Književne novine

NAŠE NARODNO PEVANJE DANAS O našoj pozorišnoj i filmskoj krifici

'Kao što šu radile, borile se, živele i

disale, tako su široke narodne mase '

uopšte, a naših naroda posebno, odvajkada pevale, imajući pesmu za svaki svoj važniji običaj, za svaki svoj važniji đoživljaj, za svaku ličnost koja se više volela, za sve što ih je dublje životno i društveno zainteresova1o, potreslo, namučilo, zaradovalo, naučilo. Tako je naročito pevanje, — to veliko i duboko masovno umetničko odražavanje društvenoga života, njegovih stremljenja i stvaranja Dprolazi-

lo i prolazi sve faze njegove borbe,

njegova truda, njegove muke i njegovih požrtvovanih uzleta ka napretku i slobodi, Pesmom su še narodne mase Kkupljale prvobitno u radu, a zatim u-

Sšte u društvenu životu i, okupljene, jačim osećale, te jasnije ve kojima im treba ići. Pesmom, Je estetskim oblikom društvene - svesti, jasnije videći, njome su se sokolile za nove podvige u rađu i borbi za slobo= du i srećniju budućnost svoju.

TI naročito u burnim događajima revolucionarnih razdoblja. narodna pe“ sma, stvarana u radu, borbi ıii kolu, kolektivno ili o4 :đarovitih narodnih boraca narodnih pevača, usvajajući i sve klasne kulturne tekovine tokom razvoja klasnog društva, — kulturne tekovine koje narod u svome interešu i duhu može usvojiti, postajala. je široka, brojna i moćna. Narodna borba za novi život odražavala se i odražava se i služi kao ubojitim · svojim oružjem, brojnim i dubokim narodnim pesmama koje izražavaju &ve muke i sve žrive, kao i-svu vatru i svu radost borbe „i đočaravaju veličinu i uzvišenost ciljeva kojima se borbom stremi, U revolucionamim pmrazdobljima narodno književno stvaralaštvo dostiže često visinu. delš majviših književnih umetničkih vrednosti,

Takvo književna delo i takvu visinu književne umetničke vrednošti, dostig• nute narodnim pevanjem, zabeležio je Vuk Karadžić u revolucionarnom razdoblju prvoga ustanka. I ovo književno delo narodne poezije i proze prvoga ustanka ostalo je do današnjih dana jedno od najviših „dostignuća naše književnosti uopšte. Ostalo je jedno od onih dostignuća kojima 6u naši narođi ušli iju svetske, književnosti i

zaslužili divljenje kako Puškina, tako

i Getea, Mickjeviča, Tolstoja, Malsima Gorkog, i tolikih drugih najvećih preistavnika svetske književnosti. Razumljivo je da je kapitalizam u našoj zemlji prigušio narodno pevanje i oterao ga da se održi jedino u Viso=kim planinskim oblastima, đa ga je suzbijao i u mnogome šuzbio takozvanom »popularnom«, »šlagerskom« i kafanskom pesmom, i tako i u našoj zemlji potvrđio onu opštu „Marksovu konstataciju da je kapitalistička proizvodnja, i da je buržoašsko društvo neprijateljsko prema umetnosti i poeziji uopšte, | Otud je Oslobodilački rat i naša narodna „socijalistička revolucija. u. isto vreme i oslobođenje , narodnog peva» nia koje se u širokoj masovno] oslobodilačkoj borbi ponovo omasovilo, sve šlagerske i kafanske buržoaske osštabke zauvek očistilo i sa bezbrojnim partizanskim pesmama počelo da opeva sve što je oslobodilačkoj borbi masa služilo i sve što ih je oduševljavalo, sve što ih je nadahnulo da se he rojski prevaziđu i vekovne svoje oslobodilačke snove ostvaruju. Naši narođi u svome ustanku i svojoj revoluciji stvarali su i stvaraju svojim pevanjem novo svoje književno delo koje odražava, koje treba da i visoko umetnički odrazi i odraziće nova revolucio» narna socijalistička pregnuća „njihova. Svojom novom, revolucionarnom pesmom, koja se svim, svojim umetničkim sredstvima nadovezuje na &taru, u mnogom u. narodu ,suzbijenu i zamrlu trađicionalnu marodnu pesmu, borbene mase našeg:radnog naroda

