćete bez #vetog oca pape pravo u pakao, ako se ne popravite«. Dakle, stžaše nas i jedni i drugi.
Dalje, u Rezoluciji Informibiroa iu pismima CK SKP(b) se tvrdi da smo mi učinili smrini grijeh zato što nismo izašli pred informbirovsški sud u Tuhkureštu i da smo zbog tog smrtnog grijeba isključeni iz ređova komumističkih partija. A sveti otac papa tvrđi đa mi činimo smrtni grijeh što nećemo da se ispovjeđamo i da slušamo njegove biskupe i popove, što nećemo da nam se oni brinu za naš ovozemaljski + onozemaljski život i da nam opraštaju i ne opraštaju naše grijehe, pa nas zato, eto, i on ekskomumicira.. |
Isto tako, Informbiro galami: »Mi za »spas« Jugoslavije pozivamo ve 1 svakoga, u Jugoslaviji i izvan Jugoslavije, da zbaci »Titovu kliku«, da sluša nas i da nam se pokorava, pa tako da nas umilostivi. A sveta stolica grmi: »Mi za »spas duša vaših« najavljujemo krstaški rat protiv komumnizma i pozivamo sve i svakoga đa nam se pridruži da bi spasao dušu
svoju za gospodina«.
Dakle „kako se iz ovoga viiđi, među tim dvjema rezolucijama, odnošno dekretima, razlike u narnjeni, u meto-
„Pringipi kaji 0mi princifi Kgji nal i
U toku svog boravia u našoj zemlji napredni francuski književnik i javni radnik Žan Kasu, koji je 6 aV-
usta, u pratnji svoje supruge i ćerke, sligao u Beograd, posetio je, u društvu članova Udruženja književnika Srbije, fabriku mašina alatljika u Železniku, seljačku radnu zadrugu »Jan-
ko Čmelik« u Staroj Pazovi, veliko radilište u Novom Beogradu i Autoput. Krenuvši 9 avgusta na put po našoj zemlji, Žan Kasu se zadržao u Sarajevu kao gost Udruženja knjižeVnika Bosne i HercePovine, Prilikom svog boravka u Sar jevu francuski književnik obišao je grad i razgledao niegove znamenitosti. Žan Kasu 86 naročito interesovao a izgradnju stanbenih zgrada, ulica i drugih objekata. Posetio Je i izložbu »Narodni front u borbi i izdradnji« koja je otvorena na Dan uarodnog ustanka.
Udruženje književn.xa Bosne i Hercegovine priredilo je u čast gostiju u hotelu »Evropa« ručak kome 8u prisustvova.i ministar prosvete Vlade NR Bosne i Hercegovine Dušanka Kovačević, pretsednik Saveza književnika Jugoslavije Iva Andrić, pretsednik Udruženja književnika Srbije Milan Bogdanović, generalni sekretar Pretsedništva Vlade NR BiH Hakija Pozderac, načelnik uprave 24
agitaciju i propagandu OHR, KP BiH
dama i sredstvima nema skoro nikakve. I Rezolucija Informbiroa i dekret: 6Wvete stolice #u propala stvar, one znače oživljavanje metoda inkvizicije, znače srednjevjekovnu realcionar– nu dogmatičmost, znače jedan neušpio pokušaj modernizovanog spaljivanja na lomači onih koji se usprotive volji svetih otaca. Te dvije ekskomunikacije su i zato toliko slične što baziraju na zajedničkom . iđejnom, idđealističkom shvatanju života. i svijeta, na nekoj novoj vrsti cezaropapističkog, odnosno papocezarističkog pogleda iz to treba konstatovati ovdje jedno to da papski dekret nije nešto novo, a da je, međutim, Rezolucija Inform-
biroa nešto sasvim novo, posebno za”
komuniste, novo zato što se pojavljuje ondje gdje ne bi trebalo da joi bude mijesto — u međunarodnom rađ-
na svijet.
