Književne novine
LO. CJ
OE VOM LA. MAJE LUJA O 1
/
Žar au |
TIE
alo,
,
E
n rep Nrde. _ Va MM ida Bjećate li se, druže. Karolji, jednog. našeg razgovora u Parizu 1985 povo" dom propgesa protiv Rakošija u Mai ? Vi ste pričali, kako vas Pran=- ·
· pitaju, zašto se govori toliko u ovom procesu o Mihalju Karoljiju, o vama, kada vi sami uopće niste učestvovali u mađarskoj. komuni? Državni tužilac, pretsjednik suda, razni na'učeni svjedoci, svi su bjesomučno hastojali, da prikažu vas kao čovjeka, koji je strasni neprijateli svoje zem-
'lje, intrigant, izdajnik, otjelovljena o- * pasnost za Sšentištvansku domovinu
Francuzi su vas onda pitali, đa li imate vi neku veliku, dobro organiziranu, ilegalnu stranku u Mađarskoj, kad se fašisti još uvijek toliko boje vas?
Vi ste onda, druže Karolji, imali 3 iza sebe šesnaest vrlo feških go
ma emigracije, čitava se vaša poli-.,
ička djelatnost saštojala u tome, đa ste Stajali u redovima svih onih velikih evropskih ličnosti, koje su vođile međunarodne profestne akcije protiv svih pojava fašističkog nasilja, Niste bili član nikakve partije, Povođom procesa Rakošiju pisao sam u »Burope« i pokušao sam objasniti Francuzima, za> što mađarski fašisti moraju toliko da vas mrze i nastoje, da svim sredstyima blate vaše ime, Pisao sam u tom članku o vašem vanrednom životnom putu i to s onim dubokim poštoyanjem, koje izaziva u čovjeku moralna veličina i takva čistota logike u razvoju jedne ličnosti, Pokušao sam tumačiti, kako je došlo do toga, da vi, koji ste bili jedan od najvećih mađarwWkih feudalaca, 'prefsjednik borbene organizacije mađarskih feudđalaca i ve» leposjednika, vlasnika jedne trećine čitave „obrađive zemlje Kraljevine Mađarske, kako ste se vi grof Mihalj Karolji, razvijali đo Onog Karoljija, komu su pobunjeni kotorski momari poslali pozdravni telegram kao su borcu za mir za vrijeme prvog svjetskog rata. Pokušao sam objasniti, kako ste vi poštali zastava revolucije, pretsjednik prve mađarske republike i kako ste opravdali ogromno povjerenje mađarskog naroda, kad šte možda naivno, htjeli dati primjer feuđalcima i razđijelili ste među seljacima 40 hiljada jutara vaše zemlje. »Ja vam vraćam zemlju, koju su vam moji djedovi ukrali« — to su bile vaše riječi, a mađarski magnati nikad vam nisu oprostili ni te riječi, ni ono što ste vadili, Oni su vas morali mrziti i nakon pobjede proturevolucije; kađa je revolucija bila zgažena, Hortijev parlamenat donio je posebnu svečanu odluku, u kojoj su vas jednoglasno žigosali »Mihalj Karolji je najveći izdajnik u povijesti mađarskog narođa« — Tako je glasila ta svečana deklaracija. Vaš put sam ja tako tumačio, đa vl niste htjeli biti revolucionar, ali ste postali neminovno wneprijatelj vaše klase i.zastava revolucije, jer je vaša strast bila istina u jednoj zemlji, u kojoj je vladala laž, Mržnja prema laži dovela vas je u naručje proletarija'ta, strast za istinu pretvorila je grofa 'Karoljija u druga. Karoljija, komu su češki radnici donijeli ugalj, kad su saznali, da progonjeni emigrant Ka» rolji nema ogreva u svojoj meblira" noj sobi u Pragu.
Vi ste pročitali taj članak i imali ste jednu primjedbu, koju ste možda već zaboravili, ali ja nisam, i naročito sam se sjetio nje baš zadnjih đana, za vrijeme procesa Rajku.
_-— Da, ja mrzim laž — rekli ste mi, druže Karolji, — Zato, iako nisam marksist, najbliži su mi komunisti. Samo u njima ima ono otvoreno, cje lovito, bezuslovno, ona istovjetnost teorije i prakse.