beležile su i beleže, pronosile, su i pronose čiykgvom našom zemljom. neviđeno požrtvovmje i junaštvo &voje, ne=

viđenu borbenost i neustrašivost, ne: pomirljivu, nesalomljivu, pobedonosnu revolucionarnost svoju, Wevoje Partije, svoga Tita, kako.u ustanku, Oslobodilačkom ratu, obnovi i izgradnji socijalizma, tako i u sukobu sa klevetnicima iz Sovjetskog Saveza i Informbiroa. I narodno pevanje je obuhvatilo i obuhvata sve borbene doživljaje na= ših naroda od najmanjih „događaja uskog seoskog značaja i karaktera. do događaja i {NORKA iz borbe i radnih podviga koji su od značaja za čitavu HSNUL ZEAMJU ra e RO OJ o a;hbNayi

TFolklorno , odeljenje Etnografskog instituta Srpške akademije nauka preduzelo je prošle godine ispitivačku akciju prikupljanja građe našeg narodnog pevanja uopšte, a posebno narodnog pevanja Oslobodilačkog rata i

narodne revolucije, obnove i izgradnje '

šocijalizma,u našoj zemlji, I tek što je ovaj naučni posao započet, a narodno pevanje še već istraživačima pokazalo u svemu svome bogatstvu i šnazi narodne pesme revolucionarne epohe jednoga naroda. Rad 18 ekipa i 20 posebnih istraživača ispitao je, oko 20 manjih oblasti kao.što su Kozara, Bosanska Krajina, Istočna, Bošna, Šumadija, Sandžak, Rugovo, Đakovica, Gornja Morava, Izmornik, i tome dodao ispitivanje. pevanja naših radnih brigada na glavnim gradilištima kao što je Autoput i.Novi Beograd i u toku samo. tri meseca doveo do: neočekiva=nih rezultata do, blizu. 15 hiljada. na-

pesama koje ove etničke gra

Ađministracija: Francuska 5 tel, 28-490

videje pute- ·

ı

Uredničtvo: Francuska 7, tel. 28098

Dr Dušan NEDELJKOVIĆ

pe i ove radne brigađe pevaju. U ovome širokom zahvatu današnjeg našeg narodnog pevanja učestvovali su i Oprobani istraživači narodnog života D-r Vojislav Radovanović, D-r Borivoje Drobnjaković, Radoslav Pavlović, Hristifor Crnilović, dovan Vukmanović, Mirko Barjaktarović, Petar Ž. Petrović, Darinka Zečević, Jovan “Trifunoski, Vojislav Dančetović i brojni vredni i daroviti mlađi istraživači D-r Miljan Mojažević, Vlado Drašković, Jovanka Golemović, Rađa Marković, Kadri Halimi, Radmila Šajković, Slebodan Petrović, Vera Branković i dg•

seci drugih. Jasno je da je egromam

broj zabeleženih narodnih pesama 6amo jedan delić u moru: pesama keji-

P. Karamatijević: Crtež

ma naži naređi edražavaju svoj đana=čnji društveni život uopšte, a pesebno svoje revolucionarne uzlete i svoje se cijalističko stvaralaštve, — jedan delić one lirike i one epike kojima naši narođi izražavaju #voju narodnu, socijalističku. revoluciju i kojim se za nju oduševljavaju.

