Književne novine

GODINA u BROJ 47

Adresa uredništva i Francuska 7 — Telefon: 28008

ac 7 SMA | -45g | i (i We #4.

ORGAN SAVEZA KNJIŽEVNIKA JUGOSLAVIJE

administracije: -

| BROGRAD, UTORAK, 22 NOVEMBAR 1949

LIST IZLAZI JEDANPUT NEDELJNO ·

UTORKOM · L

SLAVA DIMITRIJU TUCOVIĆU Zaključci savetovanja redakcija

omladinskih časopisa

i Ovih dana, iz Lazarevca su prevegeni u Beograd posmrini ostaci veli.g radničkog borca Dimitrija Tucowića koji je pie 595 godina, na početku Prvog svetskog raia, izdahnuo pogođen metkom u srce. Posmrtni oslaci Dimitrija Tucovića počivaju sada na mekadašnjem trgu Slavija koji od sad nosi njegovo ime· Zajedno sa mašoVmim organizacijama Beograda književnici Srbije odali su 20 ovog meseca poštu posmrinim ostacima velikog borca za oslobođenje radničke klase

od kapitalističkog jarma i položili ve-

nac na grob.

Nad grobom Dimitrija T'ucovića' po-

dignuta je spomen-bista· U tome me treba gledati samo akt zahvalnosti naših naroda svom velikom prVOborcu, organizatoru i dugogodišnjem ruhkosodiocu socijaldemokratske partije i sindikata Srbije. Radi se i O tome da lik i delo Dimitrija 'Pucovića koji je sav Svoj život uložio za pobedu socijalističikih ideala zasijaju punom svetlošću, da svetle kao uzor pokolenjima. Njegov život bio je revolucionaran rad, rad u kome nije bilo granica Volji, nadahnutoj i ponetoj ČVIstim uverenjem u preobražaj sveta, u svitanje lepše i bolje budućnosti čo* večanstva.

Rođen 1881 u selu Gostilju, nedaieko od Užica, Dimitrije Tucović je još ikao učenik trećeg razreda užičke realke počeo da se upoznaje sa socijalističkim idejama i shvatanjima. Sa isikrenim zanosom on je stao na stranu radničke klase i, rešen da SVe SVOJE sposobnosti stavi u službu njenog O” slobođenja, ostao joj do poslednjeg daha nepokolebljivo veran. Od svoga života on je načinio veliko delo u kome se ogledaju njegov stvaralački revolucionaran duh, visoke radne i umne sposobnosti, jasni pogledi ma borbu kojom je, obračunavajući sa DpTIkrivenim i otvorenim neprijateljima radničkog pokreta, krčio put pobedi radničke klaše. 5

Od osnivanja Srpske socijaldemoikkratske partije Dimitrije Tucović je sve do svoje smrti stajao na njenom čelu, dajući pravac njenom razvitku i rasplamsavajući njenu borbu, jačaju«i je i organizaciono i idejno, Uvek alttivan i borben, on je sagorevao na ispunjavanju svojih dužnosti. Neumor“ no je vršio nekoliko vrlo istaknutih funkcija· Bio je sekretar partije, uređivao je »Radmičke novine« i teoretdki organ partije »Borbu«, pisao Je članke i brošure, od kojih u najznačajnije »Srbija i Arbanija« i »Socijal-

demokratski agitator«, bavio še pre-”

. cijalističikog

vođenjem marksističke literature, držao je predavanja u partiskim i sindikalnim školama i govorio bezbroj puta na radničkim zborovima, konferencijama i kongresima. Zbog svog predanog i požrtvovanog rada bio je neobično omiljen u partiji. Za kratko vreme uspeo je da stvori čvrstu partiju i uputi je na pravi i revolucionar= ni put borbe,