BEOGRAD, UTORAK, 16 AVGUBT 190.
ničkom pokretu. Ona je u rađničkom *
pokretu zaprepašćujuće nova. jer je po svemu crkvenodogmatska, papska, kako še to vidi iz naveđenih primje-
ra, a hoće da bude »marksistička« i .
tobože »revolucionarna«,
Tu sličnost, nažalost, ne viđe, neće đa vide, ili ne smiju đa vide oni koji bi u prvom ređu trebalo da je vide. Oni koji pravilno osuđuju, kako smo naprijed naveli, papski dekret o ekSkomunikaciji, morali bi da iz velike sličnosti
Rezolucije Informbiroa 1.
papskog dekreta, naročito po njih" .
voj namjeni i metođi, povuku i pravilam zaključak da se nikakvim dogmama, papšskim dekretima, rezoJucijama i prokletstvima ne može uništiti napredna revolucionarna misao i na”
predni revolucionarni pokret, pa ma”
kakva Se »Ssila« i »većina« digla Drotiv njea, pa makar to bio recimo
sveti otac papa Sa svojim đekretom,
jih Informbiro sa svojom kontrarevoJucionarnom . Rezolucijom.
Pred nama su, odnošno iza nas 8U, đakle dva prokletstva, dvije ekskomumnikacije, dvije besmislice, dvije zabltđe i laži, dva nasilnička akta koji će sigurno doživjeti zajedničku neslavnu sudbinu. Pred nama je također i jedna jedina' istina, revolucionarna i pobjedonošna istina za koju se mi borimo, To je istina đa među socijalističkim zemljama i komunističkim partijama moraju vladati odnosi međusobne ravnopravnosti, razumjevanja i pomaganja, a ne komandovanja i diktiranja, To je istina da je nauka marksizma-lenjinizma »rukovodstvo za Bleciju«, živa revolucionarna i napredna teorija radničke klase koja se bori protiv svakog dogmatizma, šablona, kanoniziranja i okamenjavanja, protiv bilo čijeg: monopola i bilo kakvog urođenog prava. Pred nama je također revolucionarna i pobje donosna istina o izgradnji „gocijalizma u Jugoslaviji, istina koju mi dosljedno branimo i koja će pobijediti uprkos raznim papskim dekretima i informbirovskim rezolucijama.
ŽAN KASU U NAŠOJ ZEMLJI
Džemal Bjeđić, hrvatski lkmjiževnik Zdenko Štambuk, pretstavnik Udruženja likovnih umetnika Bosne i Hercegovine Ismet Mujezinović i drugi.
U ime književnika Bosne i Herce= govine Žana Kasua pozdravio je pretsednik Isak Samokovlija.
»Mi smo duboko uvereni — rekao je Isak Samokovlija — da će g. Žan Kasu, vrativši se u svoju otadžbinu Francusku, posle boravka u našoj zemlji kojim mu je pružena mogućnost da slobodno sagleda našu stvarnost i raspoloženje naših naroda, elan koji unose u Svoj rad, i njihovo oduševljenje kojim izvršavaju Titov prvi Petogodišnj, plan — poneti čvrst utisak da se ovde kod nas stvara socijalizam kome se ne može ništa prebaciti i da je sve što mu se podmeće prosta kleveta i laž«.
Odgovarajući na pozdrav g, Žan Kasu je, između ostalog, rekao:
»Za ova tri dana koliko boravim u Jugoslaviji, imam osećanje da prisustvujem „doista jednoj od najvećih akcija istorije, Ta akcija ima važnosti ne samo za jugoslovenski . narod, nego i za sve narode sveta, Ta akcija ima univerzalni značaj i interesuje sve slobodne ljude. Verujte mi da sam duboko uzbuđen kad gledam plemenito x»duševljenje vaših radnih brigada, sav taj polet ka jednoj adžinovskoj agradmji, Ali verujte isto (a-.
