Književne novine

| gu /

mor e | — KNJIŽEVNE NOVINE = —=

\

«baba RIaRINjB a * *

POZORBEŠNI PREGLED

/ OVO NO SO A AO don BB Rana Pe air cali APA IBENRV PR SAO O E - addaasvevosavepasesebaseeeeeegeeoeeeseve eee e de 9 \ ĆE i

__LABIŠ U BROGRADSKOM DRAMSKOM POZORISTU

Stari Gustav Lanson, u čiju »Isto- Milan BOGD AN VIĆ u malome broju, koji su pokušavali riju francuske književnosti« i današ n i relativno uspevali da se otmu toj još mora da zaviri svBk koji bi, sa da kondstatuje da je Labiš, među ritmici koja potseća na dresuru i da, najmanje opasnosti da bude pogrešno najboljima, ulvatio moralno-društve- | makar i za kratki trenutak, glumački obavešten, hteo da se upozna sa OVOm ni lik Drugoga Carstva pa samim tim na sceni požive. Ističem, pre svega, ili onom pojavom iz dalje ili bliže obeležio i njegovo naličje. Te atmosfe- Rada Markovića, koji je dao, naročiio ' francuske književne prošlosti, Ržena re, međutim, u Labišu na sceni Beo- u sceni mirovanja na stolici, živi TC Labiša (Eugene lLabiche), 'proslavlje- gradskog dramskog pozorišta nije bi- ljef jednog varanoga buržujskogn

nog pisca one vrste lake Rkomedije ko- lo. Ona je tu iz Labišove komedije bi- bračnika. Izvesno diskretno otimanje ja je ostala poznata pod imenom vod- la prognana. od pritiska ritma i proživljavanje sve vilja, posmatra i procenjuje kao knji- A zašto? Da li zato što je ova ko- u spoljnom davanju simpatično je poževnika čije ime zaslužuje da ga knji- medija, od svih drugih Labišovih, naj- kazala i Olivera Marković. To isto še ževna istorija prizna i otme od zabo- lakša, najpovršnija, najfantastičnija, | osećalo kod Vlastimira Stojiljkovića i, rava. I stari Lanson doista nije pogre- najviše vodvilj, i više od vodvilja, u izvesnoj meri, i kod nekih drug:h

šio kad je i Labiša uvrstio u one pisce skoro opereta? TI što, prema tome, naj- _ Bilo je i, za oko bar, lepo stilizovanih čije se delo mora poštovati, pa, prema lakše može reditelja bez autokontro~ figura u duhu ovog ritmičkog pozoritome, i braniti od iskušenja da mu se le nad maštom da dovede u iskušenje | šnog egzibicionjzma, bez glume, ali sa 5 Milivoje Nikolajević: SKICA IZ POVRTNJAKA kvaliteti i odlike iskrivljuju ili poni- da je u ovom ili onom smislu proiz- nesumnjivim spoljnim skladom (Daštavaju. Opravdanje za takvo jedno Voljno obezobličuje? Ali, umeti se nica Mokranjac). Nosilac glavne uloiskušenje ne može se ni tražiti ni naći odbraniti od ovalcvih iskušenja tako ge, Mihailo Paskaljević, obratno ovo= ~

u činjenici đa je dramsko delo Bžena isto je velika vrlina u režijskome me, baš zato što je sav, i sa elanom, a : , TLabiša izrazito lakše mere od onoga poslu, kao i umeti naći nova i slobod- „prihvatio ovu koncepciju spoljno-di= koje su stvarali veliki komediografi na rešenja za postavku jedne dramske namičkog glumačkog mamiuestovanja,

i da je, zato, neka vrsta robe koja se stvari na scenu. Jer je i ovde, kao i „najviše mu je i bio žrtva. Sav u gr“ može prođavati kao što je onaj iz na- svugde drugde, najpravilnije shvaćena čevitom pokretu, grč mu se morao da

: rodne priče opsenarski hteo da proda primena slobode umeti se odbraniti prenese i na reč i na mimilcu. Ali je | drvo za šljive. Od onoga što nešto je- od zloupotrebe slobode. Međutim, jed- ulogu nosio sa unutrašnjom toplinom, ste i tako jeste da neizmenljivo tak- na takva zloupotreba ovđe je nesum- i to je davalo nešto životnoga imtenvim ostaje, ne može se praviti mo što njivo izvršena. Ja znam da Labiševo ziteta niegovoj jako iskonstruisanoj . : nije, prefarbavanjem materije i opse- delo »Slamni šešire nije isto što i figuri. Našuprot njemu, Branko Đor-

..... eeseveoeoveoeeoooebegoooooooe eee 90999

gevesevsoaoBdueyogeseabooeseooeeoeovVhooovogo0ee098POVO OV eveygćesacoyaeayyapdgasseesyarseasPePvšaeyasedayaeemakeeta ave ataaeeie*" E ||

njivanjem onoga kome se ona, falsi- »Putovanje G. Perišona«, u kome ima «đuević, čija uloga je zahtevala ne ma- i / |

fikovana, želi da podmetne. U takvom. molijerovskih trenutaka. Ali nikako nje ritmičke egzibicije od one Paska- U 1 Z D A N ij { } »R A DD A« .