_ Ovih đama sjetio sam se tih riječi i mislio sam čitavo vrijeme procesa Rajku na vas, druže Karolji, i nisam bio iznenađen, kad sam čitao vašu izjavu: »Svečano tražim od vlade, da maređi reviziju procesa Rajku,«
” Misam bio iznenađen, već rađosno i duboko potresen, Strašno je, ali se mora kazati: otkada se pojavila Rezolucija Informbiroa, ne samo &til i ton, nego ! izgled mađarskih novina grozno potsjeća na neđavnu prošlost, Ine samo na neđavnu. Ista glupa oho» lost, ista odvratna naduvenost i ona ista radost zbog uloge, da se može biti najglasniji pas, najglasniji, najimpertinentniji i majpokomiji paš velikog: gospodara, kao za “vrijeme, kada se gazda zvao car Vilim Drugi i kada se gazda zvao Musolini i Veliki Njemački Rajh, Prva stranica mađarskih nmovina puna je
: opet naslovima, štampanim senzacio•
nalnim masnim slovima i sličnost je toliko velika, đa bi čovjek mogao halucinirati, da 'Čule ponovo ulicama Mađarske pjesmu iz đoba grofa '"isze: »MegAllj, 'meg4llj kutya Szerbia... « (Čekaj, čekaj, pseto Srbijo). Za vrijeme procesa Rajku štampa mađarske narodne demokratije mnadmašila je svojim Benmzacionalnim naslovima i podnsaslovima, svojim glupim psovkar ma, klevetama — ai svojom servilno= šću — stil i način mađarskih novina iz prvog svjetskog rata. -POREVA vrijeme morao sam misliti na Vaš, baš na Vas, druže Karolji. Vi ste više nego: četvrt vijeka podnosili život emigranta, sjedili ste s okovima na ruci na kamionu, što je Musolini đao lijepo, lagano voziti po MUlicama fašističkog Rima, a na kamionu nadpig: ik oonte roBso »crveni grof« — i duž ulica fašistička rulja, Vi ste iskusili šta je to, kad je čovjek progo njen, žigosan, iskusili ste i glad i zimmti, a ni trenutak se niste kolebali. Ako budem doživio dan, moći ću uzdigmutim čelom stajati pred mađar– narodom, Ostao sam vjeran Daodu i sebi — tako ste pisali u vašim memošrima, T došao je taj dan. Maiđargka, je nakon strahovitih zločina, nakon strahovite. krvave fašističke 'rakne avanture, krenula putem, koji 'ste Vi, druže MKarolji, prije trideset
Teodina, već za vrijeme prvoga svjet_Črpgffrata; tražili. Vi, nekadašnji pred„gjednik gas bd
„ste &e- u domovinU b 6. rmjije pretvorila ponovo u "republiku. Ako se uopće može govo-
Republike, vratili koju je pobjeda
voriti o nagrađi, MORIMA ao: nom. čistom, vjernom | uzornom s OR ste Vi bili stvarno na=>
7 rađeni, To je bilo kao jedna od onih O OBrĆL | .
H Fr. w Š | ? ij ii i / ;
narodnih priča, u kojima na. kraju.
pred očima cijelog svijeta pobieđuje junak. koji je mnogo trpio i ustrajno
je ostao vjeran unatoč wvim “strada- ”
njima i patnjama U stoj zgradi, u istom mađarskom parlamentu, u ko-
me su mađarski mngnati donijeli za-”
kon o konfiskaciji cjelokupne imovine najvećeg izdajnika u povijesti Mađara grofa Mihalja Karoljija — primilt! su vas na svečanoj sjednici predstavnici nove mađarske demokracije i u ime mađarskog naroda svečano su objavili, da drug. Mihalj, Karolji ima neprelazne zasluge u borbi za slobodu i prava mađarskog naroda.
Junak iz narodnih” priča, đa, junak,
i s njim prayda i istina su pobedili, a premda je ovaj put junak nosio na svojim leđima više od sedamdeset godina,njegov glas je: bio pun snage i odlučnosti, kada je na pozdravni go» vor predsjednika parlamenta odgovo-
rio: Kakva je sreća biti kod kuće, na> ·
staviti rad, borbu sa svojima za svoje, za mir, za BSreću, za bratstvo svih narođa u slobođnoi domovini!