va
*:
e,
lmtniška izložba | povodom konfRrencija · kineskih književnika
'U toku konferencije kineskih pisaca i umetnika otvorena je umetnička izložba koja je s uspehom pokazala rezultate stvaralačkog rada kineskih pisaca i umetnika u toku poslednjih pet godina. Među tim., nekoliko hiljada izloženih predmeta na lazile su &e slike pozorišnih komada, muzičke kompozicije. knjige, slike, drvorezi, uljane slike i akvareli. karikature, portreti, skulpture, mođeli od hartije za dekoraciju prozora, kao i plakati. Rađovi umetnika i književnika iz svih krajeva Kine bili su ovde pretstavljeni, uključujući poznate rezbare Ku Juana i Li Hua, slikara Ju Pe-ona i radove umetnika, seljaka, radnika i vojnika. JIzloženi rađovi prestavljali &#u „mnogoštrani odraz oglobodilačkog rata i radova na izgradnji u oslobođenim oblastima.
a ——
_PROTERIVANJE KINESKOG KNJIŽEVNIKA šU KANG MINGA IZ HONGRONGA
Ođluka hongkongških vlasti o proterivanju iz Hongkonga Šu Kang Minga, poznatog Rnjiževnika i člana stalnog komiteta Udruženja književnika i umetnika, izazvalo je opšte negodovanje, Tim povođom prefstavnik Svekineske feđeracije „književnika i umetnika izjavio je »da slučaj Šu Kang Minga obeležava početak planskog i otvorenog proganjanja napredmih ljuđiiornganizacijau Hongkongu«. On je ukazao na naredbe honglkongških vlasti koje imaju za cilj da Kineze u Hongkongu liše njihovih prava. Ova proganjanja su u oštroj šuprotnosti sa politikom kineske vlađe, koja u oslobođenoj Kini štiti sve britanske državljane koji poštuju zakone,
TOMAS MAN U NEMAČKOJ
Ovih đana je u Vajmaru održana svečana proslava u čašt nemačkog književnika Tomasa Mana koji se vratio iz Sjeđinjenih Američkih Država u vezi sa proslavom 200-godišnjice rođenja Getea.
Tomas Man, koga su hitlerovci proterali iz Nemačke, dobio je u emigraciji američko državljanstvo. U vezi sa Geteovom godišnjicom 'Tomas Man je izabran za počasnog stanovnika Vajmara, a komitet za proslavu ove godišnjice dođelio mu je nacionalnu nagradu, »Gete«.
U Vajmaru je održana konferencija za štampu na kojoj je Tomas Man razgovarao sa pretstavnicima nemačke štampe. On je izjavio da novčana sredstva koja je dobio kao nagrađu u Vajmaru poklanja za obnovu nemačkog jultumog &pomenika zgrade MHerderove crkve u Tiringiji. Nagrađu koju je dobio u Tirankfurtu na Majini Tomaš Man je dao kao pomoć nemačkim književnicima u zapadnoj Nemačkoj. U razgovoru s novinarima Man je đalje istakao đa »nemački narođ mora učiniti sve kako bi visoko održao zastavu mira«.
vas guševljavaju i kraću, ia SM upravu sa čimp MUŽNI 24 DSTVArBNjH jednog sagijalističk00 revoligignarnog humanizma“
ko da shvatam bolne teškoće kroz koje je taj polet prinuđen da u ovom trenutku prolazi, Budite uvereni da nisam ja, jedini kojiih razume i da vas znatan broj maprednih francuskih pisaca prati u ovom iskušenju, Principi koji vas oduševijavaju i kreću u ovom trenutku, principi ličnog dostojanstva, nezavisnosti, lojalnosti i vernosti revolucionara, to su upravo oni principi koji nam se čine nužni za ostvare. je jednog Bocijalističkog i revolucionarnog human'zma«. Nazdxevljajući prisutnim:. Zan Kasu je rekao: : o ı »Dragi naši prijate.ji, pijem za lepotu vaše zemlje, tako dostojnu da je vaši pesnmie' opevaju, za hrabrost i za uspeh jugoslevenskih narođa, a, ako mi doj:stite, pijem isto tako i za zdrav'je vašeg vođi, vašeg velikog druga, čiju sliku ovde gledam i koji je — ak, bih za njega mogao da kašem — kao što je rečeno za jedmog
'0d naših velikih Francuza — »jedan
trenutak savesti čovečanstva«,
Za vreme svog boravka u Sarajevu francuski književnik Žan Kasu, u društvu književnika. NR, BiH, posetio je izletišta sarajevskih trudbenika: Trebević, Ilidžu i vrelo Bosne, zatim otputovaa na radilišta hidrocentrale
u Jablanici odakle je produžio za
·Dubzovnjig,
UTORKOM
TRIGLAVSKI MOTIV
Josip PAVIČIĆ
— Bako, zaštor:se diže! Dođi da vidiš! — razvikao se u susjedstvu dječak sa crvenom pionirskom maramom oko vrata, — Zastor se diže i odmah će početi prefstava.
