Književne novine

~

STRANA 4

i

(Nastavak sa treće strame)

· Ja mislim da je kod naših mladih pesnika teško naći banalniju i manje poetsku konstataciju od ove da hleb ima belu sredinu i gornju i donju koru, od kojih je donja — za griskanje! . ) U pesmi o seljaku kome je držav

dala njivu. on piše: »P3 sad ne znam da li snivam, toliko mi je dobro i milo« a u pesmi »Tri kćeri u suseda« piše načinom odavno prevaziđenim u našoj poeziji:

Ut mog suseđa tri kćeri

Vesele po naravi.

Svu noć ne tule svetlo,

svu noć razgovor vode.

Al vređne su: uz priču

\41' belu vunu pređu., il' šare u vez gode.

Nije u ovoj pesmi — a ni u jednoj od ranijih — primarno samo pitanje izraza. Forma, i sadržina ne mogu da se odvoje. Ovakva sadržina — uslovila je i ovu formu. Cela pesma, sem zadnjih reči, koje govore da se devojke spremaju za Omlađinsku prugu. mogla bi da se pripiše nekom od slabijih naših pesnika XIX ·veka.

U zadnjem ciklusu »Krai Morave«, jiedna pesma završava se ovakvim sti-

hom. »Obilje svud. Pružam ruke. Sve nagizdano Ko svatovi, To su odjednom Oživele sve naše želje i naši snovi«.

O našoj stvarnosti ne može đa se govori sa Ovako površnom egzaltacijom; u našoj zemlji posle oslobođenja nisu potekli med i mleko. Sve što smo izgradili i što ćemo podići, podiže se u znoju, naporu i savlađivanju teškoća i utoliko su nam pobede i veličanstvenije i draže. Iako . pesnik to oseća i o fome hoće da piše, on ne sme da izneverava istinu, on mora da izrazi patetiku događaja.

Naveo sam nekoliko najčešćih slabosti u ovoj zbirci. Nisam naveo sve, jer niti je to potrebno, niti spada u okvir jedne zabeleške kao što je ova. Da B. V. Radičević u ovoj zbirci nema i uspelijih stihova, ne bi bilo po-

NOVI MAKEDONSKI FILMOVI

Preduzeće za proizvodnju filmova NE. Makedonije „»Vardar-film« u Skoplju počelo je sa snimanjem dokumentarnih filmov“. Film »Po dolini reke Vardara« prikazaće izgradnju socijalizma u ovom delu Makedonije. Drugi film »Lazaropolje« pružiće s&liku razvoja najbolje seljačke radne zadruge »Kočo Racin« u Lazaropolju. Borbu makedonskih odgajivač, pamuha za povećanje proizvodnje bprikazaće film »Pamuk«, koji 8e snima u radn-j zadruzi »Mičurin« u Gelu Gradošorci. Pored ovih počelo je i snimanje „dugometražnog dokumentarnog filma »Pet godina narodne države«, KONKURS ZA MUZIČKA DELA

U čast petogodišnjice oslobođenja Beograđa izvršni odbor Narodnog odbora grada Beograda raspisao je konkurs za muzička dela.

U obzir dolaze: svečana uvertira; simfoniska poema; simfoniska svita i kantata.

Po tri najbolja dela od svakog gormjeg oblika nagradđiće se: prvom nagradom od 60.000 dinara; drugom nagrađom od 40.000 dinara; trećom nagradom od 30.000 dinara.

Teme ovih kompozicija mogu biti iz borbe za oslobođenje Beograda ili iz izgradnje Beograđa ili iz istoriske prošlosti Beograđa.

Partiture i Wlavirski izvod konkursnih dela treba dostaviti Povereništvu za kulturu ij umetnost TONO-a (Palmotićeva 23), najkasnije do 10 đecembra 1949 godine.

Kompozicije označiti šifrom, a adresu kompozitora đostaviti u zasebnoj koverti sa naznačemom šifrom.

Rezultati konkursa će se objaviti đo 1 februara 1950.

Nenagrađene dobre kompozicije IONO će otkupiti.

Kompozitori zađržavaju sva autorska prava. .

smel st i istrajnost, odražavaju jednu od najdubljih crta makedonskog društvenog života, onu crtu koju je makedonski narod na &ve načine, pa i ovim i ovakvim pesmama gajio i razvijao, crtu borbene smelosti i istrajnosti kojom se, među ostalim, jedino mogao etnižki i adržati.

