Književne novine

| STRANA 2 ć

(Nastavak sa prve strane) danje ugovora o prijateljstvu i saradnji koje su narodi krvlju izvojevali u toku višegodišnjih borbi protiv fašističko-hitlerovske agresije, služeći se istovremeno i organizovanjem olvore= nih oružanjh provokacija na granica| __ma Federativne Narodne Republike | ___ Jugoslavije, Protivno osnovnom preza duslovu za pravilno razvijanje miro=

ljubivih i konstruktivnih međunnrođ= nih odnosa — ravnopravnosti naroda, | _ wlada Sovjetskog Saveza vodeći sve___Stranu neprjjateljsku kampanju pro- tiv jedne male, nezavisne, socijalističke zemlje, pojačava ratnu psihozu, Danas čitava svetska javnost sa sve većim uznemirenjem prati tu nepravednu kampanju, u kojoj se vlada Sovjetskog Saveza služi . sve. agresivnijim merama.

Nacionalni komitet Jugoslavije za odbranu mira, ovim putem, u ime _ miliona članova Narodnog fronta, Saveza sindikata, Narodne omladine, Antifašističkog fronta žena, Saveza boraca Oslobodilačkog rata i drugih organjzacija Jugoslavije zastupljenih u Nacionalnom komitetu Jugoslavije . za odbranu mira, protestuje protiv

takvog postupka i takvog stava Biroa

Svetskog kongresa pristalica mira.

Takvim postupkom i takvim stavom”

Biro Svetskog kongresa pristalica mj-

ra uključuje se u nepravednu kamJ panju koju protiv Vlade i naroda g FNRJ vode nekoliko vlada zemalja Informbiroa. Takvim stavom i takvim postupkom Biro Svetskog kongresa pristalica mira | sam doprinosi slabljenju jedinstva naprednih, demokratskih snaga u borbi za pravedan i trajan mir. Takvim stavom i takvim postupkom Biro Svetskog kongresa pristaljca mira učestvuje u nepraved: noj nemiroljubivoj kampanji koja se vodi protiv jedne zemlje koja izgrađuje socijalizam, protiv Nove Jugoslavije, jednog od najjačih uporišta borbe za pravedan i trajan mir u svetu.

Nacionalni komitet Jugoslavije za odbranu mira smatra đa nije i da ne može biti u duhu organizacije Svetskog kongresa pristalica mira da njegov najviši forum, njegov Biro, ras= matira takve komstatacije, sadržane u obrazloženju „generalnog sekretara, gospodina „Lafita, na osnovu jednoe stranog izveštaja, ne pozivajući pret; hodno na izjašnjenje Nacionalni komitet Jugoslavijo za odbranu mira. "Takav postupak znači gaženje ošsnovnih demokratskih principa o ravnopravnosti svih komiteta pristalica mira, znači u organizaciju Svetskog kon= gresa pristalica mira uvođenje po samu organizaciju štetnih metođa komandovanja informbirovskih naredbodavaca — znači teško kompromitovati pred čjtavim čovečanstvom Biro Svetskog kongresa pristalica mira,

Nacionalni komitet Jugoslavije za odbranu mira smatra da je Biro Svet skog kongresa prištalica mira, pre nego što pristupi preciziranju svog stava premga aktivnosti Nacionalnog komitćta Jugoslavije za odbranu mira, obavezan pred čitavim članstvom Svelskog kongreša pristalica mira da 89 u odgovarajućoj meri i na odgovara jući način upozna sa tom aktivnošću, odnosno da pođatke o aktivnosti Nacionalnog komiteta Jugoslavije za odbranu mira Birou podnese Nacionalni komitet Jugoslavije za odbranu mira.