Ovđe ćemo izneti samo pregršt tih narodnih pešama, kojih je u Folklornom odeljenju Einografskog instituta Srpske akademije nauka dosad numerisamo i klasifikovano 13.193. Pregršt je to velikog narodnog svedočanstva o istoriskom deju naše revolucije i izgradnje socijalizma, delu narođa Jugoslavije i njihove Komunističke partije na čelu sa drugom Titom, Svedočanstvo je to koje ne mogu osporiti, ni zamračiti njikakvi namešteni, lažni, špekulanitski, klevetnički procesi i nikakvi bivši autoriteti,

Tako u ovoj već prikupljenoj. masi narodnih pesama izdvaja se jedan posebni omanji ciklus narodnih pesama kojima se širom naše zemlje pronosi onaj poziv Staljina, koji. danas informbirovština sistematski prećutkuje i prikriva, — poziv svima porobljenim narodima u borbu protiv ž#jašističkih porobljivača i istrebljivača naroda, poziv kojeg šu naša Partija i naši na= rodi pesmom:' proneli krez čitavu našu zemlju i kome su se jedini naša: Partija i naši narodi edazvali i svejim o dazivanjem sveju narednu, #&#ocijalističku revoluciju započeli. Evo iz tega ciklusa kako glasi jedna esma za-

- beležena u Semberiji:

Josif Staljin ođ Sovjeta Poručuje širom svijeta:

»Omlađino, sa svih strana, Hajd pod barjak partizana!

Zbijajte se drug đe druga, Borba neće biti duga, (

Zbijajte se brat do brata, Da zbacimo jaram 's vrata.

Suzama se boj ne bije, o, Već se vrela krvca lije

Listaj goro, cvetaj cveće, Omladina u boj kreće.

Ovaj ciklus Staljinovog poziva stoji rame uz rame sa ciklusom druga Tita i Partije, ciklus ustanka i slave naših narođa, Partije i. Tita, ciklus uštaničkog ponoša i ponoša Titom, Evo jedne pesme dz Ljiga, iz Srbije:

Lepo ti je đruga Tita kolo. Takvo kolo ko ga ne bi vol'o, # Igraju ga mladi partizani,

. Partizani, momci, odabrani, T sa njima mlađe partizanke, « · Partizanke, omorike tanke. i Crven zvezđa na'kape im pala, · Svetlost sunca/puške obasjala.* ' ı

A evo i jedne njene varijante iz Boat a A Žiri&bdy ı | Partizani, zeleni jablani, ,

UORAD Kea ani, j aska KUPI io Crven zvezđa na kapelim pala, '

Svetlost sunca puške obasjala, A iz grudi pesma im se vije:

»Druže Tito, naše najmiljje«. ..-|.

Ogroman je broj ovih pesama koje se pevaju s kraja na kraj naše zemlje, pesama partizanskih i pesama prvih proleterskih brigada, — pesama koje govore o Titu i prvim ustaničkim narodnim herojima Savi Kovačeviću, Šelaji, Čiči sa Romanije i drugima, Evo jedne od tih pesama: ?

»Što Je Tito, toga više nema, S njim će biti zemlja proslavljena,

Druže Tito, vođo svih brigada, Đek je tebe, ne bojmo se jađa.

Druže Tito, naša mudra glavo, Ti se boriš za narodno pravo.

Druže Tito ,ti radnički sine, Sav ti narod pjeva od miline.

Druže Tito, naša ružo bijela, Tobe voli naša zemlja cijela...s

Veliki broj pesama, kao što su ove koje smo dosad naveli, govori jasno da je nastao iz dvostiha koje su.đaro» viti pojedinci u kolektivnom narodnom pevanju i stvaranju na zajedničkom radu, u borbi ili u kolu upevali, pa se pesme kolektivno stvarale, Brojni su takođe i narodni dvostisi koji su sačuvali svoju individualnost, tj. nisu Bsa= činili nikakvu celovitu narodnu pesmu, pa se u kolu ili rađu pevaju podvejeno, — dvostisi kojima se, na prjmer, u narodnom oru ističu u svakoj pokrajini i lokalni narodni heroji koji su na poziv Komunističke partije Jugoslavije ustanak dizali, pa se u Bosamskej Krajini na primer u oru..pripeva: U o »U MBesni se. podignula raja,

Podigli je Šoša i Šolaja. ”• ili »Kerara je krvi natopljena Svaka suza biće osvećena«. Itd.