Pa ako bi &e ovde pitali koje su to pesme ili koji je to uopšte folklor koji najkasnije i najteže iščezava iz narodna pamćenja i tradicije, jasno je da je to onaj folklor kojim se odđražavaju, vaspitavaju i razvijaju ane žive, borbene, istoriske crte etničkog mentaliteta koje su od životnog interesa. a w

· Ovde nesumnjivo ne važi onaj Riboov opšti psihološki nazovi-zakon zaboravljanja, po kojem se zaboravlja obratnim redom redu doživljavanja, pa bi trebalo da iz pamćenja naroda iščezavaju pre svega najskorije i naposletkiv najstarije.

Ovde se pokazuje takođe nedovoljnim, apstraktnim i objektivističkim, i poslednje shvatanje Kravcova, koji je od svoje teze, u obimnom predratnom delu Serbski epos, da su tvorci &rpske epike sami srpski feudalni riteri, prešao pošle rata na suprotnu i isto tako apstrakitnu i ovog puta narodnjačko-idealistički postavljenu tezu da je narodna pesma neka vrsta narodne istoriske arhive. Daleko, od ovakvog apstraktnog, objektivističkog postojanja, epska pesma še uvek aktualizovano, u najtešnjoj vezi sa samim 'aktuelnim narodnim životom, sa. njegovim patnjama i stremljenjima i. stvara i održava i zaboravlja. Od nje živi bamo ono što još uvek odražava na izvesan načim alttuelna stremljenja. širokih marodnih masa i|služi im kao oružje u mjihovom društveno-istorigikom kretanju. Razume se da je u maBovno nepismenu, a porobljenu narodu folklor, kao jedini izvor svekolike narodne kulture, sa naročitom brigom čuvan i gajen, da su iz ove društve-

Pesme B. V. Radičevića

trebno ni ovoliko reći, Ali on usšspelih stihova i pesama ima, I šteta je što nije bio dovoljno samokritičan da veći broj nedovoljno uspelih ne une= se u zbirku, dok bi mnoge sa neznatnom korekturom bile daleko čistije i celovitije.

'U zaključku hteo bih da napome-. nem da B. V. Radičević ni jednu od velikih tema (logor, šelo u ratu i posle rata, izgradnja, Srbija itd.) nije uspeo poetski da fiksira, Ponegdđe ima iskrenih akcenata, ali nigde nije u&peo da tu liniju duže održi. Često je u senci naših savremenih pesnika koji su o sličnim temama pisali (De-. dinac, Davičo, Ćopić). Meni se čini da je ibak u ponekim pesmama o logoru i o detinjstvu u selu on najviše svoj. Međutim bilo bi pogrešno ako on u tim pesmama potraži i način za rešawanje posleratne tematike i uzme da se »ugleda« na svoje „ranije pesme. Sa poetskim sredstvima iz svojih prvih pesama; on neće moći da ide da. lje...:; PIH V2VNNJI l 78

U pesmama sa temom iz izgradnje, on hajčešće daje neđoživljene stvari, a i obrada. mu je nebrižljiva, I onda kad u pesmi nisu uočljive nelogičnosti i protivurečnosti, pesme su mu blede i veoma retko izlaze iz stihotvorstva. Mnoge njegove pesme, ako se samo izbaci poneki red, za koji je očigledno. da se odnosi na našu stvaY– nost, — »Nema više međa«, ili ona, već pomenuta, sa završetkom o odlasku na Omlađinsku prugu — mogle bi i po načinu. obrade i po onom što obrađuju da se odnose na doba pre 40—50 godina.

B. V. Radičeviću nameće se kao.naiakutniji problem njegov“ poezije da se oslobodi plitkog sentimentalnog, nazdravičarskog tretiranja i rešavanja porafne tematike.

Sa ovom zbirkom B. V. Radičević nije odmakao od početništva. Za jednog tako mlađog pesnika kao što je on, to nije i ne treba da buđe obeshra-

brujuća konstatacija. On još mora da”

uči, da poveća svoju poetsku i jezičnu kulturu i da stekne više samokritičnosti, Ukoliko to učini đače zrelija i ujednmačenija ostvarenia·'od avih iz Svoje prve zbirke pesnma.