Nacionalni komitet Jugoslavije za odbranu mira smatra đa je poštavljenje njegove aktivnosti na dnevni red sastanka od 7 oktobra ove godine na način kako je to naveđeno u saopšte| nju Biroa Svetskog kongresa pristaliA ca mira objavljenom u »Imaniteu«,

jedna iz niza pojava, odnosno mera , u kampanji Informbiroa prema Vladi i narodima socijalističke Jugoslavije. E: Toj kampanji treba da posluži i po"18 kret Š6oicicod kongresa pristalica mix. ra, preko svojih foruma, pa i preko svog vrhovnog foruma — Biroa. Informbiro, odnosno vlada SSSR i rukovodstvo Boljševičke partije smatraju da u borbi protiv Vlađe i naroda sOcijalističke Jugoslavije mogu i treba đa se posluže i Biroom, odnosno Svetskim kongresom pristalica mira.

| "To se da zaključiti iz sledećih či-

i; njenica:

Pop Omogućavanje od strane Sekreta- '

rijata Svetskog kongresa pristalica mira nekolicini izdajnika informbiTovskih plaćenika iz Jugoslavije đa u toku Svetskog kongresa održanog, u Parizu aprila ove godine, učestvuju, mesto pravih delegata koje su izabrale masovne, narodne organizacije na uporednom kongresu u Pragu.

Izjave pretsednika Komiteta pristalica mira Sovjetskog Saveza, N. Tihonova, objavljenom 10 septembra tekuće godine na moskovskom radiu,

Saopštenje o sastajanju mađarskog Komiteta pristalica mira u toku Septembra ove godine, koje takođe Badrži podudarne neistine i klevete o | wladi, odnosno narođima Jugoslavije. | __ Saopštenja o sastanku grčkog Komiteta pristalica mira održanog šep-

ži iste neistine i klevete.

| To se, dalje, da zaključiti i na o8novu činjenice đa posle Kongresa prištalica mira održanog aprila O. Bg, u Parizu, ni u jednoj publikacıji Biroa, odnosno Sekretarijata Svetskog kongresa pristalica mira nije objavljena nijedna vest o aktivnošti Nacional

mira, izuzev kratke vesti o njego. vom formiranju, objavljene u prvom broju nmrevije »Les partisans de la paix«, Celokupnu aktivnost Nacional= nog komiteta Jugoslavije za odbranu mira, od kongresa u Parizu aprila do veličanstvenih manifestacija za 2 oktobar u kojima su učestvovale milionke mase Jugoslavije, Sekretarijat Svetskog kongresa pristalica mira Uu svojim publikacijama prećutao je. Svetskoj javnosti : ma Jugoslavije, nije OOU M OSiee jem su nalogu opozvani Po: : BARM sastanak u Moskvi upućeni od štrane Svetske demokrafske feđeraći= je žena članicama plenuma iz Jugosla= vije; ko organizuje i priprema isključenje Saveza novinara Jugoslavije iz Međunarodnog šaveza novinara; ko isključuje sa međunarodnih zašedanja i iz međunarodnih foruma demokratomladine prefstavnike ·herojske e omlađine Jugoslavije; pod | gu uticajem opozvani pozivi u-

Frederik 1

tembra ove godine, koji takođe sadr= .

nog komiteta Jugoslavije za odbranu

-— pa ni narođi< ·

pučeni od strane sindikata Italije deVRRA Saveza sindikata Yogbsla vije. : #4 Sada, rukovodstvo Informbiroa smatra da može sebi i svojim ciljevima potpuno da potčini i Biro, odnosno Svetski kongres pristalica mira — da i njih upotrebi kao sredstvo za borbu protiv vlade i naroda socijalističke Jugoslavije. S j