Dimitrije Tucović bio je dosledan internacionalist i bespoštedno je rašskrinkavao imperijalističku politiku voelikih država i takve tendencije kad su ih · zastupali i istaknuti lideri Druge TInternacionale, Pod njegovim Voćstvom Srpska socijalđemokratska partija zauzimala ie pravilan stav DO mnogim značajnim spoljnopolitičkim pitanjima Srbije i događajima u svetu, Tucović je, razvijajući ideje Svetozara Markovića i primenjujući pravilno principe marksističkog učenja na naše prilike, ematrao da se pitanje Balkana može rešiti u okviru balkanske federacije. Svoje poglede na rešenje nacionalnog pitanja on je izložio i u svojoj stuđiozno rađenoj knjizi »Srbija i Arbanija« gde je najoštrije osudio imperijalističku politiku Pašićeve vlade, uzimajući u zaštitu mali albanski narod od pljačkaških prohteva srpske buržoazije. Zahvaljujući pravilnim pogledima Dimitrija Tucovića &rpski &ocijalisti Su odlučno ustajali protiv rata. 1914 oni su glasali protiv ratnih kredita i Lenjin ih je istakao kao primer za ugled svim socijalističkim partijama sveta. Po pitanju rata Srpska socijalđemokratska partija bila je posle Boljševičke partije na najlevijem krilu u međunarodnom radničkom pokretu.

Naši narodi uživaju danas tekovine svoje velike oslobodilačke borbe i na njenim temeljima grade svoju budućnost· U tim tekovinama ostvarene su i hvefle težnje Dimitrija Tucovića. Kroz sećanje na njega dolazi do izražaja živa veza između njegovih težnji i današnjih ostvarenja koja nam Tie“ gov lik još više približava i uzdiže: Ta veza, to je ona nit borbe koja stoji na braniku narodnih prava i ispisuje herojsku epopeju od prvih začetaka sopokreta pa do pobede naših nanoda nad fašističkim DO" robljivačima i snagama reakcije. Ta veza, u isto tolikoj meri, znači i Ba" rantiju pobede u borbi koju naša Partija i naši marodi danas vode za doslednu primenu principa marksizma-lenjinizma, za ravnopravnost na roda, za istinu i komunističke odnose između komunističkih partija.

RAT I MIR

Kopenhagen, 17 avgusta 1910 god.

Drugovi! Sa gledišta gocijaldemokratske partije malih porobljenih naroda ja polažem mnogo na to što je u komisiskom projektu reaolucije DO" novno istaknuta dužnost socijalne demokratije da 5e Z% laže za pra vo samoopredeljenj a sVih maroda i odbranu ?olga pra va od »ratničkoaga napada i masilničkoga ugnjetavanja«. Svako prencbregavanje te dužnosti od strane gocijaldemokratskih partija moćnih naroda dovodi u naj

veću nepriliku partije koje imaju da ·

astrgnutim i ugnjetenim narodima. Jedno talvo jskustvo ima i Srpska socijaldemokratska Tar– tija kojoj i sam pripadam. Za vreme sukoba između Austro-Ugarske i Srbije zbog aneksije Bosne i Hercegovine mi smo imali da se borimo . pod vrlo teškim prilikama, mi smo imali da razbijamo militarističku rnegalomaniju i ratni zano U jednom narodu koji je zbog faktički teškog Dpolo-

rade u malim, Tr

žaja gotov i na politiku va banque; mi smo imali đa suzbijamo rusku hipnozu u jednom narodu koji se Je Okretao za pomoć ma sa koje strane ı u jednome trenutku kada su interesi ruske diplomatije bili otpočeli svoj posao. I mi smo se borili dosledno, otvoreno i cnergično i u parlamentu preko pretstavnika Partije druga Kaclerovića i van parlamenta preko žtampe i javnih zborova. (Ođobrava– nje).