Ja sam slušao Vaš govor na rađiju, koji je prenio svečanu sjednicu mađarskog parlamenta, održanu wu čast starog velikog sina mađarskog naroda, koji se vratio u svoju slobodnu domovinu nakon čefvrt stoljeća, Mi> slim da je bilo mnogih, koji su tog dana bili dirnuti do dna svojih duša. Ali ne samo fo. U Mađarskoj reakcija tada još nije bila likvidirana, Činjenica, da šte se Vi vratili, bila je znak, dokaz za mnoge, da će ta zemlja živjeti novim životom, I sigurno, đa je Vaša prisutnost, Vaša podrška dielovala u očima mađarskog naroda, kao nepobitna moralna legitimacija. te nove demokrafske Mađarske, koja se rađala, Ni dvadeset pet godina fašistič• ke vladavine nisu mogle toliko otrovati i zamagljivati dušu i pamet na» rođa Mađarske, da bi zamračile vaše ime pred mađarskim narođom, ime čovjeka koji je za vrijeme prvog svjetskog rata tražio mir, i kađa je izbila revolucija 1918, razdijelio svoje ogromno imanje, dao zemlju seljacima, Vaša prisutnost je bila velika pomoć onima, koji su od uvijek bili najbliži vama, onima koji ne, poznaju laž, kod kojih su teorija i praksa istovjetne, komunistima, Vi ste primili dužnost, da s obzirom na vaš međuna» rodni ugled zastupate novu Mađarsku, primili ste dužnost ambasadora–Ma> đarske Republike u Parizu, Smatrali ste, đa je ta nova Mađarska plod i Vaše borbe i htjeli ste samo jednu nagrađu: srcem i dušom raditi za nju,
Ne mnogo vremena nakon objavljivanja „Rezolucije Informbiroa, ne mnogo vremena nakon toga što , su rukovodioci te nove Mađarske postali najglasniji u komu psovača, u koru svih onih koji su se takmičili u kle• vetanju i blaćenju socijalističke Jugošlavije i njenih rukovodilaca — pojavila se vijest, đa je Mihalj Karolji umoran i đao ostavku iz zdravstvenih razloga, Nisam bio jedini, koji je dobro shvatio, šta znači ta ostavka. Bila je to sluinja, ali. se ona temeljila na poznavanju vašeg uvjerenja o neophodnoj potrebi najužih bratskih odno» sa između Mađarske i Jugoslavije i na poznavanju vaše ličnosti, kojoj je nepodnošljiva odvrafna &vaka laž, a ne manje prokleta drevna mađarska gorvilnost u odnosu prema moćnome. Ali ste mislili — tako sam ja tumačio vaš stay — možda ste mislili, da se radi o prolaznoj pojavi, jer u Mađar» skoj se gradi socijalizam i vaša je dužnost, da lojalno šufite,
Vi ste šutjeli sve do procesa Rajku, Šutjeli ste možda i iz razumljivih, ljudskih razloga; kada se čovjek nakon četvrt vijeka emigracije konačno vrati. u syoju domovinu, nije mu lako da se odluči, da postane ponovo emi grant. Vi ste šutjeli, druže Karolji,
možđa i zato, jer vrlo dobro znate pri- ·
like u Mađarskoj, koja je istovremeno. oslobođena „i okupirana zemlja, Preobražaj te zemlje, kako se on odvija, to je vaš životni 8an, kako biste vi moglj odlučiti se, da istupate javno protiv onih vaših drugova, koji su danas pretstavnici mađarske narodne demokracije? ie
Ali je došao čas, kađ niste mogli dalje šutjeti. Ne, ni onda još niste htjeli javno istupiti u onoj strašnoj, odvratnoj i besramnoj galami koja se digla u Mađarskoj, umjetno organizirane i po nalogu izvana, vi ste se odJučili da tiho, za svjetsku . javnost neprimjetno tražite poštenje i pamet od mađarskih rukovodilaca. Vi ste 5e obratili na mađarsku vladu slijedećim
·brzojavom?
„»Oitajući Plavu knjigu o Rajkovom procesu, objavljenu u Buđimpešti, naišao sam, na stranici 61. prva alineja na pasus, gdie Rajk priznaje da je poslaniku Šuljioku omogućio bjekstvo u inozemstvo.
Međutim, siećam se razgovora koji sam. početkom kolovoza 1947, g, imao 8 Rakošijem u prisustvu pretsjednika vlade Dinješa. Rakoši mi je rekao, da mamjerava dati Šulioku pasoš, kako bi ovaj mogao napustiti zemlju.
U knjizi koju je objavio 1948, gna njemačkom jeziku, Šuljok precizira, da je Rajk, usprkos Rakošijevom obećanjiu. odbio da mu izđa pasoš i da
· je on, Šuljok, uspio đa pobjegne sa~
mo zahvaljujući tome, što je izigrBo budnost policije, Sve me ovo nagoni na vjerovanje, đa i ostala Rajkova priznanja pretstavljaju |M vsoptužbu i'sto tako suprotnu istini, kao i ovaj đio „priznanja, · Lee 5060 Izjavljujem pod zakletvom, da je moj susret s Rakošijem u prišusivu Dinješa protekao kao što sam opisao.