'Sađa, rukovodstvo Informbiroa smatra da može sebi i svojim ciljevima potpuno da potčini i organizaciju Svetskog kongresa pristalica mira da preko njih poja“a nepravednu, klevetničku i reakcionarnu kampanju koja se vodi protiv nove Jugoslavije, a koja je zasnovana na rezoluciji Informbiroa. 'Nacionalni komitet Jugoslavije za odbranu mira smatra da se, na osnovu svega izložunog, pred čitavom svetskom demokratskom javnošću: ne može postaviti pitanje o karakteru delatnosti vlade Fedorativne Narodne Republike Jugoslavi,: i Nacionalnog komiteta Jugoslavije za odbranu mira na način kako je to ačinio Biro Svetskog kongresa prista.;:;ca mira u svom saopštenju objavljenom u »Imaniteu«, jer je nepravilan i neđemokratski. Neophodno je postaviti pitanje o karakteru delatnošti Vlade „SSSR, odnosno rukovodstva Boljševičke partije, koji u svojoj neprijateliskoj, nemiroljubivoj kampanji protiv Vlade i naroda socijalističke Jugoslavije upotrebljavaju sva &redstva, pa smatraju da njihove naloge treba da izvršava i Biro, odnpsno Svetski kongres pritalica mira, po dosadašnjoj praksi sprovađanoj Itroz druge međurodne demokratske organizacije.

Nacionalni komitet Jugoslavije za odbranu mira smatra đa Biro Svetskog kongresa pristalica mira, na svom šastanku koji je zakazao za 18 oktobar ft. g. ne može doneti tačne i pravilne zaključke o aktivnosti Nacionalnog komiteta Jugoslavije za odbranu mira. sa kojima može izići pred svetsku demokratsku javnost bez štete po svoj ugled, ne obaveštavajući še prethodno

RM,

od Nacionalnog komiteta Jugoslavije .

za odbranu mira o njegovoj delatno&ti. i . Nacionalni komitet Jugoslavije za odbranu mira smatra da će se samo na taj način očuvati đemokratski ugled Biroa Svetskog kongresa pristalica mira, i efikašno doprineti stvar noj politici ravnopravnošti naroda i borbe za pravedan i trajan mir. Nacionalni komitet Jugoslavije za odbranu mira koji je primio poziv na plenarni &ašstahak Međunarodnog ko-

miteta Svetskog Mongreša pristalića mira u Rimu 28—30 oktobra o, B. smatra da će pođaci o miroljubivoj politici Vlade i narođa socijalističke Jugoslavije koja je poznata čitavom slobodcšjubivom Weovečanstvu Mao i pođaci o dosadašnjem rađu Nacionalnog komiteta Jugošlavije za odbranu mira, opširnije izneseni na tom sastanku, biti značajan doprinos jeđinstvu demokratskih, miroljubivih &naga u Svetu, jedinstvu i punoj ravnopravnosti koji čine osnovne pređušlove stvarmme i pobedđonošne borbe za stvaralački mir i za svestrani politički, OGkonomski i kulturmi nspredak čovečanstva, 12, X, 49 u Beograđu Nacionalni. Roniuici Jugoslavije za odbranu mira

Dažd bubnja...

po gustom granju po trgu pustom, pl

0 Ja munju volim, kad ognjenim bičem i zatutnji krajem gdje je njena kuća, Znam da je ne ću naći do svanuća. Putovi moji ne vođe me ničem,

Ne mogu više biti žrtva hira!

Pobjegoh u noć! Zbogom, stare veze! U srću nosim stotinu klavira i samom Bebi sviram poloneze.

A kiša priča, šušti, škropi, teče, rominja, rosi, tješi toplim mlazom; melemom blaži rahu koja peče, ispire štope samotničkom stazom. ;

Na dnu vidđika jablani se penju u osvit zore. Rudi nebo. Sviće! Vedri se đuša nakon kiše. Niče tihom pomihenju

jutfo u skladnom,

Drag mi je dažd, i noć, i kosa tvoja, no sad mi misli lete preko njiva onamo, gdje će &tce da mi sniva, gdje zoru žudi Domovina moja.