U toj borbi naši drugovi u AustroUgarskoj pohitali su nam u pomoć. Oni &u podigli oštru kamnpz.iju proliv »raknih švindlera« kod nas »prestolonaslednika« ove raine partije, »intriga dinostijeć, »korupcije u Srbiji« itd. I ma da su Oni razračunavaonje sa našim poscntatima mogli cstaviti nama, mi smo 'm na toj pcmoći vrlo zahva]ni! Ali Lismo u isto vreme želeli da nam ubuduće ukazuju jednu drugu, stvarniju pomoć, Dp omać koja bi nam se ukazala na, taj ni:B= čin što bi najenergičnije

ustali protiv kolonijalne politikeiporobljavanja naroda koje vladajući fakto ri Austro-Ugarske vrše (Živo odobravznje). Mi smo se za vreme aneksione krize osećali usamljeni, dopustite mi reći — napušteni. U trenutku kada je opasrost od rata bila najveća, mi se nismo osećali dovoljno pomognuti iz Beča; nismo vidili tamo nikakvu jaču akciju masa, a ni pisanje partiske štampe nije nas moglo zadovoljiti. Prenoseći težište svoje kampanje na „suzbijanje „pretenzija Srbije — ja nemam nameru da te pretenzije ovde branim — i držanje štampe moglo je samo da umanji odgovoTnost bečke vlade. (Tako je!)

Ali ako je držanje auštriskih drugova za vreme krize u borbi protiv ratne opasnosti bilo nedovoljno energično, dužnost zastupanja prava naroda na samoopredeljenje gotovo je bila sa njihove strane sasvim zanemarena. Oni 6u stali, po našem mišljenju, na jedno netačmo i neprincipijemo gledište, (Odobravanje). U partiskoj štampi austrougarskih drugova govoremo je: Srbija nema šta da traži u Bosni, pošto njen potpis ne stoji na Berlinskom ugoVvoOru, Ako se muože govoriti o povredi nečijih prava aneksijom Bosne, onda su to prava Turske a ne Srbije! Mi ne zastupamo pravo Srbije, ali što se prava Turske i Berlinskog ugovora tiče, to je krvavo prava, pravo zašnovano nn nasilju i pravu jače>ga, i socijalna dđemokratija ne može i ne sme praznoVa: ti, (Živo odobravanje i pljeskanje). Socijalna demokratija mora imati u vidu ne prava koja ističu iz nametnutih ugovora i osvajanja, već prava svakoga naroda na eamoopredeljenje, pa i naroda u Bosni i Hercegovini. (Odobravanje.)

Partiski organ austriskih drugova je pisao mnogo o tome kako tamo dole na Balkanu nema mira »velikih apetita«, »bolesti veličina« itd. balkanskih državica ,i ti 8u nazori postepeno pojače ovladali u socijalističkoj štampi uopšte. Ja smatram da je patrebno istaći pred socijalističkim međunarod-

nim kongresom. da je:to gledište po=

grešno. Balkan pretstavlja permanentnu ratnu opasnost, nepresušni izvor zaple“a i borbi, Ali je pogrešno i površno njihove uzroke tražiti u »apetitima« balkanskih drža= vica i »intrigama« dinastija; oni nisu tamo, već s jedne strane u imperijalističkoj politici koju kapitalističke velike sile prema Balkanu vode, i intrigama njihovih diplomatskih agenata, a e druge strane, u opravdanim težnjama i u borbama koje balkanski narodi vode ne samo za nacionalno oslobođenje i ujedinjenje već i za najelementarnije uslove za život. Ono, pak, što karakteriše politiku mira 60cijalne demokratije nasuprot politici mira raznih buržoaskih struja, nije samo borba protiv rata u momentu kad je on već na pragu, kad se nebo sa svih strana natuštilo, već postojana, uporna i pove dnivna, principijelna borba protiv kapitalističke pol1'tike koja suprotnosti u sebi nosi i ratovima neminavno Vodi. (Tako jel) I najuspešnija borba socijalne demokratije protiv stalne opa snosti koja svetskom miru nn Balkanu grozsi, joste principijelna 3 energična borba, borba bez koncesija protiv kolonijalne i zavojeva ke politike kapitalističkih država koje po Ralkanu mute.