Od bakć ni traga ni glasa, ali zato sam. ja odgurnuo svoje papire i isturio glavu kroz prozor.. Zastor od jutarnje magle polako se diže i otkriva wveličajnu .pozornicu; drevni akteri-glumci pojavljuju se na njoj, počinje svečana igra bez riječi, pantomima, &tarija od ljudskog pametara: s jedne strane sunce — 8 druge grbavi vrhunci »Podrte gore«, piramida Bogatina, malo dalje Triglav i njegova niža plećata braća. Planine 2 nad Bohinja kupaju se u suncu, iz ju= tarnjih magluština rodio se #edar ljetni dan,
Dječak sa crvenom maramom prestao je dozivati baku; predao se zanošu, ne skida očiju s triglavske stijene, koja je izišla iz noćnog pokrivača sva gola, samo joj se oko glave vijori bijeli burnus, satkan od lake vunaste pređice, od koje se predu oblaci. Iznova Sam utonuo u papire, Vrijeme neopaženo teče — opet vika! Brzo k prozoru, već znam: sad počinje pretstava na maloj pozornici, u susjednom dvorištu. To nije nijema pantomina, nego vesela suvremena igra, puna &socijalističkog humora i komike.
— Silazi odmah dolje, napasniče! — kriči baka, malena, nabusita starica, iskrivljujući vrat prema visokoj krošnji jelke, — Kad slomiš vrat, koga će kriviti, nego menel
— Zašto bih slomio vrat! — čuđi se dječakov glasić iz krošnje, — Pa moram se valjdđa vježbati! ·
| — Odmah dolje, čuješ 1? Da ti danas ne dolazi otac, smjesta bih se skupila i vratila u Zagreb. Vidite li, kako je to bezglavo, mameno! — 0braća se baka sustanarki „tihoj ženi, koža je iz Banata, doputovala ovamo, da se oporavi na gorskom zraku, To su ti današnia djeca. Zaludiše ga do Wraja ne samo oni u školi, nego i sami roditelji... Propast svijeta! Igrokaz počinje veselo kao i svakog
. jutra. Dječak je tri tjedna proveo na
moru s pionirima, a sad je već ne. koliko đana na Bohinju s bakom. Otac će doputovati đanašs — on je planinar, a ove gođine povest će i dječa–ka sa 8obom na Triglav. Dječak gine od nestrpljivosti, osobito ga uzbuđu. je misao. da će se kojih dvađeset metara verati Do Željeznim klinovima, zabijenim u stijenu. A veranje po visokim ograncima jelke — to mu je svakodnevna vježba za uspon preko klinova.
— Zbog tebe nemam nijeđan miran čas, danju ni noću, — slječe baka. kad je dječak napokon sišao s jelke, zatim nastavi govoriti sustanarki: Za moje mladosti nije.bilo takve pokore s diecom, sva su znala za red i DOsluh. Ali onda Su ı roditelji bili drukčiji! Ako je i bilo obijesti, ama sve u granicama... i
— Th. baš volim da se nisam rodio onda! — izmakne se dječaku iskren uzvik. .