(1949)

vičayk

_ U toku ove godine slavi se u ce-

"lom svetu stogodišnjica smrti Frede· rika Šopena,

krupnog imena u š&vetu muzičkog romantizma, inicijatora novog stila u klavirskim kompozicijama, prvog istaknutog zastupnika narodne misli u poljskoj umetničkoj muzici. Mnogostrani umetnički i istoriski značaj i odlike Šopenove stvara~

Jačke delainosti čine da on nije sa-

mo lokalni kompozitor svoje domovi-

ne nego da prerasta u umetnika-stva-

raoca svetskog značaja kakvi su Mo- ·

cart, Betoven, Musorgski ili Verdi. Razvitak mladog Šopena (koji se rodio 1810 u Željazovoj Volji kraj Varšave) odvijao se u godinama borbi za nezavisnost Poljske, u vreme kada je »naročito Poljska bila sva

revolucionarna, ne samo seljaštVo ne- ~

go i veliki deo plemstva« (Lenjin); i tragovi toga patriotsko borbenog vremena ostali su u Vvclikom delu nje-. govog stvaralaštva, Iz domovine je Šopen izašao tražeći znanja u tuđem svetu; nije se vratio jer je našao zatvorene granice: u Poljskoj je 1830 buknuo ustanak protiv carskog režima, koji je ugušen pobedom reakcionarnih snaga. On dolazi tada u Beč, grad Betovena i Šuberta, ali nalazi Beč lakih valcera i Meternihovog surovog režima, naročito neprijateljski raspoloženog prema Poljacima, u kom nema razumevanja za njegovu umetnost i kreće dalje, ka Zapadu. Dolazi u Pariz, u središte evropskog buržoaskog liberalizma, gde ga dočekuje već širok krug poljskih emigranata. Zahvaljujući tom krugu — kome je pripadao Mickjevič, zahvaljujući isto tako činjenici da se idejni svet Šopena-dečaka obrazovao kroz romantič- . no borbenu literaturu njegove domovine, kroz političke događaje kojima je bio svedok u detinjstvu, Šopenmladić duboko u srcu nosi ljubav pre=ma domovini i mržnju prema ugnjetaču. Postepeno se krug pariskih pri-. jatelja oko Šopena proširuje i duhovnom elitom tog vremena: tu šu Hajne, Žorž Sand, Delakroa, List, Majerber, Belini, Mise.

Šopenovi prvi kompozicioni koncer= ti ma Zapadu ne samo usled neobičnosti interpretacije nego i usled uno-

„vih dela.

Y iv

O. Gina ĐURIĆ-KLAJN ~

u sadržajnu suštinu njegoŠopenova izvođačka i stvaralačka umetnost se afirmiše u Parizu najviše preko tadašnje društvene elite — preko zatvorenih, intimnih Tonćerinih pritedbi, Za razliku od Lista, od toliko drugih virtuoza od

'upučene

karijere, Šopen kao pijanista nikada

nije težio za velikosvetskom estradnom karijerom i slavom. Tek pred kraj životn, u 1848 gođini, Šopen kre-

Sopen

Delakroa:

će na koncertnu turneju po Engleskoj, gde doduše doživljuje sjajna priznanja i uspehe, ali se vraća u Pariz umoran i bolestan, više nego Međutirn, ceo svoj boravak u Prancuskoj ispunio je bogatim i plodnim stvaralaštvom, uprkos teškoj bolesti koja ga je morila tokom života.

Šopen, doživotni emigrant po svojoj volji, kako svojim đelima tako i dvema simboličnim postupcima dokazao

Posmrtna maska Šopena | je svoju odanu privrženost đomovini:

šenja dotle malo poznatog poljskog folklornog elemenia u “umetničku muziku, ne izazivaju isprva oduševljenje. Zapadna Evropa se zanosila tada, u doba romantizma, italijanskim belkantom, herojsko-patetičnim

- operama Majerbera, usled razvitka i

ŠOPEN U NOANU (1847)

Ja volim mrku noć ko tvoja kosa i munju što kroz pomrčinu blisne. Ja volim ružu, što u noći kisne,

i svaka kap je suza ili rosa.

Dažđd sitan sipi, kasna kiša škropi,

· rominja povrh usnuloga krova, Sva budna srca uspavankom opi, | a u mom budi ushićenja nova. i

Bubanj? Ori bojna trube Ustanak bukti! Zublje! Bubnjar biti!

O, tugo moja, sudbo moja gruba.