Mi očekujemo od socijalne demoRkratije velikih i moćnih država da, nasuprot diplomaciji, najenmergičnije ustane protiv pokušaja da se mali, slabi i ugnjeteni narodi, koji su pod štiklom zavojevača nemoćno vrte, Obeleže kao »rušiaci svetskog mira«. Mi to očekujemo utoliko pre što je principijelna borba socijalne demokratije protiv zavojevačke politike i za pravo nacionalnog samoopredeljenja uslov za život radničkog pokreta i socijame demokratije u malim i potištenim narodima. Sa ovim svojim zahtevima mi smatramo da stojimo na gledištu socijalističkih principa. I Zbog toga, slobodni smo zamoliti drugove da ne gube iz vida da smo mi osuđeni da radimo.u uskim granicama i uslavima i da ogo više živimo od uspeha svojih partija u Internacionali nego od svojih sopstvenih. Za nas je od osobitog značaja ugled nemačke socijame demokratije. Socijalizam je u nas tako reći idejna :olonizacija i svaki i najmanji povod, koji bi isticao iz neprincipijelnoga držanja

· bratskih patija na strani, stavlja se

u greh »nemačkime socijalist:ma, da bi se posredno otežao rad nama. Iz ovih razloga ja sam slobodan predložiti Ovaj dodatak rezoluciji:

»Kongres naročito ističe dužnosti drugova velikih kapitalističkih država narađa da u cilju najenerTgičn:Jeg suzbijanja kolonijalne i osvajaćike politike dođu w dodir sa socijalnom demokratiiom malih, potištenih naroda koi pod tom politikom stradaju, da bi im olakčali borbu protiv militarizma i šavin'zma«. (Živo cdobravanje i pljeska-

nje).

(Dimitrije 'Trucović: »Izabrani

spisi«. Knj. 1. Izdanje »Prosvete« 1949)

Centralni komitet Narodne omladinc Jugoslavije, u zajednici .a Savezom književnika, organizovao je prvo savetovanje redakcija omladinskih književnih časopisa i njihovih &saradnika, Savetovanje — na kome je prisustvovalo 80 delegata iz svih republika — održano je U Beogradu 14 i 15 novembra. Na ovom prvom saveznom sastanku mladih pisaca, posle niza održanih republičkih i oblasnih savetovanja književnih početnika i rukovodilaca literarnih kružoka, diskutovano je o problemima literar. n)g rada mladih pisaca i književnih početnika, kaoi 0 organizacionim problemima u radu sa njima.

U referatima i diskusiji konstatova– no je da se svakodnevno javlja sve veći broj mladih talentovanih ljudi koji se interesuju i bave književnim radom. Uz 6vestranu brigu i pomoć Partije, kroz omlađins}-e organizacije, okupljeni u literarnim sekcijama i oko redakcija omladinskih književnih časopisa, mladi pisci pravilno usmeravaju &Voj rad, nastojeći da što vernije odraze napore naših naroda u borbi za srećniju budućnost.

Razmatrajući dosadašnju razvojnu liniju i dostignuća mladih, na 6aveto-. vanju 6e došlo do sled-.ih zaključaka: 1. Za dalji razvoj mladih književnika-početnika postavlja se kao neophodan uslov da se još čvršće povežu sa našom stvarnošću, da dublje i sve. stranije proučavaju život naših radnih ljudi i razvijaju svoja iskustva. Na taj način oni će postati pravi tumači borbe koju naši narodi pod rukovodstvom KPJ i druga Tita vode protiv informbirovske kontrarevolu. cije,

9. Da bi mladi pisci mogli odgovo= riti zahtevima koji se postavljaju pred njih, treba pre svega da, proučavajući marksizam-lenjinizam, do. Đro upoznaju zakonitosti društvenog razvitka, a posebno puteve izgradnje socijalizma u našoj zemlji. Ovo save, tovanje je pokazalo da omladinske

organizacije preko literarnih. kružoka

i klubova {reba da pojačaju rad na teoretskoj i opštekulturnoj izgradnji mladih pisaca.

3. Savetovanje je ukazalo na još veću potrebu ovladavanja siručno-li terarnim znanjem i mnogo temeljitijim poznavanjem našeg kulturnog nasleđa. Mladi pisci i književni poćetnici treba da uče na delima naše i svetske klasične literature, kao i na delima naših istaknutih savremenih pisaca. :

4. Glavni je nedostatak u dosadašnjem rađu sa mladim piscima i književnim početnicima nedovoljna briga omladinskih organizacija za rad literarnih sekcija i kružoka, osobito u pogledu pomoći u iznalaženju pravog sadržaja rađa. Omladinska organiza.„ cija treba ubuduće da ostvari punu garadnju sa udruženjima književnikai time omogući da pomoć naših književnika „mlađim 'udima koji pišu bude što svestranija.