I naredna pesma puna je dubokog prezira i mržnje prema četničkim, ustaškim i drugim narodnim izdajnicima, a uma ljubavi i nežnosti prema svejej, marodnoj, Titovoj vojsci, Ta-

e: |

»Šuma lista, rastu žita,

Jača vojska ponosita.

Svake noći, svakog dana,

Sve jie više partizana,

Talijani mačkodđeri, i PDE ustaše srbožderTi, Garaza

IT četmici — nabikese —

S: Bavez i grle 86, }

Sad su jedno, svi se ljube,

Pekazuju nama zube.

A narođ je naročito oštar prema kra“ ljevim, Dražinim, četničkim izdajicama koji se za konzervu prodaju, te njima peva: |

»Oj, četnici ,izđajnici,

Vi izdaste braću svoju

Za konzervu i za proju,

Za koenzervu talijansku,

Pijete krvcu partizansku>»...

A svoju ljubav prema borcima ustanka i Narodnooslobodilačke vojske naredna Besma simbolično izražava u narečitoj nežnosti koju gaji 1 tanano lirski opeva prema drugu Titu. Tako jedna pesma će se početi ovako nežnim stihovima: ;

! »Cvetala je ljubičica plava, U sebici đe drug Tito spava, Da miriše kada Tito diše.«

Ova je iz Sandžaka, a sledeća iz Bosanske Dubice počinje ovim stihovi= ma: ;

»Drugarice, posađimo cvijeće, i Kud drug Tite svojom vojskom

i kreće...

Veliki je broj pesama kojim se narod zaklinje da će pod crvenim barjakem uništiti ustaše, četnike i sve narodme neprijatelje; tako:

»Od Kozare do Rusije Crveni se barjak vije, Razvili ga mladi borci Druga Tita dobrovoljci, Na barjaku sitno piše: Da ustaša nema više!

I narodna pesma vemo odi isšključivu ljubav naroda prema svojim narodnim borcima i ponos njima, na

(Nastavak na četvrtoj strani)

· konkretnih primera 'i

ORGAN SAVEZA KNJIŽEVNIKA JUGOSLAVIME

SUSED LIST IZLAZI JEDANPUT NEDELJNO"

Prateći našu pozorišnu i filmsku kri-

"O tiku želec bih da iznesem neke nedo-~

&tatke, koji po: mom mišljenju sprečavaju veću konstruktivnost te kritike. Iako moja opažanja proizlaze iz činjenica, ja ipak ne mislim đa spominjem bilo kakav primer, jer nije mi namera da

~ ocenjujem našu pozorišnu i filmsku ~ kritiku već bih hteo da.dam i jednu a= · 'nalizu polazeći šsa stanovišta pozoriš-

nog i filmskog radnika ističući potrebe i pomeć koju takav radnik želi i očekuje od svoje kritike,

Ogromma je uloga kritike u upući-

vanju narodnih masa na pravilna gle-

danje i ocenjivanje pojiedimih umetničkih dela, Kritika u velikoj meri

' pomaže i brusi opšti umetnički ukus i pomaže u pronalaženju: i shvatamju

umetničke mere. Dok umetnici svojim međusobnim Kkritikovanjem mogu bar domekle i bez javne kritike da pronalaze nove puteve i uzdimu svoje umetničko stvaranje, široke narodne maše'su u većini slučajeva neđostat= kom takve kritike prepuštene lutanjima i izvesnoj dezorijentaciji u gleda= nju na umetnost. Naročito se to ispo= ljava u gledanju na neke filmove za> padnih produkcija. Nedostatak i češta puta jedmostranost naše kritike u ana= lizi:i oceni takvih filmova rađa izve= sno nepoverenje a poneki put i negiranje naše kritike što svakako nije od koristi ni našoj umetnosti ni podizanju kulturnog nivoa naše publike, Odvojenost jednog dela naše publike, koja posećuje takve filmove i kritike koja ih negira, ne proizilazi iz stvarne vrednosti takvih filmova već upravo iz slabosti naše kritike, koja ih neđovoljno i jednastrano analizira. Uporedo sa kritikom stranih filmova prave se Ssličme greške u analizi i oceni na= šeg domaćeg filmskog stvaranja,