Do ruba mi je sud čemera piti.

Milaz slušam kako niz prozore lije, povorku kapi što se strasno zgusnu, i prkos vlati kad ih prska u snu,uzbunu lišća, što ga kiša mije,

Strast? Prkos? Kašalj suhi, sirov grč me u grlu steže. Srebrn dažd kroz breze!

O gdje ste đačke, zadimljene krčme, mazurke žarke, što ih puk moj veze?

Ja volim noćnu kišu: rosi, pada, stazi perivoja, očnicima građa a noć je mrka kao kosa tvoja.

Talasaju se uspomene gorke, | spomeni dđanš, vali đoba vedra. as čujem zvuk nokturna sa Majorke, čas guje psiču iz njezinih njedra.

usavršavanja industrije klavira počinjala je era bravuroznog, brilijantnog klavirskog virtuoziteta; razumljivo je da Šopen, kome otada datira u istoriji muzike epitet »poete klavira«, sa svojom novinom, sa intimnim ma da lirgki-narodnim opevanjem na instrumentu sa dirkama, nije mogao isprva da ponese široke mase slušalaca, ne-

Gustav RRRLEO __

polazeći iz Varšave, poneo je urnu poljske zemlje; na samrti (umro je 17 oktobra 1849) izrazio je želju (koja mu je i ispunjena) da mu se telo pokopa u Parizu, a srce pošalje u Varšavu. Osobenost Šopenove stvaralačke umetnosti je pre svega u izboru trefiranih ·oblika: veliko i trajno Šopenovo delo su isključivo klavirske kompozicije, Za celoga života Sopen nije yapisao nijedne opere, nijedne simfonije, nijednog horskog stava, pa čak nijedne kompozicije za violinu=solo. Najveći formalni opseg zahvataju njegova dva klavirska koncerta, u kojima klavir kvalitetno znatno i bleštavo dominira nađ orkestarskom pratnjom. Jedini instrument, pored klavira, kome je posvetio tri Rkompozicije jeste violon-čelo; na tom instrumentu on je mogao pnajprisnije da opeva svojstvenu poljsku tonsku liriku, prožetu tugom zbog porobljene domovine. MNajneposredniju mogućnost kontakta između izvođača i publike, ljudski glas, Šopen je iskoristio samo u malom broju pesama, ali je zato u klavir preneo intonacije poljskih narodnih napeva i stvorio specijalnu, šopenovsku klavirsku kan=tilenu. Tako su i kolorature iz pevačkog stila prešle kod Šopena u intimni lirski štimung Mlavirskih kompozicija. Sužavanje Šopenovog stvaralaštva na uski delokrug klavirskih oblika doprinelo je tome da je on u toj oblasti mnoge nove oblike inicirao, a stare usavršio i prođubio u sadržajnom smislu, mnogo više nego kompozitori koji su tretirali oblike za raznovrsne i veće ansamble.

Njegove mazurke, poloneze, skerca, fantazije, balade, preliđe i imprompti ne samo da su duboko zadirali u narodnu melođiku, narodnu psi” hu, nego su i u stil klavirskog izvVoOđenja uneli nova svojstva i mogućnosti, novine koje su ubrzo prevazišle zasičeni ulctus aristokratije i bile prihvaćene od tadašnjih” buržoaskih muzičkih konsumenata,

"U klavir je· Sopen preneo plesne oblike koje je izvukao iz plesne dvorane ili sa seoskog veselja, doveo na koncertni podium. i irdignuo na Vvisok umetnički stepen. U valcerima i mazurkamu Šopen je najpristupačniji muzički neukom uhu, ne samo usled same demokratičnosti fofme nego i usled prostosrdačne, neposredne dra= ži kojom su te KORORI Ae prožete. On je našao i specijalni klavirski jezik za dramatiku pesničkog oblika balada, kao, i za fantazije i prelide. Oblik etiđa Šopen je izdigao na stepen duboko sadržajnog Troncerinog