. 'Svečano fražim od vlade, da maredi
reviziju procesa. :
'Ja to tražim. tim odlučnije, što 8am uvjeren, da će pravni zločin, ako se bude počinio izvršenjem osuđe, svakako bit razotkriven, i on bi prouzrokovao ogromnu štetu mađarskoj demohlcraciji i istovremeno bi pretstavljao ozbiljnu opasnost za mir u svijetu,
Potpisujem svoj brzojav preuzima~
"jući sva odgovornost pred historijom i
prema mađaršhom narodu.«
Tri dana ste čekali na odgovor, koji. # bio negativan, Tada niste mogli da-
je šutjeti, pozvali ste k sebi pretstavnike svietske štampe, da upozna
te javnost sa svojim protestom, Veliki” starac, čovjek od sedamdeset i četiri.
godine, našao je snagu, da ne iznevje-
Yi čitav svoj đugi borbeni život, da se”
odluči još jednom za borbu, za borbu u ime istine, u ime mržnje prema laži,
“Prisutni novinari jedva su slutili, da
su svjedoci jedne velike tragedije, dok vi, druže Karolji, njima govorite. Vječna je sramota te nove mađarske
. demokracije, da se nije našao nijedan ·
drugi glas koji bi rekao: ne osramotite još više već strašno osramoćenu Mađarsku! Ali ovaj mađarski narod, kome ste vi izrazili m vašem brzojavu vjermost i solidarnost, ovaj mađarski narod će smatrati vašom neprolaznom slavom, što ste se našli i u ovom trenutku, da spasite· njegovu čast, Da, čast, jer postoji čast pojedinca, ali i čast naroda, Kao što je Karl Libkneht spasio čast. njemačkog naro> da pred historijom čovječanstva, tako ste vi sada dokazali svijetu, da nije istina, da je mađarski narod samo rob, bez kičme, bez savjesti, bez po štenja — vjermost i soliđarnost prema mađarskom narodu dala vam je snagu za taj vaš protest.
Gođine 1935, pisao 8am o vama, đa niste revolucionar, ali ste šilom prilika, u prvom ređu silom te bezuvjetne potrebe za istinom i cjelovitosti života iz vaših ličnih moralnih potreba morali postati savjest. i revolucionarna savjest vaše zemlje. Savjest se još jednom manifestirala u djelu. Vaš veliki prijatelj, pokojni Romen · Rolan, znam, toplo bi vam stisnuo. 8ađa još jednom ruku,
Druže Karolji, ja ne znam ništa o prošlosti onih bivših rukovodilaca mađarske Komunističke partije, koji su Bađa vješani, Ali nepobitna je lopična ta vaša rečenica, u kojoj tvrdite, da ta jedna laž u Rajkovoj samooptužbi »nagoni na vjerovanje đa i ostala Rajkova priznanja prestavljaju samooptužbu isto tako suprotnu istini, kao i ovaj dio priznanja.« Ne mislim na taj đio priznanja, koji se odnosi na Jugoslaviju; to su fako fantastične, goleme izmišljotine, kovane u dalekoj, moskovsSkoj kovačnici, đa O njima điskutirati treba samo zato, da bi čovjek optužio njihov izvor, uvređa bi bila za narode Jwugosšlavije, za njegove heroje, pale i žive, ako bi nefko mislio, đa ih treba »braniti« protiv takvih monsfruoznih kleveta.
Ne mislim dakle na te optužbe protiv Jugoslavije, nego na samooptužbe tih bivših rukovođilaca Komunističke partije Mađarske, danas već obješe» nih, koje se odnose ma njihovu Dprošlost. Ja znam samo jedno, U narođno«. demokratskoj Mađarskoj, u procesu Rajku, pojavili su se kao svjedoci o80be, koje su bile; državni tužilac kod Balažšijevog prijekog suda, upravnik kaznione Hortijeve Mađarske, krvavi Hortijevi policajci; oni žive, a bivši članovi Centralnog komiteta Komunističke partije Mađarske su vješani bez mn kakvog najmanjeg dokaznog maferijala osim njihova »priznanja«. To je činjenica i to je sablasna činje• njica,
Obrađovao 8šam 8#8e kađa sam pono» vo pročitao imena francuskih intelek” fualaca ispod protesta protiv Budimpeštanskog procesa, imena đobro mi poznata iz vremena međunarodnih anftifašističkih akolja, Vaše ime, druže Karolji, nije moglo izostati ni ovaj put, Vama, starom borcu, sigurno nikad nije bilo tako feško, kao što je danas, ali tko bi htio od nas živjeti bez te borbe protiv laži, koja hoće da podjarmljuje revyolucionarnu savjest, pravdu i istinu,
Topli bratski pozdrav vama, druže Warolji, iz zemlje. boraca. iz, Titove Jugoslavije, kojoj je pripala teška ali časna uloga, da stoji na čelu borbe za socijalistički moral, za pobjeđu revolucioname golidarnostj i ravnoprav=nosti malih i velikih naroda,
KNJŽEVNENOVINE
izražavajući jernost i solidarnost.