slučaju, ja se kao gledalac osećam U tome ne vidim opravdanja da se sa ljevićeve, prihvatio je ovaj vanpozo-

dvostruko povređen: prvo, bunim se »Slamnim šežirom« postupa bez ika- zrišni glumački stil sa jasnim |unu- :

na nepravedni postupak prema piscu, kva respekta za ono što on jeste. To rašnjim otporom, koji se latentno iz- Poznata je i stara fonmulacija: po- Mata MILOSEVIĆ io EOOUOVO O :) zid. BOLOE Ba endemcije ka vulgarnom tuma! en;

a, onda, ne dopuštam đa se nada je komedija koja, vrlo veselo, vrlo ražavao u potenciranim spolja traže- ZOorište sačinjavaju pisac, glumac i mnom vrši opšena, jer je svaka opse- zabavno, vrlo fantastično, bez mnogo nim komičnim efektima, kao kad bi publika. (Danas pod drugim činiocem ~ ći savremeni osnovni pozorišni izraz s jedne strane, i besmislenom nače na za opsenjivanoga uvredljiva. Ija ili bez ikakva opravdania dovodi u neko hteo da kaže: »Ako se ovako što podrazumevamo još i reditelja i SCĆ ~ e postoje. Ne postoje, jer nema, teo- BOT nipodaštavanju Sistema s dru) sam se upravo u takvom položaju na- vezu, stavlja u odnose. spliće u zamr- od mene traži, neka onda tako dvo- nografa i slikara kostima i tehniku Teteke razrade, jer nema sistematskog trajala je dosta dugo. Logično, tret lazio dok sam posmatrao na koji je Ššeni čvor čitav niz najraznovrsnijih struko i bude!« scene). Pokušaji da se pruže teoret- upućivamja sistematskog rada na Va- lo je da prođe vreme, da bi se stv: način „Labišova Rkomeđija-vodvilj, ličnosti, ali svaka od njih je jedan lik, Napravili smo dugačak razgovor O ske postavke i stručne analize načel- Sottanju. 1ddmaca u tom smeru, I pre postavile na svoje mesto. Bar u izV »Slamni šešir«, na sceni Beogradskog jedan podatak, jedan znak u vremenu jednom predmetu koji, sam po sebi, nih i estetskih osnova stvaralaštva MIHA'T-a bilo je kod nas realističkih snoj meri. | dramskog pozorišta postavljena i pri- i društvu, živa po tome, živopisna u tu meru ne bi zahtevao, Ali način ka- dramske literature, javljali su se kod wumaca. I velikih. (Kao i u Rusiji Dublje poniranje u suštinu Sis kazivana. svojoj karakteristici, singularizirana u ~ ko je tretiram neminovno traži da bu- naš i javljaju se. Mislim da je sve Olon Ipak naše pozorište na me svestrano proučavanje. delatno re : nekim svojim odlikama. Svaka od njih de ozbiljno i prikazam i prosuđen. Ta to nedovoljno, 5 obzirom na siroma istoj + Sei i ooltazuj samog Stanislavskog i njegovih sl Ja neću da tvrdimi, jer bi to bila i a ? i ; e - OOEĆI ~ istoj sceni, u is oj pretstavi pokazuje ca - Br OJO: o OE: bluđi drugih ima svoj govor, SvoJe kretanje, svoja procena je negativna. Jer što smo Vi- štvo naše dramske literature, 8 ObZ" uvelc smešu izražajnih škola: Od ple- benika, uporedno ispitivanje utic: moja zabluda in Zao. ivanje Si » osobena obeležja, svaka je na izve- deli nije bio ni Labiš, a nije bilo ni rom na potrebe naše današnjice. Mi- it ato. a osledhjeg velikog TO~ Sistema i rezultata tih uticaja na S da je Labiš osobito značajan komedi0" stan način izdiferencirana. Od svega pozorište. Labiš nije bio, jer nije tu slim da dramski pisci, pozorišni kriti- Deo p OE M iutiooviča RS jelska i evropska pozorišta, a pre S graf koji je slikao društvo sVoOBa VTĆ- ~ toga, u prikazu koji smo videli, nema bio njegov sadržaj ni svet u kome se čari i pozorišni teoretičari treba mno- O DORO ceofizrna jednog Debate ga sopstvena iskustva, i — zna EI? a-još manje koji bi mu bio PORE više ni traga, ili vrlo malo traga (ta- on događa, niti njegov duh kome se SO Više da žive životom pozorišta, da S o Žž E d otupajietičicih izleta broj naših pozorišnih radnika si tičar. Alion Je, izvesno! PRRONKA S mo gde je glumac hieo, smeo i umeo ~ ljudi, evo tačno stotinu godina, još održavaju stalan i prisan rađam kon- roatkejja Ginića prilično iskristalisana gledanja sekundarno i to i činio i bio. Greška 5! | to da spasava). A ostao je, potenci- | uvek veselo odazivaju. niti je to bila takt sa scenskim praktičarima. I naša Porotiitno uzgredno: u to vreme U- značaj Stanislavskovih učenja za