Miođrag: ĐURĐEVIĆ

VO Li

Mladost je velika svetkovina. Kroz njene pulsove i vidove život izgleda širok, bogat, krcat svježinom i bojama. Juče sam na našim putevima doživio' samoga sebe, vrijeme koje je prohujalo, izgubilo se kao što se u čistoj, ljetmoj noći gube tragovi otki. nutih, prolivenih zvijezda... 2

Poslije toliko gođina opet sam bio, kao nekada, malo, seosko djače koje hrli pješke kući, skačući niz tvrdu planinu, da što prije stigne u svoje se_ lo. dolie u nahiju. da ispod čađavih lieša i krnjavih od nevremena pošivljelih tigala, sa redovima kamenja preko njih, osjeti u svojoj kući već ostarjelu i od rađa hrapavu majčinu ruku. Idem istim putevima. kao i nekada između tvrđih, piramidastih i

· kupastih brda sa gromadom Lovćena

na zapadu. Sa raznih počivala Crne Gore ova se planina uvijek iznova doživljava. Dolazeći iz Crmnice, sa obzovičkih prevoja, ona liči na zabrinutu i pognutu figuru cetinjskog vla. dike koji miri zavađena plemena. Iz Cetinja, opet, Lovćen nas opominje na oteti turski fes sa Njegoševom ka. pelicom na vrbu, kao zakidenom kitom na njemu. Sa bukovičkog grebena, na putu za Boku, on je ljuta stijena i partizanški bogaz, zaštitnik golorukog naroda. koji se podigao protiv Sodome i Gomore, a od Hercegnovoga, odlazeći i dolazeći iz svijeta, domorođac posmatra sa ponosom dvije orlovski uzdignute hriđine više mora kao šimbole svoje vjekovne slobode i nepokorenosšti!

Pored svega, mnogo se čega izmi. jenilo na ovome putu. U pusti šumor. ni, i kameniti pejsaž stare Crne Gore, uprela se poneka svježa nota, otišci novih. vremena. Stari pješački put, koji se kao seljačko uže prodijeva planinom, ko krljačama, izgubio se, gotovo izbrisao pored široke bijele džade, koja u elegantnim spiralama obgrljava čobanske i hajdučke vrleti, ustremljavajući se u pravcu mora. Nekada divlji i nepristupačni Tatinj, sada izbrazdan okukama kolskog puta, usječenog u ljuti, pepeljasti krš, spušta se u duboku dolinu Višnjice, Dolje, gdje se tanka nit džade zrakasto razliva i razmrežuje u čobandke puteljke, izgrađena je lijepa zgrada kao pravilna, u&pravljena kutija žute

RUDAR DOSELJENTK NA SVOJOJ GRUDI

Između dva snažna zamaha mašklina, gle, promakme, kao suvi list sa grana, sećanje odnekud, iz daljina;

trideset dana nekada na brodu

bez pogleda na mebo ina vođu..,

triđeset godina,

Gle, stene se lome! Sećanja se gube.

— Ej, golube!

u njemu ·i oko njega domovina.

ne brige nicali profesionalni pevači i pripovedači, i organizovala se učemja, tradicije, a pod feuđalizmom esnafi kojjima je narodno kulturno blago sistematski gajeno, ali se ono uvek ga jilo kao odražavanje datih' narodnih stremljenja i oružje borbe najširih narodnih radnih, teško izrabljenih i poftlačenih masa. Nikako se ne može i ne sme 8 uma smesti ovaj „odlučujući karakter aktuelnih društvenoistoriskih pokretačkih snaga kojima se široke radne naredne mase ne “amo kreću, već i ovo kretanje u svome ·'sadamjem narodnom umetničkom stvaranju odražavaju i svoja ranija umetnička stvaranja u narodnom pamćenju čuvaju. U tome je upravo ona

' družtvena životna realnost i efikasnost

koju kad koja narodma pesma izgubi, pada u zaborav. Ono samo što je od narodne pesme društveno živo, borbeno, efikasno, izbavlja se od zaborava, održava u pamćenju i tradiciji.

Tako kod Lenteta Mazakoskog zatičemo pesmu o Damianovom zelenku na-granici saborava. 1 dok mnoge dru. ge epske pesme teških narodnih borbi i stradanja, koje je on znao i nekad pevao, ostaju upormo iza te granice, ova se ipa: javlja u njegovu pamćenju. Zašto se ona javlja, a ne neke druge? Zato što ona odražava i egzaltira uverenje širokih narodnih radnih masa u svemoć one borbene i smele istrajnosti koja je makedonske narodne mase “ržala vekovima, koja ih je kroz narodno-osšlobodilačku borbu dovela do: slobode, koja i danas u Lentetovom sinu i njegovoj gasnoj bušilici u tunelu za gigantski elektrostroj Makedonije deluje.. Samo mitsko izražajno ruho, wu koje je pesmom o Damjanovom. zeleniku zaodenuto. ova narodno iskustvo o svemoći borbene i smele istrajnosti, zastarelo je novom dobu i mentalitetu mavrovskih graditelja elektrostroja, te se zata ova pesma kloni svome zaboravu zamenjena. novim narodnim, socijalisti

u mraku treće klase sa drvenim sandukom uza 56,

Između dva nova zamaha mašklina pnomakne opet, kao list sa grana, sećanje odnekud, iz daljina:

u utrobi zemlje preko okeana, kao u đasku zabodeni klin do klina...