CA, SMO
Rudnik Breza, I Kakanj... 1 Raša...
TI Kreka... a e
I silno se nadimaju grudi,
j osećanje, i nabujala reka,
kroz svaki kucaj bila naših ljudi, snagom vodeničnog ajtaša, a na beskrainoj traci otkucava
reči o-ruci i volji čoveka
J.O5rudi „v; ava
i o čvbstoj „dragoj grudđ'
|| koja se svake zore bu:
sve više lepa i sve više naša,
Otkucavn bilo, odvija se traka
u jednom drugom, trećm rudokopu fš.reč dyaka,} #vž~. u ) BP biser iz biseme niske,
osvaja prostor,
zemlju,
svaku stopu,” s ye : “ij svakoj reči odjekuju reči bliske,
| 9, „Š »I mi smo tu, TI naša volja tu je, I zamah njen, i polet, njena krila«&. I čuješ: ; J reč k'o. pucanj ođijekuje, a ljudskija no što je ikad bila.
4 E Odjekuju reči na kucanje bila
reči tople, prisne, . '
i beskrajna se traka odmotava,
Gle kako je đanas nova dobra java „svoje. gnezdo &vila,
kao ptica usređ gore lisne.
5 I osećanje buja, zemlju plavi dragu, i pođižu se nove građevine, i zadruge i pruge i centrale, ; ĐBuja i plavi klance i doline, i kroz silne vale | { kroz beočuge ; đuh i čula bodri, jača snagu za svetle đane srećne otadžbine, Gvido TARTALJA
U spomen Žan-Žak Rusoa
Ženevska opština izglasala je kre» đit od milion francuskih franaka za SUM kuće velikog francuskog pisca Žan-Žak Rusoa u Monmoran6i-
ja, U ovoj kući Ruso je živeo od 1731—1162 i tu dovršio svoj čuveni »Društveni ugovor« i roman »Novu 'Kloizu«,
it / ix M -ć | ž Ha Nikad nisam videla Makeđoniju. A sad — plovimo visoko u oblacima i ja ću za :sat i po videti ovu najmlađu od šest jugoslovenskih republika, Juče se rodila. y Htela sam da: za četiri dana borav-
| ka mnogo vidim,“ Ali prilike su me
prinudile da ostanem u Skoplju. Po-
nudili su mi da vidim elnografski,
muzej. „Rodio se isto juče — posle oslobođenja, Prvi put osećani kako je teška reč — rob. Ova zemlja je vekovima bila rob... Ni moja zemlja nije imala do 1918 god. slobodu, ali kakva razlika... e o
Volim ljude, koji strašno vole svoj posao. Zavolela sam malu sitnu drugaricu Veru odmah. Ne samo što voli svoj posao, voli ga zato, da pomogne svome narodu i zato zna da priča njegovu istoriju, tešku punu patnji, strahovitog ugnjetavanja,... i borbe, Zaboravljam na vreme ... Hodamo i hodamo... da mi pokaže zašto nošnje makedonskih žena imaju izobilje crne i crvene boje, šta su to žene izvezle u njihove rukave i suknje, zašto ovi bogati nakiti, zašto na mene deluju makedonske narodne igre tako da mislim đa će igrači sađa.,. sada u Ovom trenutku prekinuti igru i pobeći pred nekim napadom.