komađa — ah đa pri tome taj oblilt ni-

je izgubio i tehničku upotrebnu vređ= nost — namesto dotadašnjeg, stila etida, kojima je spoljna brilijancija i virtuozhošt bila jedina svrha. Nenadmašan majstoru imptpovizačiji, Šopeh je ostavio traga od tog svog đatra i u delima koja iraže, naprotiv, strogo i minučioznmo pridržavanje fTofme, U “dvema sonatama, ali mu je žato tai đar genijalno poslužio u slobodnijim oblicima, naročito noktirnama, prelidama, skercima. Svetao primer unošenja elemenata herojske nayodne dramatike pretstavljaju njegove poloneze, tradicionalni ples poljskog

ikada. ·

gospodstva, ali i snage i borbenosti. 'Kroz prizmu subjektivnog poimanja sveta Šopen je mnogim svojim kompozicijama davao pečat neposrednog kazivanja, potresne tragike i narativnog fona, tako da su one i nevoljno postajale programske. Otuda su mnogi potonji biografi, pijanisti ili priređivači izdanja dođavali programski sadržaj mnogim stranicama njegovog Rrupnog hompozicionog dela, ili nalazili sličnosti sa ovom ili onom balađom ili poemom Mickjeviča. Mnoge od njegovih kompozicija, opet, specijalno prelide .noktirna, imaju ·'karakter najintimnijeg ispovedanja.

Šopenove lične osobine, stečene Usled specifičnih okolnosti njegova razvoja u ftađašnjim društvenim prilikama, ogledaju se nenjinovno, u njegovom delu: u senzibilnom, ponekad prenapetom i sentimentalnom stilu ogleđa se njegov život nežnog, tuberRuloznog mladića, život koji je sve .do kraja visio o niti, u naglašenoj suptilnosti i rafinovanosti -— ogleda se uticaj okoline u kojoj ,se kretao, aristokratije, njegovog: prvog muzičkog konsumenta; u melanholiji, kojom provejavaju mnoge kompozicije — njegova sopstvena nostalgija, tuga za napuštenom domovinom (a ta melanholična crta, taj poljski »žal« je tipičan za melodije ovog tako dugo ugnjetavanog naroda, kao što je ustvari karakteristika muzičkog stila dugo porobljenih narođa uopšte). Međutim, zdrava narodna potka njegove umetnosti učinila je da Šopenovo muzičko delo ne zapadne u praznu, amorfnu bezidejnost, aristokratske umetnosti, već da tokom vremena postane muzika razumljiva i pristupačna i širem krugu slušalaca. Po toj strani svoga stvaralaštva Šopen ulazi

ča muzičkog realizma.

· dao svojim delima — a

*

u red naprednih romantičara i prete-

{ | Odličan pijanista, Šopen je nametao

i novosti u klavirskoj interpretaciji i tehnici. Interpretacija koju je sam oja je osta-

la zabeležena kod njegovih učenika i

savremenika, specijalno Lista — za- ~

hteva odbacivanje tađašnjih ruđimentarnih pravila. klavirske tehnike (da svi prsti budu podjednaki po snazi i zvukovnoj izvođačkoj sposobnosti) i zahteva individualnu upotrebu 8vakog prsta ponaosob, usmerenu u krajnjoj liniji ka postizanju savršenog, šopenovskog tiušea (udara) i ka specijalnom, opet šopenovskom, . nesvakodnevnom nijansiranju i agogici. I čuveni Šopenov »rubato«, i samostalnost pojedinih ruku u izvođenju, jesu novine koje je on uneo u interpretaciju klavirskih dela. Otuda Šo-

· pen odbacuje i klasično utvrđene pr-

storede i svoje đake upućuje na BVOje, originalne, koji uostalom „danas čine osnovu moderne klavirske tehni-

ke. Velik je bio Šopenov uticaj na po-

tonju izvođačku umetnost, i ne ma-

nje na stvaralačku. Šopen nije stvorio »školu« u oblasti kompozicije, ali je nesumnjivo đa List i Vagner duguju Šopenu za svoj hromatizam, da se Debisijeva bujna klavirska inven~

tivnost nadovezuje na Šopenov pija=

nizam, da se Rahmanjinov i T.jađov naslanjaju na Šopenov stil. Najneposredniji poslednik Šopenove umetnosti nesumnjivo je Skrjabin, autor mnogih lirskih poema na klaviru.