Još jeđan zamah, najsnažniji, mašklina, i nema više svelog lista s grana,

Otkine se glasni usklik sa usan&, 8 upućen ni sam ne zna !come:

I jučerašnjem putniku s palube prostruji u Žžilama toplina od radosti da je svoj na svome:

Fi e ypoja wi AI OJ O Up ya Er OSL re M R—— Mpl 10y ai aJ Yi

, aa NO ini + NI KRIIŽEVNE NOVINE · NJI : - NO IVO “

, E:

PUTUN AHIJU

koja teče DŽO, iz djetinjstva Il prve ·

N

Janko ĐONOVIĆ

boje. To je pumpna stanica ođakle mašine gone vodu uz planinu i izbacuju je iz Crmnice na višoki plato lovćenskih ogranaka. Grad Cetinje na Tjetmim pripekama, kada se usije go. lo kamenje oko njega, skapao bi bez ove hladovite, studene žile koja svoj životni mlaz toči u gradska pluća, Pored džade vide se crne, udubljene ru-

pe, njivice, na dnu kojih se zeleni po-

malo oskudnog krtolovog jli ražanog usieva. i

Grob u goleti je stanište našega vojnika, partizana, koji še na rođenom kršu bio uhvatio na mušicu od puške sa tuđincem, uljezom, kome je srce bilo zinulo za našim morem i divnim planinskim vijencima čija podnožja kvase jadran&ki talašsi...

Poslije ovih teških i radosnih upečataka živih tragova minuloga rata, diwljina Tatina djeluje kao neka kultivisana i modernizovana seljačka narav. Bili savijutci džade oplemenili su ovu nekada pustu i usamljenu planinu, gdje je samo čobamska i kiridžiska noga remetila gorsku tišinu. S vremena na vrijeme, zagrme kroz njega motori teških kamiona, koji dovoze drva na Cetinje, ubrana u Njegalici dobrovolinim „rukama naroda, uz pjevanje pjesama o Titu i uštanku.

Putujući, priiatno smo od9hnuli na studenim izvorima Crmnice koji, česti. u obliku kravljih gubica trčaju iz tamnih i nepoznatih dubina planina. Te vode .su. njeni studeni damari, njene žile kucavice preko kojih kao preko zadlanicda, pulsaju zapaljene ruđine i goleti, izblijeđele i dotučene ljietnim suncem,

Na Smokovijencu stavili smo tijela pod hladne izvore koji obilno teku iz kamenih vodovoda... Trebalo je da prohuji jeđan strašam rat, pa da čo. vjek osjeti svu ljepotu prirode svoje zemlie, koju sađa nesmetano u slobo= di uživamo, Na ovom istom Smokovjencu 1941 godine odvijale su se tragičme slike naše nahije. Poslije julskog ustanka, poslije bombardovanja i mitraliiranja sela i puteva iz aviona, nmadirale &u italijanske, alpisške kolone iz nekoliko pravaca. Ove kaznene ekspedicije stezale su svoj obruč oko cijele Crne Gore, zaposjedđajući čak i pećine. Ispred sebe &ve su zarobljava= li, ubijali, palili, Nastupali su 8ša konjima koje #u ređovno muvaljivali u usšjeve naše sirotinje; u isto vrijeme vojnici 6u pljačkali po kućama, proWipali bačve vina, opijali se, ogrijali, pucali na kokoške, napadali žene. Dreko Smokovijenca u žarko podne, sprovođene su uhvaćene, umorne gru. Đe ustanika za Albaniju. Ljudi su išli u širokim strojevima, preko svo. jih sopstvenih vođa kao da šu bile tuđe. U selima wu ostajale žene, djeca i starci, Prolazeći preko Smokovijenoa, ove grupe su viđale italijanske čete. skinute polpumo · gole u mašim bostanima, na voćkama, ili kako se kupaju u hladmim jazovima . bistrih Bstudenaca. Sa &likom tih nagih tije= la grupe su pošle u ropstvo. A u svježim virovima iza njih, ova tijela su izazivala, bestidno se sunčala i gibala, gibala... Sreca su tada pucala od žalosti kao što stabla u planini, negdje duboko u sebi, pucaju od studeni.

Ne znam sa kime da podijelim svježe utiske sela koje je upravo divno u svojoj zelenoj, krošnjatoj južnoj 'flori. Poslije hladnog i golog krša Katanske mahije. pitomina Crmnice se dojmi kao pun i živ doživljaj taj zeleni pojas između Skadarskog Jezera i mo ra, presječen smažnim lovćenskim ograncima, koje, 8 jedne strane, kvasi more a S druge zapljusškuju svježe otkopani i modro poprskani vinogradi župnih sela...