Ima još jeđiam razlog zašto se kritika, tj. analiza i ocena umetničkih dela mo= ra padići na viši i suptilniji nivo: u= metnost je nežna, krhka i lomna stvar, sa mjom se ne smemo razbacivati. ona ne podnosi grube i surove postupke, a svaka amaliza i ocena jedmog umetničkog dela istovremeno je određem postupak spram, umefnosti uopšte. Zato takvi postupci moraju biti pažljivi i smišiljeni i usmereni na mesta koja će umetnost ojačati. Da bi se to postiglo, treba poznavanje celokupne njeme strukture, njene amatomije i fiziologije i da se već izrazim muedđicinskam termimologijom: treba postavljati tačme dijagnoze i odrediti što efikasniju terapiju. „Medicinski preveđeno: alto 6e-zbog kijavice odreže nos, mi sigurno nećemo više imati kijavicu u nosu, ali zato nećemo imati ni nosa, Postupci naše kritike u više slučajeva bili su upravo takvi.

Jedna od glavnih ošobina ·„VišoRO kvalitetne kritike je svakako njena objektivnost; no, kod nas je bilo i ta= kvih slučajeva kada su neki naši kritičari nekom, ničim mohtiviranom, vidovitošću upravo predskazivali kojc će

P. Karamatijević: Skica za juriš

Godišnja sbupština · Srpsbe abademije nauba

U Beogradu je 30 ovog meseca po. čela rad godišnja skupština, BORKO a kademije nauka, kojoj #u prisustvovali akademik Siniša Štamković, pretgednik Prezidijuma Narodne skupštine Srbije, Petar Stambolić, pretsednik Vlade NR Srbije, Milka Minić, ministar u Vladi FNRJ,i Mita Miljković, ministar za nauku i kulturu Vlade NR,

Skupštinu je otvorio pretsednik Akademije profesor dr Aleksandar Belić koji je istakao da se Srpska akademija nauka danas razvija u novim uslovima, da je ona tek danas postala zaista radna ustanova, ; q

Osvrnuvši se na informbirovsku kampanju protiv naše zemlje koja je onemogućila uzajamne odnose naših nareda sa pojedinim „narodima, zaključio je da je to još više zbilo naše redave, · ; 4

U toku zasedanja skupštine pročitano je pismo počasnog člana Akademije maršala Tita upućeno prefsedniku Srpske akađemije nauka dr Alćksandru Beliću, koje glasi: O

»Dragi druže preisedniče,

Molim vas, | preisedniče, đa,. me izviniko pred članovima za.moj

istraživačka

olazak, jer me važni poslovi sprečavaju da „prisustvujem tog dama skupštini članova, Akademije.

Josip Broz Tito«

Izveštaj o rađu Akađemije.u 1949 godini podneo je sekretar dr Petar Jovanović. U toku prošle godine Akademija je osnovala dva nova naučna instituta: Astronomskonumerički i Institut za proučavanje istočnih i zapadnih slovenskih jezika i književnosti, Formirana je i komisija za naučno-istraživački rađ u oblasti . poljoprivređe i šumarstva, koja treba da koordinira rad svih naučnih ustanova iz ave oblasti, Akademija je dobija.·i fotografsku laboratoriju i štompariju. \ Neo