5. Literarne sekcije i kružoke treba stvarati u školama, na univerzitetu, u omladinskim kulturno-umetničkim društvima, svuda gde se omladina interesuje za književnost i gde ima mladih ljudi koji počinju da se bave književnim rađom. U tim sekcijama i kružocima treba razviti for. me koje omogućuju da se literarnim radom i književnošću zainteresuje što više omladine. Potrebno je da omladinska crganizacija ubuduće radi u pravcu većeg okupljanja radničke omlađine u literarne sekcije i kružoke, Rad sa mladim piscima koji objavljuju svoje radove u književnim „časopisima freba Ssprovoditi kroz klubove mladih pisaca, koji će se organizovati u većim centrima. Rukovodstva Narodne omladine, u zajednici sa udruženjima književnika, treba da naprave plan

rada ovih klubova i razviju svestran kulturni i vaspitni rad sa mladim piscima. Preko klubova takođe treba organizovati javne istupe „mladih književnika pred omladinom, a posebno na omladinskim radnim akcijama i gradilištima. Potrebno je da se omogući mladim piscima povremeni boravak u jndustriskim preduzećima i rudnicima, kao i u seljačkim radnim zadrugama. i

6. Korisna je akcija naših omladinskih izdavačkih preduzeća koja su na inicijativu CK. Narodne omladine Jugoslavije počela sa širim izdavanjem posebnih knjiga ijstaknutijih mladih pisaca. Potrebno je da »Nopokovoj« biblioteci »Mladost« šalju svoje radove za izdavanje mladi pisci iz svih naših republika.

T. Dosadašnji rad mladih ljudi na književnoj i uopšte umetničkoj kritici treba da postane sistematskiji, stručniji i stalniji. Potrebno je istaći kao neophodan zadatak te kritike ot, klanjanje površnosti, i ukalupljenosti, kojih je i pored snovnih pozitivnih težnji bilo u radovima mladih kritičara.

8. Savetovanje poziva mlade pisce da se u većem broju odazovu ma 6aradnju u pionirskim časopisima i listovima i posvete radu na dečjoj literaturi, i

9. Ređakcije omadinskih „Kojiževnih časopisa treba svoj rad i ćadržaj časopisa da usmere putem što šireg okupljanja i pomaganja \Wnjiževnim početnicima. To će postići samo na taj način ako budu više pažnje posvetili praćenju i pomaganju rada li" terarnih Rkružoka, sistematskom i studioznom odgovaranju na primljene rađove, organizovanju sastanaka sa svojim saradnicima itd.

10. Na stranicama svojih časopisa redakcije treba da: uz pomoć i sarad„ nju starijih književnika i drugih kul” turnih radnika, pomažu mladim Ppiscima u jtklanjanju raznih štetnih uticaja, da kritikuju sve štetne pojave u književnom radu i životu mladih pisaca, da. pomažu napcre naše. Partije na njihovom pravilnom vaspita= nju u duhu marksizma-lenjinizma.

11. Raskrinkavanje revizionističkih ciljeva rukovodilaca SSSR-a i njihove kampanje protiv naše zemlje i Partije, ukazivanje na pravilnost pu. ta kojim ide čitava naša socijalistička izgradnja, pa prema tome i naša kulturna revolucija, — jeste sastavni deo borbe za socijalističko vaspitanje saradnika i čitalaca naših „časopisa, kojim ređakcije treba da se stalno bave i u tu svrhu obezbeđuju časopisu pogodne materijale (politički Ganco osvrti, prozni radovi i poezija itd.).

12, Naše redakcije treba da pomažu razvijanju socijalističkog patriotizma kod naše omladine tretiranjem pozitivnih tekovina kulturne prošlosti i savremenih kulturnih postignuća svih naših naroda, i objavljivanjem literar nih i drugih rađova u kojima se obrađuje herojska prošlošt naših naroda, a naročito NOB.