U svemu osjećam se kao preporo= đen,. Poslije toliko godina potucanja, žica, borbi, glađi, ovo je slobodno, domaće proljeće, koje me je srelo između riječkih i crmničkih sela sa bezbroj zelenog lišća, pooranih njiva i nemirnih riječnih slapova Oraovštice,

čkim, realističkim stihovima o Titu i Lazi Koliševskom, o novoj, još neviđenoj, radnoj, herajskoj istrajnosti graditelja socijalizma. Ne u pamćenje Lenteta vraća se pesma o Damjanovu zelenku, — jako mitska, staromodna i zato pomalo stidna, — zato što po svome sadržaju ipak odražava jedan od bitnih kvaliteta narodnih masovnih stremljenja i može Sslužiti kao stvaralačko oružje tim stremljenjima, može egzaltirati za borbenu i šmelu istrajnost kojom se nadahnjuju i današnje radne narodne ma, se za svoje podvige u izgradmji socijalizma, u izgradnji novog svog života. Snagom, dakle, uvek bitne i odlučujuće društveno-istoriske »narudžbine«, kojom je nekad i stvorena, vraća se iz zaborava u pamćenje Lenteta Mazakoskog pesma o konju Damjanovu kao pesma koja starinski, mitski odra-– žava i egzaltira duboko ukorenjenu narodnu uverenost u svemoć smeje i uporne istrajnosti. Ev» te pesme takve kakvu nam je Mazakoski kazivao, dugo tražeći i prisećajući se, zaboravom utoliko oštećene što je izgubila svoje širime epskih ponavljanja i druge sporednije osobine makedonške narodne epike, no zađržavši uvek svoj bitni motiv i borbeni sadržaj. ' ja

Silno vrištit konja Damjanova, Silno vrištit f zelena livada.

Go dopita majka Damjanova:

»Ke te pitam, konja Damjanova, »Ke te pitam, pravo da mi kažeš:. »Što mi vrištiš konja Damjanova?« »Da li si se zoba dososalo? ·

„Da li si se vođa dopojilo?« Odgovori konja Damjanova: .

»Pj ti tebe, majke Damianova, »Niti mi se zoba dOsOsalo, »Niti mi se vođa dopijilo,

»Sum čul majke, majke Damjamova, »Svrši! Damjan neesta madđaleko, ) »Nađaleko preku Sava em Dunava, »Mene, majko, staros me navjana, . »Ja ne možam majko da je gazam »Toja vođa Sava em Dunava«, Odgovori majka Damjanova:

.»Ke se molam bogu jedinomu, »Da preceknet Sava em Dunava, »Da pominat kiteni svatoi,

»Đa pominat jumak 'i neesta, »A de njimi dva mlađa deveri, »I uz njimi kuma, starosvata.«

\

Pa se moli majka Damjanova,

. Pa s» moli bogu edđinomu, Mi precekna Sava em Dunava, Pominaa kiteni svatoi. Pak proteče Sava em Dunava. Ete k iđat kitani svatoi, Pa mi nosat prelepa neesta, A do nea mlada zefešina, »A do njimi dva, mladi deveri, Napred trgat kuma, starosvata. Dojdoa do Sava em Dunava. Silno pisna konja Damjanova: »Bog te ubil, mailce Damjanova, »Da 1 ti kažaf, maike Damjanova, »Mene, majke, staros me novjana, »Mene, majke griva mi padnala, Ja ne možam da gazim Sava em

; ĐDunava.« Pa mi pisne konja Damjanova: »Kačite neesta otzađi na menel« Pa se lupna niz Sava em Dinava; Pa izleze, bogme, plavajeki, TI prefrli Sava em Dunava.

„Tako na jednome od izvora stare makeđonske etike zatičemo danas makedonsko narodno epsko pevanje na pragu njegovog zaboravljanja. U živom narod”om pevanju, koje odražava sam društveno-istoriski razvoj narođa i borbu, stremljenja najširih, izrabljenih i porobljenih narodnih ma–sa, nove pesme potiskuju stare i stare se održavaju samo utoliko ukoliko. od-

govaraju svojim sadržajem aktuelnim, ·

neposrednim borbenim, revolucionarnim Sstremljenjima naroda, „ukoliko odgovaraju sadanjem društveno-istoriskom »nalogu«. U slučaju Lente Mazakoskog konstatovali smo da i pešme koje su prešle u zaborav, zatrpane dubokim novim narodnim doživljajem, novim društvenim sadržajem i navim pesmama, vraćaju še iz zaborava pod uplivom istog sadanjeg društvenog »naloga«, te se pod.novim društvemo.. 'istoriskim uslovima vrši nov odbir iz kulturn.„~ blaga makedonske narodme prošlosti,