Naučna alttivnost svih odeljenja Akadđemije i Akađemijinih .instithita znatno se povećala, Mnogi instituti pružaju dragocenu pomoć našoj pri-

vredi. U 26 Akademijinih instituta o-

brađivano je. ukupno 379 problema 64 kojih će se 258' štampati, Samo ove godine radiće se na izučavanju 350

| naučnih problema, prvenstveno iz ob· lasti tehničkih i prirodnih · i, iy ispunjenje

uka. ) ' plana rpskoj akađemiji nauka odobren je

kredit preko 150 miliona dinara,

Vjeko AFRIĆ

delo biti najbolje dok je ono bilo ioš u radu, nekoliko meseci pre nego jo predano javnosti, Time se može baviti reklama ali nikako ozbiljna i studiozna kritika, i ta je svakako lišava objektivnosti, koja je primarna svakoj kritici. '

unatoč svemu naša pozorišnc · filmska umetnost učinila je u ovih pet godina nakom oslobođenja vidan i snažan napredak, ali mi se ne možemo i ne 4memo time zanositi i logična je da mi upravo damas, kađa možemo da konstaftujemo napredak tražimo od naše kritike da nas ona obilnije i bogatije, pomogne,

Premda smo i u prvo vreme posle oslobođenja tražili od naše kritike više stručnosti, naša se'kritika ipak ograničavala uglavnom ·na rešavanje osnovnih: problema naše umetnosti uopšte, pa je sve svoje snage uložila u razbijanju i uništavanju ostataka raznih. formalizama i dekadđencije a za čistotu idejnosti i tendencije naše umetnosti. Ne tvrđim da jx naše današnje umetničko stvaranje u svemu lišeno ostataka formalizma i dekadencije ali ono.je uglavnom prebrodilo te opasnasti, „Međutim ono: danas stoji pred movim opašnostima, koje mu je neholtično ali velikim delom skrivila upravo nesistematičnost, nestručnost i jednosštranost većeg. dela naše kritike, koja se pretežno zadržala, kad. razbijanja štarih shvatanja i formi a nije pružila, dovolino pobuda i nije stvorila dovoljno vidika i puteva u stvaranju, novog. Sada, se pak pojavljuje opasnost da prebrodivši Scilu ne upadnemo u MHaribdu, zbacivši formalizme ne navučemo nove.

Za ovu nebudnost svi mi zajednički snosimo krivicu {i umetnici i kritičari) a krivo je donekle i naše dojučerašnje slepo ugledanje na umetnost Sovjetskog Saveza, Svima je nama jasno kojim putem ide damas umetnost Sovjetskog Saveza, stoga nam se mameće dužnost da dobro otvorimo oči i da preciznije gledamo na stvari oko

stare

„sebe. Dogmatizam i pragmatizam. po-

litike Sovjetskog Saveza morao je sva–

jukalkko da se odrazi i u mjihovom naučnom i umetničkom stvaranju, Da-

nas se u SSSR mnoge stvari postavljaju naglavce pa nije čuđo da i umetnost u više slučajeva polako kreće tim putem, Danas se tamo nauci postavlja kao zađatak da »naučno« potvrdi »istinu« koja je najpre dekretirana kao takva. Znači ne dolazi se naučnom analizom i ispitivanjem do istine, već 6e ona prethodno proglašava, a nauka onda mora da bilo kakvim sredstvima fakvu »istinu« dokaže i potvrdi, I ne samo nauka već i umetnost mora da takvu »istinu« primi kao gotavu činjenicu, i na njenoj osnovi mora da izgradi i njenu »umetničku istinu«, U teoriji umetnosti, međutim, postavljaju se uski i nepomični okviri po koji= ma umetnici treba da stvaraju svoja umetnjčka dela, taka da se prođubljivanje i proširivanje mamksističke estetike ne vrši . kroz iskustvo koje proizlazi iz neposrednog umetničkog stvaranja. Nauka markšizma-lenjinizma postaje kruta dogma i kalup u komie se svaka misao šablonizira a svaka akcija paralizira. Ovakvo tretiranje nauke markšizma~-lenjinizma dovelo je da zakočenosti i zastoja pravilnog naučnog i umetničkog života u SSSR. Pre ovog perioda sovjetskog političkog skretanja umetnost Sovjetskog Saveza, a pogotavo pozorište i film dali su svetu meprocenjivih i velikih umetničkih dela i mogli emo s pravom ·Kkohstatovati da pozorište i film u SSSR zauzimaju prvo mešto na svetu. Dela filmske umetmosti koja su počela »Oklopnjačom Potemkin« ciklusom Gorkog, itd. bila Bu dela prvorazredne umetničke vrednosti, Nažalost dela pošleratne sovjetske filmske produkcije nisu nam u svemu mogla biti uzor, a dela poslednjih godina pokazuju očiti pad, Uzrok tome je svakako otstupanie i revizionistički stav Sovjetskog Saveza spram mauke „marksizma-lenjinizma. To je. urodilo time, da temđencije umetničkih. dela, koje bi morale da budu ispunjene i obuhvaćene stvaranjem novog &ocijalističkog čovela i uspostavom novog: besklasnog, za sve pravičnog i progresivnog društvenog sistema, na kraju krajeva pretvaraju se u plakatnu propagandu pragmatističkih i dogmatističkih izvrtanja „nauke marksizma-lenjinizma, Naravno, kod takvih postavki umetnost se udaljuje od života i njegovog progresa, a ljudi, karakteri, zbivanja i radnje umetničkih dela gube uverljivost i neposrednošt, koje su glavni uslav snage i du-