13. Ređakcije naših časopisa treba što više da razviju međusobnu saradnju, da izmenjuju iskustva i upoznavaju mlade pisce drugih republika sa svojim rađom, Takođe je veoma važno pojačavati vezu 6a mlađim piscima i književnim početnicima nacionalnih manjina.

14. Jednostranost tematike zasada objavljenih proznih radova i pešsama nameće redakcijama naših časopisa zadatak da življe i smišljenije pokreću svoje saradnike na bogate motive naše socijalističke izgradnje u svim njenim vidovima.

15. Da bi kod početnika u književnosti razvile interes i ljubav za rad na crtici, umetnižkoj reportaži, pripo vetci i romanu, u čemu su do sada svi časopisi mnogo oskudevali, redakcije treba da raspisuju povremene kon-

Telegram drugu Titu

Dragi druže Tito,

Sa savjetovanja članova redakcije i saradnika omladinskih književnih časopisa iz čitave naše zemlje, šaljemo Ti najtoplije pozdrave, kao izraz naše nepokolebljive vjernosti i ljubavi pre= ma Centralnom komitetu naše Partije i Tebi, druže Tito,

Mi smo na savjetovanju g&vestrano razmotrili naš dosadašnji rad, počev-

ši od literarnih kružoka i sekcija, do ,

rada redakcija ·omladinskih časopisa za književnost i kulturu. U našem radu na prozi, poeziji i Iritici bilo je vidnih uspjeha, ali i težih slabosti, koje nastojimo da otklonimo, uz poNa naših starijih drugova književni-

a.

Na ovom savjatovanju, kao i u čitavom našem radu, došao je do izraza jedinstveni stav mladih pisaca naše zemlje: mi kao jedan čovjek stojimo uz Partiju koja vodi naše narode u džinovskoj korbi za izgradnju socijalizma, za pobjedu ravnopravnosti i komunističkog morala u odnosima me đu socijalističkim zemljama. Ponosni smo što smo sinovi takve zemlje kao što je naša, ponosni utoliko više, ukoliko se rukovodioci Sovjetskog Saveza i njihove agenture u drugim zemljama više trude da pred svijetom sa

kriju borbu i djela, pa čak i lice i ime naše voljene socijalističke. domovine. Ponosni smo što dajemo i što ćemo dati svoj prilog velikoj borbi naše Partije za pobjedu principa marksizma-lenjinizma u međunarod» nom radničkom pokretu.

Stojeći čvrsto uz našu Partiju, mi Ti cbećavamo, druže Tito, da ćemo svojem književnom radu prilaziti sa više odgovornosti i zalaganja, nadah> nuti Tvojim primierom kako treba voljeti svoju zemlju 'i raditi za njeno dobro. Da bismo sa uspjehom izvršavali taj svoj najveći najplemenitiji zadatak, mi ćemo svoj književni rad povezivati sa još đubljim proučavanjem nauke marksizma-lenjinizma, sa još svestranijim „upoznavanjem naše socijalističke „stvarnosti, sa „svakodnevnim radom na svojem opštekulturnom i političkom uzdizanju.

Još jednom Ti obećavamo, dragi druže Tito, da nas ništa neće pokolebati na časnom putu kojim nas vOdiš! a ŽIVIO CENTRALNI KOMITET KOMUNISTIČKE PARTIJE JUGOSLAVIJE! ŽIVIO DRUG TITO, NAJVEĆI PRIJATBLJ NAS MLADIH! /

jednostranosti .

kurse, da štampaju materijale koji će mlađim piscima pomoći u teoretskoj pripremi za rad na prozi, da donose iscrpne kritičke analize na primljene prozne radove j održavaju pismenu vezu sa njihovim autorima, da organizuju pošete boljih mlađih prozih pisaca literarnim kružocima itd.

16. U nekim republikama (Sloveni. ja itd.) izlaze i lokalni omladinski književni časopisi. Redakcije republičkih omlađinskih književnih časo.pisa treba da su u stalnoj vezi 6a redakcijama lokalnih književnih časopisa, da im pomažu direkinim savetima, da donose njihove povremene ocene, prate razvoj pojeđinih njihovih saradnika i objavljuju radđove koji imaju izvesnu vrednost.