— Muč:, kaštigo božja! Bolje bi ti bilo, da sjediš na miru, đok se nije dogodilo kakvo zlo. Jesi li ti razumno čeljađe? — zadiše se sjedajući uz ženu. — Dakako, gdje će on biti razuman, kađ mu nije ni otac... Voditi di. jete na Triglav... Danas se sve okrenulo na glavu!
·— Ma bako, pa ti si uvijek jedna ka, ovdje i kođ kuće! — stane še dje čak braniti, — Kađ bi bilo po tvome „svi ljud) na svijetu samo bi mirno sjedili na mjestu, nitko se ne bi micao Od straha. da mu štogod ne pane na glavu... A ja ću biti avijatičar! Tamo, u avionu, sjeđit ću na miru, samo će mi zrak svirati oko ušiju...
— Odlazi! — ugskipi baka. — Čim ti prispije otac, dižem ruke ođ tebe... Sad vidiš, ženo, što učini taj njihov socijalizam! Poverat će se i na Triglav, šjesti i u onog krilatog vraga, a zapitaš li ga »očenaš« -— ni beknuti! A što je tu, ženo, tebi na smijeh? Nekako mi Be čini, da mi se i ti podruguješ...
Skoro će mrak... Dva daha bila je velika pozornica otvorena, a sad je utonula u neprozirnu maglu, spustio se zastor., Idem u susjedno dvorište: tamo, na maloj pozornici, nastavlja se prekinuta vesela igra... !
Jučer zorom, još prije 8vanuća, zaputiše se njih dvojica na Triglav, a vratili se čas prije. Dječakovo je lice preobraženo; iz blistavih očiju još nije izbrisano čuđenje — razabirem, da mu je slika svijeta, gledana iz triglavskih visina, ostala duboko utisnuta u svijest. Neću mu spomenuti veranje po ograncima jelke,.povrijedio bih ga: ta on se je ušspinjao preko željeznih klinova uz triglavsku stijenu! Veranije po ograncima — to je za malu djecu, pionirski podmladak, a ne za starog planinara.. Gledam ga diveći se simboličnoj razlici između Dpune muškaračke snage i slabih mladenačkih sila, koji su tek na početku razvoja: otao, čvrsti četrđesetogodiš“ mjak, jeda vuče noge od umornpsti,
LIST IZLAZI JEDANPUT NEDELJNO
· Mati ga nosi na lađima, on se čvrsto
PRIMBRAK 83 DINARA
sasvim je klonuo od dvodnevnog pla= ninarskog napora. Jedanaestgodišnji dječak, sličan trski, skače poput ždrebeta, kao da nije bilo ništa... Možemo odmah iznova na Triglav!... Riječi mu teku, nižu se putni doživljaji, naoko sitni, beznačajni, no za dječaka od jedanaest godina nema beznačajnih doživljaja.. Prolazeći kroz šumu vidio je, kako 8u mlade bukve napale oveću jelku; šiknule nakoso uvis tik uz njezino podnožje — oteše joj hranu, jelka je već napola suha. Kad to gle daš, čini ti se sasvim kao napađaj iz busije... Zmija otrovnica, na koju je nabašao putem, jače se uplašila nego on, i odmah pobjegla. Toliko 8su mu pričali o usponu preko klinova, a kad tamo, ništa osobito, on je pripravan i na drukčije podvige! Ubrao je samo jedam cvijetić planinke — šteta ga je kidati, A ispod samog vrha Triglava · ispisao je olovkom na glatkoj pećini pionirško geslo: »Za đomovimu 8 Titom — naprijed!..« Neka se zna tko ide na Triglav...