bine jednog umetničkog dela. Pred na

ma vrlo često iskrsavaju konstruisani i artificijelni ljudi, koji nemaju ništa zajedničko sa životom i u čije istinsko postojanje ne možemo da Varujemo. Tako. smo imali prilike da vidimo u sovjetskom filmu jednog vrlo visokog sovjetskog rukovodioca kom.e su pridane takve sposobnosti i vrline da njima može naprostc i čuda da stvara (sovjetski film »Zakletva«). Ta3kva prikazivanja ljudi i karaktera nc samo da su lišena verodostojnosti i ubedljivosti, već kvare i ugled i autoritet. sovjetških rukovodilaca čak i u očima &amih sovjetskih građana. –

Postavke 'taka.uskih pragmatističkih

okvira u oblasti. umetnosti znače { o·'graničemje njene „delatnosti, koja s5P

ne može opravdati ni njihovim tuma< čenjem »partijnosti« u umetnosti, jer prava i istinska partijnost ne može da beži od života i da ga negira, jer bi se u tom slučaju život morao kretati odvojeno od delovanja i postojanja Partije.

Pitamc se đa li se uopšte takve postavke moagu nazvati socijalističkim realizmom? Ili socijalističkom roman · tikom? Da lj se socijalizam i realizam, politika i umetnost mogu razvijati mimo ili čak protivno životu, stvamosti i živatnoj praksi?

Takvim postavkama oni na kraju krajeva postavljaju tačku i na umet= ničko i na realističko, a zar može da se postavljanjem tačke, tj. konačnim određivanjem delokruga umetnosti neprikosnovemim i nepobitnim definici= jama omogući daljnji razvitak umetnosti. u svoj njezinoj širini i dubini? Nama ne može biti u interesu da bilo kakvim načinom skučimo delokrug. i razvoj umetnosti, već da preciznim a= nalizama teorije umetnosti i jasnim objašnjavanjima i ispitivanjima dosa= da postignutih iskustava u umeinič= kom stvaranju proširimo naše umetničko delovanje i uputimo ga pravcem njegovog najplodonosnijeg i najbujnijeg razvitka, Slobođa u umeuičkom stvaranju nije nikakav truli buržoaski liberalizam i ana ne može iz n;ega ni da proizilazi, a borba mišljenja po te= oretskim postavkama mumeln»st: nije bezglavi. anarhizam; ona proišt.če u= bravo iz 6&rži marksizma-ienj.rizma; kojoj put vodi aocijalističkom demo kratizmu, „dinamičnom u praktičnim akcijama a ne statičnom u 6uhom do-