Vera mi priča o svome narodu, o malim zemunicama u kojima 8#u živele devojke, kada su izrasle iz dečjih cipelica, jer se nikad nije.znalo, kada će doći tumski gospodar, da uzme što je lepo izraslo na slovenskoj grani, Nikad nisu ova sela, nikad ·ova zemlja nije imala mira, Tu su se Vekovima ređali napadi Turaka, Albanaca, uvek su sela gorela, uvek su njih pljačkali, uvek su njih klali, Tu su uvek bile devojke — danas uđate sutra napuštene — jer zemlja, jako bogata nikađ nije imala hleba za sve, Muškarci su odlazili na pečalbu a žene ostajale, živele — bez života, Godinama su čekale i vezle svoje čežnje i želje, svoju nađu i patnje u šarene rukave ili ih opevale u pesmi, Uopšte ne zapažam kako vreme odđmiče — Vera priča o ovom južnoslovensakom na» rođu, čiji sinovi 8u nekad doneli pismenosšt i u moju zemlju,
Vera puna ponosa objašnjava stanje muzeja, dotacije koje poklanja nova Socijalistička vlada, da bi Makedonija brže stigla u svetlost socijalizma, Priča o tome, koliko još treba; automobila i filmskih kamera, uređaja ža snimanje gramafonskih ploča, arhitekta, itd, itd., da bi se što brže, što bolje sačuvalo sve ono, što se svakim danom gubi: igre, priče, pesme, obi» čaji, Stvarno, svakim danom — jer lik Makedonije, se svakim damom menja. Građe #se putevi u naj-
8 nemačkog preveo Dragoslav Ilić
ŠLESKI TKRAČI
TBez suze u oku i a&tisnutih zuba
6ede uz razboje, lika mračna, gruba: »O, nemačka zemiljo. pokrov fkamo tebi. trostruko prokletstvo on noši u sebi,
Mi tkamo, mi fkamo...
Nek je proklet taj bog, kog molismo smerno izmučeni zimom, glađu neizmerno;
gajili &8amo nađe i čekali dugo,
a on nam se samo Ssmojao i rugo,
Mi tkamo, mi tkamo...
Nek je proklet kralj, taj krali bogataša . koga nikad beđa još ne tače naša, . poslednju je paru našeg znoja krao i ko pse nas uvek streljao i klao,
. Mi tkamo, mi thkamo...,
Neka je prokleta otadžbina laži
u kojoj se ruglo i &ramota snaži, gde svakome cvetu oštra kosa stoji, gde memla i trulež samo crve goji, Mi tkamo, mi tkamo..,
- Škripi Btari razboj, čunak Jeti lako; neumorno tkamo i dan { noć tako. O. nemačka zemljo. pokrov tkamo tebi, trostruko prokletstvo on moši u sebi. Mi tfkamo, mi tkamo...
Hajnrih HAJNE
__ o_O ________________ IJ Simfoniski koncerti povodom proslave stogodišnjice _ smrli Frederika Šopena.
Povođam stogođišnjice smrti velikog poljskog kompozitora Fređerika Šopena održani su 17 i 18 oktobra u dvorani Kolarčeve zadužbine :simfoniski koncerti na kojima su izveđena nba Šopenova koncerta za klavir i arkestar: prvi, e-mol, u izvođenju pijanistkinje Melite Lorkcvić i drugi,
f-mol koji je. svirala · pijanistkinja
Olga Popov,
Time je, bez sumnje, beogradskoj publici pružana re'ka prilika da na jednom ·simfoniskom koncertu čuje oba Šopennva klavirska koncerta, dela koja se, u poređenju sa drugim Šo-
. penovim kompozicijama. dosta retko
izvode. i
Klavirski koncerti nose sve odlike.
prvog perioda Šopenovog stvaranja: jako naglašeni lirizam, izvesnu naivnost u tematici, sklonost ka filigranskom. ornamentarisanju tema i naj zad jaš nedovoljno iskustvo majstorovo, u savlađivanju većih formi, U
poređenju sa ostalim đelima, klavir- ·
skim koncertima, umanjuje vrednost još i to Što u, njima nije postignut sklad i reciprocitet &olističkog klavira i orkeštarske fakture, onako kako je to u drugim remek-delima ove vrsfe postignuto, Šopenove koncerte zadrža va na repertoarima muzičkih priredbi virtuozima i inventivni klavirski part.