Od ovaga pravila koje važi za šve pevače užljebljene 8vojim društvenim položajem, životom i borbom u istoriskom kretanju najširih narodnih ma-

| Odgovorni urednik: Jovam Popovi6, Beograd, Franouška broj ? = ORO »Borbas Beograd, Dečanska 91

đačke mladosti — ispod kojih se stisle crvotočne starinske vodenice, me_lju zlatno seljačko zrnje i klepeću, čini se, kao u sami dan poštanja. Usput srijetamo omladinu „koja dolazi pjevajući sa krečana, srijećemo sela sa mnogo iučvika o slobodi i novom životu i sa isto tako mnogo svježih, niskih grobova pored putova, svuda

· rasutih. Ipak se dosta promijenilo u

toi Crmnici! Danas sa grana njenih dubova druge ptice pjevaju. Dišem slobođu i ljubav svoga rodnog kutka, novi život ove naše mahije u korijenima probuđen koja je imala čudnu i promjenjivu sudbinu u toku oslobodi lačkog rata. Ranije, ona je bila »Crve na republilkkas u kojoj se mnogo išlo na konferemcije, svakako tajne u njenim Sskrovištima, u kojoj je bilo hrp4 političkih letaka sakrivenih w njenim međama, u stogovima &ijena i u džepovima mjenih odvažnih i nepomirljivih momaka, Po Virpazaru, opasanom Jezerom, porušenom i popaljenom i od narođa, najzad, ponovo obnovljenom, po putićima nahijskih okrajaka, gdje su se ranije srijetali oni strašni kraljevski žanđarmi, uranjeni, zadriglih vratina, 8a crvenim, pletenim Bvitama preko ramena i pr6iju, — đanas se razmimjuju ljuđi slobodmi kao pti, ce ili kao mraevi Wu podmožju dbkoljetnih hraštova„..

Sjedim na kamenoj taraci u rezeovoru sa Svojima. Oko nas še igraju jarad, propinju i pentraju po kamenim sjeđištima, Tako su svježe, čiste dl}ake, očiju bistrih, gubica mekanih, zupčića mabijenih i nemirnih, jezika hrapavih i vlažnih, kojima ližu ove moje civilizovame, blijede prste, koji

| najčešće zađišu na mastioniece i olov~

ke. Tgram se sa njima. Jedno nemjrno, žuto praćaka mi se na koljenima 1 oštro i kraiko vreči kao radio kađa brzo fražimo &tamice, Na taracu ulazi ı jedna šarena wvinja, počinjući da Juri najmanjeg jarića, melog kao dječija šubara, hoteći ga zagristi za zadnju mnogu. Naravno, spašio sam jarća, milujući njegovu. bezazlenu, žutu glavicu, a Mitrovićevog »svinju refor. makora« lijepo istjerao mapolje, kako je i priliči}o moagiMmikow, Kokoške nagrnule zobljući prosuto zrnje. KakariŽu, čeprkaju nogama, pjetlići probaju irika, Mupkajući njima, U isto vrijeme mačke, pogobaćene kao &rnpovi žmure i čimi se kao da ih mrzi što kokoške postaju tako dosadne, đok negdje iza kuća pčele se roje i pri noevidđiljivim nogama donose sime, mi„ risne prašnike sa Žmbih, cvješnih tučnika u bregovima...

Kome %. zahvalim za ove sime 1 velike radosti života, koje su me DpDonovno učinile srećnim. i bezazlenim? Neka je ođavde, iz ovih skrovitih Jhuteva, hvala vama drugovi možđi, koje više neću vidjeti!

Nedješia je popodne, Malo seosko zvono &sa jedmog Kkmrnjeg ftormja, wvVOni... Ali ne poziva vjeme u crkvu, ne. go vrijedne i preduzimljive ma izgrad.