Pomalo še sabire i kućna čeljad, kosili su cio dam svoje planinske livade. Sađ oni preuzimaju riječ, a dječak utihnuo, sluša bez daha.. Otac i sin, obojica borci, pričaju svoje ušspomene iz doba borbe i okupacije. Govore dobro hrvatski... Na ovom mjestu, kraj šumskog puta, gdje je na tlu humak u obliku zvijezđe, zašsađem cvijećem, pao je od 5pneprijateljskog ž zma njihov ukučanin, jedan od prvih i ustanika... Dočekaše ga u zasjedi, izđao ga đomaći izrod. Slušači odđahnu–_ še, kađ su čuli da je izdajnika brzo · stigla zaslužena kazna.. Drugi događaj potresa ih do dna duše: trojicu mladih Slovenaca zatekao rat i okupacija na rađu u fuđini, na f#amoj granici Francuske i Italije. Dospješe a logor.. Nakon godinu đana prodre i do njih glas o ustanku i borbama u Jugoslaviji. Bježe iz logora i probijaju se fjedne i mjesece podnožiem. Alpa kroz Italiju prema rodnom Slovemskom kraju. Putuju samo noću, hranu dobijaju u zabačenim plahin- :3] skim selima. Napokon su prešli gra OK nicu, još par sati, pa će naići na orve . borce i pridružiti se Oslobođilačkoj UN armiji. Hladna noć prisili ih đa nalože a vatmi u šumi — ta ih je izdala. Kod napadaja iz zasjeđe razbjegnu se na razne strane; jeđan je ma bijegfu ra'njen u koljeno, pane u šake Nijemcu.
Ni pod najtežim mukama ne ođaje svoje drugove — {iko šu i odakle su. Po ispravama, koje su našli kod njega, Nijemci doznađu njegovo rodno mjesto i otjeraju mu rođitelje u lo. gor. Umro je od rane i mučenja.. Slijedi i treći događaj, koji slušače uzbudi do kraja: tamo, s one strane Bohinjskog Jezera, između hotela »Zlatorog« i slapa Savice, zasjeo u Osamljenoj vili bijesni. krvolok SSovac, zapovjednik okolnih okupator= &ških četa. Živi ondje sam kao vuk, vi~ . lu je pretvorio u oboružanu utvrđu, " nikoga ne pušta unutra; ni svoje, alo i ih đobro ne pozna. Sve izvještaje pri- il ma na prozoru u prizemlju uz nape= | ren »šmajser«; tu izdaje i svoje krv~ ničke ođredbe. I onda jednoć kasno podvečer đođu mu pod prozor dva partizana, preodjevena u Nijemce. Je dan od njih nošio je o vratu prebačeni remem... Kađ je Nijemac izvirio na prozor, pruži mu jeđam partizan papir — tobože izvještaj — a drugi, uvrebavši zgodan čas, zabaci mu strelovito svoj remen preko vrata, brz okretaj — remen še stegao poput uzla — snažan trzaj i Nijemac izleti glavačkii na tle. Sve se to odigralo u trenu, u potpunoj tišini, pritegnuti x uzao nije dopustio Nijemcu da e O~ wa glasi, Sutrađan uzbuma, zapovjednik | nestao bez traga.. A i tko će mu ot-
” TMR BNR 0 7, ~ YT RM 20 UB 02718
kriti trag, kad je Bohinjsko Jezero · duiboko... 8 — Dječak je prvi narušio dugotrajnu šutnju: | n
— Znam, ovako je on njega! — skoči prikazavši zomo Kkretnjama, kako je partizan zabacio Nijemcu remen oko vrata i švukao ga & prozora na. zemlju. i
Razgovor Se naštavlja,. Dolazi na vidjelo, đa su dječakovi roditelji prvoborci; prošla su zajedno 6 njim kroz svakojake klance jađikovce. I on se još dobro sjeća duge povorke, koja se u noćnoj tišini probija kroz pustu krajinu, „zametenu snijegom,
privio rukama oko njezinog vrata.. Tiha Banaćanka izgubila je u borbi dva Sina, a sama dočekala ošlobođenje u logoru.
Kasno je, razilazimo se na počinak., Baka već odavno. spava, ona je »dile ruke« od svega... )