Šopen nije sanjalica, »pesnik bole8ničke &obe«, bezosećajnti aristokrata, već u prvom redu vatreni rodoljub, borac za slobodnu umetnopt i njen 20
! “
formator, umetnik koji je verovao u čoveka, u njegov moralni preporod, u ostvarenje čovečnijih odnosa među ljudima i narodima. Njemovc polone= ze i etide pozivaju ma ustanak, mazurke opevaju poljsko selo, balade pričaju o poljskoj istoriji, Da li u Šopenovim koncertima nal ”imo te momente? Samo delimično, Nedostaje protest. sarkazam skerca, zanošne fan» fare poloneza, tragila sonata, Tu još ideali nisu postali ubeđenjima, Radost nije, kao kod Betovena, prokrčila sebi put kroz nevolje, razočarenja, ličnu trsgediju i skršene ideale; smeh nije »„stisnutih usana«. Možđa još jedino u drugom „koncertu u f-molu čujemo prizvuke koje nagoveštavaju buru. No
ipak, opšta 'je atmosfera nepomućena; . Šopen i još romantičar, koji ne uvi-
đa potrebu da se potiv. života po>
buni, onda kađ ga ne može ulepšati.
· Zbog toga smo mogli 8a pravom oče-
kivati đa stogodišnjica Šopenove 8smr= ti buđe obeležena nizom Šopenovih
večeri, gđe bi bila izvedena najkarakterističnija Šopenova dela, | · Obe pijanistkinje (Olga Popov i Me-
lita Lorković) odsvirale gu Bvoje kcn-
certe tehnički suvereno, tonski profi" njeno. Međutim t njihovom. tumače-
niu Šopenove umetnošti postoje izve-
sme razlike, Olga Popov je studiozno rešila . mugičko-sadržajne probleme drugag stava f-mol koncerta, ostvarila &tmogieru Mgike Đepo”
sredno i ubedljivo, 7 inferpretaciji Rabi a naročito trećega stava očeivali smo više poleta, dublje tumačenje sadržaja onih tematskih kompleksa u kojima su izražena osećanja radosti, „anos igre, draga sećanja na
P ljsku. | Melita Lorković, koju Beogradska publika već poznaje kac pijanistkinju visokih kvaliteta ponovo se afirmisala kao izvanredna umetnica, koja ume da mmtelektom i sigurnim muzičkim instinktom reši složenu problematiku stilskog ostvarenja muzike velikih majstora, e B. A.
B, Maramnatkjović: Omladinka
BROJ 45
SVEMU...
zabačenija sela, đa bi njihovo &tanovništvo bilo bliže civilizaciji, kulbari i svetu nove, socijalističke Jugoslavije. Svakim danom rastu po selima radne zadruge i menjaju iz osmova način života današnjeg seljaka, njegove žene
. i njegove dece, Devojke ne žive više u zemunicama, nemaju više vremena za vešto izvezene rukave i suknje svojih nošnji. Svakim đamom se· gube pesme pune tuge u nepovrat i ulicama Skoplja vw školama, po selima ore se radosne pesme, pune volje, pune vere, pesme novog pokolenja. A trebalo bi, da se dokumentarno sačuva umetničko nasleđe prošlosti. Za pouku i opomenu, ;
»Bila sam u Pragu. Trebalo je da dobijemo. potrebne uređaje — ali nismo, nažalost, dobili ništa« — teče mirmo glas dobre Vere.
Meni je odjednom teško, Ona nije rekla. zašto nigu dobili, poštuje to da sam Čehinja. A moguće baš zato, što to nije rekla — meni je bilo teško na duši, Tu lice u lice sa teškom prošlošću ovog malog slovenskog narođa ispala je Rezolucija Informbiroa — alto je to moguće — još gora, još bednija, još kriminalnija. I tu u zidovima jednog: mlađog muzeja delovala je kao otrov, Sprečila je đa jedan napređan slovenski narod, koji ima i automobile i kamere i uređaje pomogne svom bratu, đa bi sačuvao fo, što bi išlo u korist cele &lovenske porodice.
Slučajnost je htela đa đođe i đrugarica Dušanka, drugi — arheološki fanatik u muzeju, I đa buđemo što kompletniji, nalazi se · tu i drug K. slvenački arheolog, koji je vršio u Makedoniji neka iskopavanja. Iđemo zajedno u šetnju Kuršumli hanom Makedonka Vera, Dušanka — Srpkinja, drug K, — Slovenac i ja — Čehinja, Ali stvarna međusobna pomoć postoji — izgleda — samo u granica– ma FNRJ — Dušanka s ponosom pokazuje prekrasne grčke vaze, ljupku malu figuru iz vremena drevne Grčke, statue i kamenje iz groblia Rimljana — turske spomenike, itd. Srce svakog arheologa bi se tu snažno obTađovalo.