gmatizmu,

Kada naša Partija đanaš poltstiče slobodu umetničkog stvaranja, ona je sigurna! da ta sloboda ne vodi regre#u i da je oma rezultat razvijanja našeg opšteg društvenog i političkog đemo= kratizma,. Ne &eamo iz govora naših vi= sokih rukavođilaca već iz naše svalkodnevne životne prakse mi možemo videti kako naša narodna vlast đanomi= ce-erpi iskuštva iz naše životne stvar= nošti, na njoj .se uči, analizirajući &va= ko takovo iskustvo kroz teoriju marisizma-lenjinizma, i na temelju tako

proeučenih-iskustava ona diriguje novim akcijama koje će doneti i nova iskustva. Prema tome nama. je potrebno &ama logično shvatanje a ne slepa pokornost dogmama, pa da razumemo svaku novu alkciju i svaku novu direktivu naše Pantije, Naša Partija se ni u jednom. pa ni u ovom slučaju ne odvaja od životne prakse, stoga ni naša, partijnost ne može da buđe odvajanje od života i njegove W&tvamosti, Naše se delovanje sastoji u akciji, u stvara= nju, a ne u postavkama teoretskina đogmi, Zato je upravo nemoguće da na= ša Partija dođe u raskorak 8&a progre= sem naše umetnosti, Rao što je to šlučaj u SSSR gde se umetnici imenuju i smenjuju sa položaja umetnika kao noćni čuvari ili portiti po hotelima.

Naravno, da nam kod talkvog tanja, stvari, sovjetska umetnost i njeno tre= tiranje ne može biti u svemu uzor, a njene uticaje, koji su ranije vladali u našim gledanjima, moramo pročistiti. Naša je dužnost da proširujemo i pro= dubljujemo marksističku estetiku, i u= pravo radi toga mi moramo iskustva, i postavke ćovjetske umeinosti đa padvrgnemo kritičkoj analizi, a ne da ih primamo za gotov groš,

Široko polje našeg umetničkog stvaranja zahteva i široku delafnost naše kritike, ali nestajanje gotovih okvira i obrazaca nameće našim Kritičarima dublje i preciznije poznavanje ne sama marksističke estetike već i teorije svake pojeđine umetnosti i njene tehnike, Kritika mora da naučno analizira i ispituje umetničko delo, to je tačno, ali to naučno gledanje sadržana je kao deo umetničkog gledanja, jer se svaka umetnost mara u prvom re= du gledati umetničkim očima, a lritičar mora biti na čistu kakvu svrst na= učnog, gledanja. može primeniti u kritičkoj analizi jednog umetničkog dela. Svako naučno gledanje nije prikladno

u umetničkom gledanju, Šta bi bila od.

Michelangelovog Mojsija kađa bi ga podvrgli. međicinsko-anatomskom

pitivanju? Primena isključivo naučnih

metoda u analizi umetničkog dela

stvara jednostrano i mehaničko gle= danje na umetnost. vB NO Uticaj sovjetske Kritike

svakako svoj učinak kod nas i u stilu i načinu gledanja. Preteći i uvredljivi način iznošenja analize i ocene jednog

umetničkog dela kao,da je postaa 6kO tničke kri

ro isključivi jezik naše ume!

tike, Izrazi: »neodgovormo, nesavesno, površno, nemarno, plitko itd.« postali su &vakodnevni rečnik velikog naših kritičara. Da bi svoje argumen=

te:Što bolje potkrepili izvesni naši kri4"

tičari često puta ne zalaze u preciaa niju i logičniju postavku tih argumas nata, već ih nastoje iznositi što ošt/i* jim i uvredljivijim izrazima, a česia puta radi igre reči ili duhovite floshu4 le na misaoni sadržaj svoje analize, Zaključci su im često preterano auto“ ritativni i apodiktivni.

Dva vrlo značajna uspeha u razvitku naše umetnosti bila sur; otvaranje čitavog niza pozorišta u zemlji na čelu sa Jugoslovenskim dramškim pozorištem i stvaranje naših umetničkih filmova, rađanje naše filmske indu= atrije, Upravo ove dve umetničke in= stituciie, pozorište i film, Čiji ie rad

(Nastavak na drugoj strani)