. nju razrivenog i oburdanog · seoskog

puta. Odlazi omlađina, odlaze &tariji, među njima i jedan djed sa čekićem

u ruci. Odiagzimo da u ovom odlomku .

gWtvarnošti maloga sela, izgrađujemo novi život nahije. Zadđahnut, ponešen svim tim utiscima, moja razboljena, godinama trovana unutrašnjost, brzo se ozdravljuje i vida, osjećajući šnažno da je tek sada vrijedno živjeti ma svijetu.

sa, ima izuzetak: samo u slučajevima, kakav je na pr. pevanje seoskog gazdice mogilskog Blaža Pifke ili koje varoške, berovske babe, u kojima pripadnost reakcionamoj klasi čini da ovi pevači čuvaju pesme G6voga Kklasna zaštarela sadržaja, ali sa smrću ovih pevača nestaće i ovih zaštarelih pesama, tako da konačno razvoj narodnog pevanja pravimnmoe, zakonito odražava osnovnu liniju samog dru. štveno-istoriskog razvoja i borbe širokih narodnih radnih masa, limiju uvek bitno aktualizovanu i u svakom momentu se &astojeći od svega što je najnaprednije, najrevolucionarnije, najlepše dosad narod doživeo,

To je, dakle, prirodni, istoriski zakon kretanja, menjanja i razvoja makedonskog narodnog pevanja, kao i svake duge narodne umetnosti uopšte, — zakon koji deluje hteli to ili ne reakcionami društveni elementi, Sea zakon odabiranja iz kulturne riznice naroda najnapredmijih, najubojitijdh, najlepših epskih, lirskih i drugih umelničkih ostvarenja koja su iz dubine svekolike barbene mnarodme prošlosti sačuvale ogromnu pokretačku i mobilizatorsku snagu za danaŠšnjicu. To je ono što su CK KPM i Narodna vlađa Narodne Republike Makeđonije pravilno shvatili prikupljajući ovo borbena revolucionarno blago narodne umetnosti, kako ga makedonski narod danas peva u raznim oblastima, i vraćajući ga čitavom makeđonskom narodu, širokim na

rodnim masama objavlivanjem ta-.

kvih zbirki kao šta su Blaža Koneskog Zbirka na makedonski narodmi pesni (1947) ili Jovana Boškovskog Junak nađ junaci — Jl#Mpski narodni pesni za Marka (1%%8), i pronoseći njihovu frađiciju preko široke mreže

Koncerti studenata Muzičke akademija IU DDbravniku

Univerzitetski komiteti KP i Narodne omladine Beogradskog univcrziteta, velikih škola i akademija postigli su ove gođine lep uspeh u organizovanju odmarališta za beogradske studcnte. Za drugove slabijeg zdravlja i bolesne obezbeđeno je lečenje i oporavak u našim najpoznatijim klimatskim mestima i banjama. Ukupno je osiguran odmor i oporavaic za 4.000 studenata iz cele zemlje, od kojih su 2.500 beogradski studenti, koji su svoj letnji odmor proveli i provode u studemtskim letovalištima na obalama Jadrana, u Dubrovniku, Splitu, Biograđu, Budvi i Zađru. Među ostalim studentima i % članova Narodne omladine beogradske Muzičke akademije provelo je blizu mesec dana na moru u Dubrovniku. Za vreme boravka u studentskim odmaralištima ne zanemaruje se strućni rad. Studentima koji se nalaze pred ispitima omogućemo je svakodnevno učenje, dok se jeđamput nedeljno održavaju političke informacije za čitavo letovalište. Ni studemti Muzičke akađemije misu zaostajali za svojim drugovima. Gradska muzička škola u Dubrovniku omogućila je mlađim beogradskim muzičarima da vežbaju, stavivši im svoje prostorije na raspoloženje. Zahvaljujući tome, oni su bili u mogućnosti da održavaju i đalje usavršavaju svoju tehničku spremu i dadu niz koncerata. U periodu od 5 do 30 jula oni su priređili sedam koncerata. Stuđemti beogradske Muzičke alkađemije učestvovali su u proslavama đana ustanka Srbije i Hrvatske i pripremili koncerte za Jugoslovensku armiju, AFŽ i građanstvo Dubrovnika, kao i dva koncerta preko dubrovačke rađio stanice.

Među izvođačima posebno #treba istaći mlađog i talentovanog kKlarinetistu Ernesta Ačicuna, vrlo muzikamu i svežu interpretaciju pijanistkinje Vere DBožić, solidno postavijenu balađu w as-duaru ođ Šopena koju je svirala Ružica Mjigdragović, topao i bogat glasovni materija! dramskog soprama Ljubice Vršajkov, čiji se glas, mađa još nepotpuno izrađem, isticao među vokalnim solistima koji su učestvovali na koncertima, zatim violinistu Nikolu Nikolića i pijanistu Nikolu Tadića.

. Po povnatku s mora jedna grupa studđenata WHišla je ma Autoput kao smena ekipi koja se već tamo nalazi. Ovih ne koliko ekipa studemata Muzičke alcademije učestvuju u rađu ma Awfoputu kao mu-– zički imstruktori po sekcijama i brigađame. B. A.