Ali moje iskreno divlienje gasi drug. K,; »To nije ništa, ova zemlja ima takvo bogatstvo u svojim nedrijma da se to ne može ni zamisliti. A mi nemamo kadrova, Hvata me bes, kad pomislim koliko bismo mi mogli pokazati svetu, koliko je tu problema, isto kao u slovenskoj arheologiji, Gdogod počneš da kopaš naiđeš na takvo bogatstvo, đa misliš da sanja«.
A. konkretna, realistižna Dušanka dopunjava: »Drug K. je studirao u Pragu, gde su jzvrsni stručnjaci. Mi ćemo izdati knjipu, oni bi trebalo da dođu ovamo, đa sa nama zajedno stu> diraju materijal, da nam „pomognu. Stara Jugoslavija nam ništa nije osta vila,., Ali to je sada nemoguće...«
Opet. Opet balvan na putu. Opet ovaj prokleti otrov rezolucije IB. U Pragu. sede sfručnjaci, slovenski arbeolozi, čije bi srce radosno zakucalo, kađa bi mogli doći. Koristilo bi to svim Slovenima i njihovom znanju, Ali neće doći ,. jer rezolucija koja je imala da doprinese »ispravlianju grešaka« — pokazala se kao najveći zločin, Unakazuje svaku saradnju, unakazuje sve odnose, koči svaki rad, svaki razvoj koristan Slovenima | ce
lom naprednom taboru. To je već ma
terijal za nekog Balzaka ili Molijera: ne dozvolimo stvamom bogatstvu, i8kustvu i manju slovenskih narođa, đa ih viđi svet jer treba dokazati da ĆIril nije bio Makeđonac, a đa je Ahil bio — Rus,
Samo na puškomet od Skoplja su Mađari, To je ova nova Makedonija koja živi u socijalizmu. Tu je lepa zgrađa nove termičke centrale. Molim
drugove da mi pokažu, da mi pričaju o Česima, koji su trebali im brat=-
kci ognu. Znam .., »Prvni bmenska« — je dobra fabrika, sa đobrim radničkim elementom.
Kad drugovi čuju da sam Čehinja, opet tako pažljivo biraju reči, da me ne bi uvredili. I pokazuju — ovo Su gradili Česi, dobri su bili, kad su došli, jako ne svi, (Ja dobro znam ovu prjvilegisanu vrštu u našoj radničkoj klasi, koja je bila politički oportunj= atička i lično nađmena zbog korumpirajučih visokih plata, koje su im uvek davali kapitalisti, jer su ođ njihovog rada uvek imali veliku korist).
A majstor, drug Mihajlovski, priča mi o mestima, gde je u Češkoj bio, govorio na izbornim mitinzima u februaru 1948 u korist KPČ, Priča kako je Rezolucija IB delovala na najgore osobine nekih čeških montera i kako 6u konačno ovde u dvorištu palili pla nove centrale sa smehom: »HEvo, vidi, gori ti centrala«,
U jednom delu dvorišta grupe mladića, kojima se samo zubi bele iz crmog lica, brzim tempom guraju kolica sa ugljom. Iznad njih štoji mrtva konstrukcija mehaničkog pojasa, koji je trebalo da automatski prebacuje ugalj u peći. Mrtva je — nisu došli uređaji za njezino pokretanje. Crvena gvozđena konstrukcija to — je usklik Rezolucije, Svuda doltičeš njezine O" trovne tragove, koji su hteli da prega” ze sve živo, mlado, sve što raste, što ljudima pomaže da idu dalje, RezoTuoija —'"'to je sinonim negacije za napredni svet. To su zakočena istraživanja, to su muke drugarice Vere, to su mrtve konstrukcije.
Ali neće, neće joj uspeti »Mi ćemo izgurati« — jskrenmo'se smoje jedan omladinac i trči sa kolicima još brže. Tu Vera i Dušanka i bolesni drug K, ulažu još više snage, — koja nije iZgorela centrala u Mađarima. Ne! Sa više muha, izgrađili su mirni i uporni Mihaljovski sa svojim drugovima dru~
i uređaj i centrala u Mađarima zaš!fala je hiljadama sijalica — hiljade movih mlađih ljudi naučiće ne 6amo da piše i čita, nego će postati arheolozi, monteri, livci — dobri stručnjaci. Oni imaju snage da uvedu svoju lepu zemlju u socijalizam. Hi
AJi za kvarenje morala :iadničke klase u Češkoj, za. kočenje naučne saradnje, za suvišne muke Vere, Du» šanke, za bolest druga K, za suvišne napore i muke trudbenika Ove zemlje treba da neko polaže računa, treba da
k ; PA ažnjen Olina KREJČOVA