Šopen je svojim stvaralačkim delom ne samo obogatio i oplemenio klavirsku literaturu svoga vremena, nego je, ono postalo i neophodna karika u lancu razvoja do savremenog pijanizma, koji se, bez Šopena, danas teško može zamisliti.

Grupa naprednih franguskih intelgktualaga zahteva reviziju hMdimpaštanskog [rD005d

Grupa progresivnih francuskih intelektualaca, koju sačinjavaju Klod Avelen, Klod Burđe, Rene Dimon, Danjel Geren, profesor Žan Mano, Emanuel Mulie, Lui Marten-Šopije i Moris Nado, uputila je preko mađarske ambasade u Parizu sledeći telegram pretsedniku mađarske vlade:

»Duboko uzbuđeni zbog karaktera

suđenja na Rajkovom procesu, čak i na osnovu samih zvaničnih dokumemata, tražimo od mađarske pravde i mađarske vlade da razmisle pre nego što počine čin koji bi uzbudđio svetsku javnost. Tražimo da jedna međuna– rodna komisija slobodnih pravnika prouči sve optužbe iznesene protiv svih optuženih«.

Dismo abademiha Davla Savića Zolio-Kiriti

Povođom namere da se Nacionalni komitet Jugoslavije za odbranu mira isključi iz Svetskog kongresa pristalica mira, kome stoji na čelu poznati naučnik Žolio Iciri, prorektor BeogradSkog” univerziteta i član Načionalnog komiteta Jugoslavije za odbranu mira akademik Pavle Savić, koji je od 1934 do 1939 godine radio sa Irenom Žolio Kiri u Institutu za radijum u Parizu, uputio je Žolio Kiriu sledeće pismo:

Dragi gospodine Žollo,

Doznao sam iz štampe da je Biro Svetskog kongresa pristalica mira, kome ste vi na čelu, saslušao na svojoj sednici od T oktobra referat generalnog sekretara EOospodina Lafita o Jugoslaviji i odložio donošenje odluke o tome za 18 oktobar. Koristim taj Žžalosni povod da Vam se, gOSpodine Žolio, obratim ovim pismom u želji da učinim sa svoje strane ono Što mogu, da bih Vam pomogao da sprečite zloupotrebu svoga autoriteta 1 imena u nekoj reprizi nedavne budđimpeštanske lakrdije.

Činim to iz obaveza koje mi nameće savest komuniste, desetogodišnjeg člana naše herojske Partije, iz obavezan kole ta savest nalaže svakom poštenom borcu za pobeđu radničke klase u čitavom svetu i činim to iz pobuđa koje mi nameće duboko ·poštovanje prema Vamy3 lično.

Danas je moja zemlja, naša slavna Partija, njeno ·rukovodstvo S drugom Titom na čelu, sav narod i njegove herojske žrtve za pobedu demokratskih snaga nad fašističkom najezdđom u prošlom ratu —d“ sve je to danas predmet napada, obasipanja bestidnim lažima 1 klevetama i blaćenje pogrdama od strane sovjetskih rukovođilaca, njima vazalnih vlada i njihovog poslušnog propagandnog aparata, Današnja međunarodna situacija teža je za nas utoliko što smo pored pritiska angloameričkih imperijalista sa zapađa, izloženi napađima onih na čiju pomoć smo imali puno pravo đa računamo. Međutim neshvatljivo izrasli velikodržavni apetiti nekih sovjetskih državnika doveli su dotle da Opasnost koja preti nezavisnosti i suverenitetu malih zemalja, a među njima i moje zemlje, nlje ništa manja sa istoka od one angloameričke sa zapađa.