TURNEJA ZADARSKOG NARODNOG KAZALIŠTA PO OTOCIMA

Zadarsko narodno kazalište završilo je ovogodišnju sezonu turmejom po otocima: Kotara Zadar. Na turneji, koja je tnmajala 928 dama, prikazivane su komeđije »Dumdo Maroje« od Marina Držića i »Ribarske svađe« od Goldomija. Pretstave je posetilo 11.000 gle. dalaoa. i:

BIBE}OGRARIJA ebi “A RBjB

OTO O TO EO II U kaskopaikaik Iuka Penković: Dve pripovetke (»Djeđ«,

»Prijatelj iz spavaćeg vagona«). ''riđeset i prva sveska »Male biblioteke«, izdanje

»Prosvete«, izdavačkog preduzeća Srbije, ćirilicom, strama 31, Beograd, 1949, cena B din.

| Branko Ćopić: Major Bauk. Triđeset i druga sveska »Male biblioteke«, izdđamje w»iProsvete« „izđavačkog „preduzeća · Srbije, ćirilicom, 49 strana, Beograd, 194% cena 7 dinara.

Branislav Nušić: Narodni poslanik, Kkomeđija u tri čina, »Pozorišna biblioteka«, izdđamie »Prosvete«, izdavačkog preduzeća Srbije, ćirilicom, 132 strane, Beograd, 1949, cena 21 din.

Ivo Čipiko: Pripovetke II. Sadržaj: »JelKka«, »Otrgnuti život«, »Čobanin«, »Na proštenju«, »Kodđ deteta na umoru« »U Starom MKaštelu«ć, »U seminariju«, »Starica«, »Deđ«, »Bijeda«, »Novi hram«, »Zločin«. Na kraju Knjige je rečnik stranih i drugih mamje poznatih reči. »Srpski piscj«, knjiizdavačkog 1949, ćirili-

ga TIM, izdanje »Prosvete«, preduzeća »Srbije« Beograd, com, 193 str., cena 55 dim.

Jam Lari: Karik i Valja. Prevođ u ređakciji V. I, Amtonijevića. „»Biblioteka pionira« mw izdanju »NOVOE pokolemja«, »Beograd«, 1949 godine, ćirilicom, 283 Btrane, cena 3837 dinara.

Vjačeslav „Šiškov: Jemeljan „Pugačov, četvrti tom romana, preveo „Aleksandar Đurić. Izdanje »Novog Pokolenja« MBeograd, 1949 godime, ćirilicom 623 strane,

A. N. rmozov: Po tragovima životinja. S ruskog preveo S. D. Matvejev, »Populama nauka« sv. 9, izdanje »Prosvete« izdavačkog pređuzeća Srbije, Beograd, 1948, ćirilicom, Wtrama 237, cena 47 dinara.

folklornih grupa koja teži da obuhvati svaki i majmanji gradić i svako i najmanje selo Narodne Republike Make= donije,

Sasvim je prirodno đa u "Titovoj, socijalističkoj Jugoslaviji narodna vlada svake marodne republike preko posebnih naučnih instituta za folklor i njihovih publikaciia, kao i preko široke mreže folklornih grupa pošvećuje naročitu pažnju, pomaže i gaji zakoniti razvoj od iskona borbenog, revolucionarnog, stvaralačkog narod“ nog pevanja, time svesno, marlksisti-

| čki-lenjinistički, pothranjujući pravil-

ni razvoj borbene, revolucionarne, stvaralačke narodne duše sinova broj nih naših Lenta Mazakoskih, koji krampima i gasnim bušilicama pre-' tvaraju danas svoja nekadašnja hajdučka gnezda u najmoćnije elektrotroje, svoju zaostalu i ratom porušenu otadžbinu u cvefnu zemlju 8#Ocijalizma.* —

* Odlomak iz jedme veće studije. DOASUSONSOO AGA OOUR ANANAS. —_____-- aza

REDAKCIONI ODBOR:

Jovan Popović, Čedomir Minđerović, , Marijan · „Jurković, van Potrč, Vjekhoslay Kalb, Isak Samokovlija, Janko Đonović, i Dmiiar Mitrev

PRETPLATA ZA KNJIŽEVNE NOVINE Za našu zemlju na 3 meseca 35 dWnara, ma 6 meseci 70 điaara ı na godinu dans 40 O0inara Za Inostran#tvo: ma 3 meseca 50 điniyea» na 6 meseci IOD đinara i n» gođinu dana 2%0 dimara Rukopisi se ne vraćaju. Broj čekovnon račana t-—9 78 Poštanski fah 7515

_—_–”—__—_—_—— a II —–—-A_—-CCCA EEE ——_-—-- T—--- –- – i _ı

ZO Zr —“