17 Redakcije treba da se što čvršće povezuju sa omladinskim organizacijama na terenu i da im pružaju pomoć u razvijanju njihovog kulturnog rada, naročito preko omladinskih kulturno-~umetničkih „društava, grupa i sekcija, kao i kružoka za umetničku samodelatnošt u kojima še okupljaju mladi kulturni radnici.

18. Na stranicama svojih časopisa preko raznorodnih priloga, ređakcije treba da se bore protiv buržoaskih u„ ticaja i ostataka u životu omlađine, u njenim navikama, običajima, u nje= nom odnosu prema radu, kolektivu, imovini, religiji, — a _ za socijalistički odnos prema njenim zadacima i kulturnmost u njenom ponašanju.

19. Pored početnika u poeziji i prozi, naši časopisi treba da okupljaju u feljtonu i ostale mlađe kulturne radnike koji se bave proučavanjem i praćenjem raznih oblasti umetnosti i našeg kulturnog života. Feliton u na. šim časopisima treba da bude raznovrstan, aktuelan, nepretenciozan, Da bi se to postiglo, redakcija treba da osigura saradnju članova omladinskih kulturno-umetničkih društava i sekcija, članova odeljenja za propagandu i agitaciju pri omladinskim rukovod= stvima itd. U časopisu treba mnogo više razvijati esejističku i principijelnu naučno postavljenu kritiku loših pojava u umetnosti i kulturnom životu uopšte, i posebno u kultiurno= umetničkoj i ostaloj delatnosti Narodne omladine.

2%. Saradnju mlađih likovnih umetnika treba planski razvijati, pomagati im da svoju temafiku crpe nep sred.

_no iz života i raznorodnog rada naše

omladine u izgradnji &ocijalizma, da u svojim rađovima „dražavaju veličinu naše stvarnosti i heroizma njenih ljuđi. Ne gajiti u časopisima samo cr, tež, već i ostale grane likovnog stva» ranja . Da bi se rađ likovnih sarađni,„ ka časopisa usmerio pravilnim putem i izbeglo objavljivanje zanaftskih lo= ših i bezidđejnih priloga, potrebno je da ređakcije konsultuju starije likov„ ne umetnike koji bi povremeno u časopisu objavljivali osvrte na primlje. ne likovne priloge i pomagalj redak“ cijama u direktnom pružanju pomoći likovnim saradnicima.

21. Naši časopisi treba da redovno prate književni život omladine i da preko diskusija organizovanih na sVOjim sastancima, aktiviziraju sve veći krug omladine na raspravljanje o pojedinim pitanjima iz kulturno-umet= ničkog života mlađih —itime đoprinose prečišćavanju pojmova i vaspi= tavanju pravilnog stava prema umetnosti i kulturi uopšte.

ičesnici savetovanja redskcija omlađinskih književnih časopi“

sa i njihovih „saradnika j

— —-–-—-_—---------—-- — -—- .—=

KONCERT MARIJANE RADEV U DOMU SAVEZA KNJIŽEVNIKA

Prilikom svog gostovanja u Beogra*

du, prvakinja Zagrebačke opere Mari“ | jana Radev priredila je koncertno Vve-~ PL | IM

če u dvorani Saveza književnika. Program je bio ispunjen operskim arija“

O OSL see

a zi < :: je

PJ

Ćr__ SY A Ja az

o MO. Oi

y

P_

MJ i: a +“ CE \,* va a M_M, bh Ca e 0 „ PR u. =.

La , NIV:h + ||

ma i pesmarna domaćih i stranih kom= i

pozitora. VEČE RECITACIJA ČAKAVSKE LIRIKE i

U Domu Saveza književnika Jugoslavije, 17 o. m. održano ,je veče recitacija čakavske lirike. Crnobori, član Jugoslovenskog dramskog VI. Nazora, Mate Balote, Draga Žervea i jednu narodnu pesmu.

| Marija

pozorišta recitovala je s ihove