Jedna od fafalnih zabluda po međunarodni rađnički pokret je moskovska VeT-

' zija o »Titovoj kliki« Potrebno je da me-

đunarodno javno mnenje zna, da takve klike niti Ima, niti može biti, jer je danas sav naš narod oko svoje rukovođeće snage, KPJ, njenog rukovodstva i druga "rita zbijen u jedinstvenu celinu, da stoji nepokolebljivo na braniku svoje nezavisnosti, suvereniteta i slobođe pređ ugrozom istih — ma sa koje strane dolazili. Mi smo danas isto tako kompaktni i nepokolebljivi u borbi za ravnopravne ođnose među narođima, za jednaka prava .na život malih naroda sa velikim, kao što smo nešteđimice davali milionske žrtve u bor/bi protiv fašizma u prošlom ratu, Tom “borbom za ravnopravne odnose među s5Uverenim zemljama, naročito među socijalističkim državama, mi smo dosledni DObomici mira i miroljubivog rešenja svih sporova među narođima, mi smo dosledni suborci međunarodnog radničkog pokreta za uništenje svake eksploatacije, kako slabijih od strane jače razvijenih zemalja, tako i čoveka čovekom. U tome mi,

Dušan Ristić:

Sa festivala u

jugoslovenski borci za miroljubive odnose među narodima, viđimo svoj najveći deprinos stvam mira u Svetu, kao OSnOVnag uslova razvitka progresivnih snaga u njbmu. Zato danas, kao i dosad Jugoslavilja stoji čvrsto na strani svih miroljubiyih narođa, nn strani demokratskih snaga i međunarodnog radničkog pokreta u njihovoj borbi za održavanje mira.

Baljuči Vam, gospodine Žolio, ove redove, želja mi je da se založite da ljudi od nauke donose sud na osnovu poznavanja činjenica i da priđu svom ozbiljnošću dspitivanju duboke principijelnosti spora koji je nastao izme lu SIKP(b) i našeg CK. KPJ, i da ne dopustite da konjunkturisti zloupotrebe Vaše ime na štetu progresa i istine i pravilnog razvitka odnosa među slobodoljubivim narodima. Zauzmite se da napredni i pošteni ljudi Francuske posete moju zemlju i da po povratku iznesu istinu o Jugoslaviji i upoznaju javnost sa činjeničnim stanjem u njoj, što je u našem obostranom interesu.

Primite uverenje o mojoj iskrenoj odanosti Li Pavle Savić

.—_-__— _ –—__-—— _--—_— — —- —— -—-_- –— - zAk—

USPEH NAŠIH MLADIH MUZIČARA U INOSTRANSTVU ,

Na internacionalnom konkursu mlađih muzičara koji se već deset godina održava svakog leta u Ženevi i pretstavlja jedan od najkrupnijih događaja savremenog muzičkog života, učestovala su ove godine i četiri naša mlađa umetinika — Vlastimir Skarka, Dragica Martinis, Mirko Dorner ch Ruždjak. Jugoslovenski učesnici #u dostojno reprezentovali našu muzičku kulturu i postigli veoma lep uspeh. Prva nagrađa nikome nije dodeljena a Martinis i Ruždjak nalaze se prvi na listi pevača nagrađenih drugom nagrađom, dok je violončelista Mirko Dorner dobio jedinu drugu nagradu.

Nagrađeni učesnici, a među njima i naši muzičari, učestvovali su u velikom završnom jeoncertu sa Sšimloniskim orkestrom Romanske Švajcarske pod upravom „čuvenog 'dirigenta, i kompozitora Ernesta Anerneta,

Kad je reč o uspehu naših muzičara u inostranstvu treba pomenuti i uspeh na Saleburškom festivalu dirigenta Sama Hubada, direktora Ljubljanske opere, koji je na koncertu Međunarodne letnje akađemije Mocarteuma dirigovao Hačaturjanov koncert za klavir i orkestar. :

Mnogi slušaoci, a i članovi orkestra, ocenili su ovu tačku kao najviši mu– zički domet postignut na ovogodišrjem festivalu.

Skoplju