bila hteti današ Labiša prikazati kaO | ran, spoljni zaplet, zamršeni čvor, njegova varničava reč, kojim še taj i svetska iskustva ukazuju na to. Ali, metnički duh Milana Predića bavi se vremenu seenu i na specifične mog

pisca koji šiba po društvenim naravi- · liupče u kome se svi zapliću i iz ko- duh ovaploćuje i pretvara u živo dej- “to pitanje ne ulazi u okvir ovog član= i e nosti njegove primene u našoj Sr ma svoga vremen8, podvlačiti u njemu ga se jedva raspliću. kotrljanje toga | stvo smeha. Od svega toga videli S e ka. U taj okwir ne ulazi ni problem ai ski e a tara ia ni. Tako, pored svih zastranjivanj ono što je u njegovim sadržajima ta- · lupčeta u ritmu koji se pretvara u ovde samo jedam goli kostur onog or- PDublike. Ovđe je reč o drugom činiocu E ONOG OSI 53 se na sceni kojom lutanja na koja nas je neminovno ı ko u drugom planu, da bi, podvučeno, neku vrstu fantastične altrobat'ke. ganizma koji se zove T.,abišova kome- pozorišnog irojstva. Eo OHi Oi vlfdju razne »Male Yale rao navesti, mi danas već možemo deformisalo bitne odlike samih tih sa- Sve što je realno i realistično, i, dija, nakinđuren spolja svakojakia Najpre sasvim kratak osvrt na scen- ·ragi« GK 1i O) 5 Maloj Biragi« i ći da je prevod »Sistema« značio

ı UO : _ i tum u istoriji naše scenske ume'

držaja, Ali bi još veća greška bila iz! prema tome, Sve što ie bitni znak | šarenilom, a iznutra ispunjen tako sku umetnost kod nas između dva ~ sličnim umotvorinama razvijao se pre~

tih sadržala hteti otstraniti, ekstrahi- „pozorišta, u ovome prikazu je poti- razjedinjenim i razjedenmim delovima svetska rata. Kao primer, Narodno «+težno talenat Llubinke Bobić i dru- sti. Osnovne postavke Stanislavs)

projektovane kroz kritičku prizmu

rati upravo one elemente koji im, la- · snuto. Već samom svojom zamisli da svoje organske materije, da se ona pozorište u Beogradu, meni tađa naj- gih. AI

ko sporedni, ustvari daju i miris i bo- čitavo zbivanje komeđije preneše u ustvari pretvarala u dim, u paru, u bliže. Nastranu tadašnja repertoarska Promenimo imena, neku činjenicu ših shvatanja i potreba, preistav

%u, i Sočnost im kroz toliko de- san, reditelj se, u neku ruku, razre- ništa. I taj šaroliki kostur je pred na- politika pozorišta. Znamo je. Znamo i | ublažimo, drugu pojačajmo, i — isto danas onu čvrstu Osnovu Sa koje m , OJGCUJEĆA Si da polaze pokušaji kao što Je, na

cenija brane od presahnuća. Preko šio od respekta prema realizmu. I to „ma trepereo, lelujao se i ljuljao kao okolnosti koje su je uslovljavale. Ne j PO e :

33 :x 0 % ; : i ; av VO i : JO NO 9 | | : e stanje i u drugim vođećim Pozor! a

njih se Labiš vezuje i Za vreme i „mu je, verovatno, oslobodilo maštu priviđenje onoga, što se imalo, videti. poričem da dramska literatura, pomo- Liona i žepdlji BI p meT, OU „šešire OR i dramskog pozorišta, i mnogi drug,

za prostor, koji se, kroz taj »miris e- da deluje bez realističkih obzira. Stra- Ispod svakog oblika kojim je živa ma- ću koje scenski umetnik reslizuje sVO- |. ; | pohe«, u njegovom delu doista reflek- dali su likovi, jer im je ostavljen sa- terija obuhvaćena izvuklo se i nestalo ja ČotečrenjBo znatno utiče BR. DriFOs U \oleDEVOlı TBZVOJU DOE ROSŠKČ Ali. Ono što je već jasno prilič j tuju, i više još od toga, preko njih on mo spolini vid. Stradali su i svi dru- „. sve što je pod njim organsko i živo, - du-njegovog stvaralaštva, na njegov Oca ie OLJe Pa ematski O- ~ broju naših pozorišnih umetnik: ~J- tu svoju stvarnost vidi i shvata sa iZ- gi konkretni podaci preko kojih se a ostao je da lebdi i da se tetura samo umetnički razvoj. Ipak iz mora bez- Tačno Sa ne literavure i afe Pa verovatno, još jasnije manjem b | vesnom, možda*malenom, ali pouzda- prenosi i emanira miris i boja epo- taj ispražnjeni oblik, kao neka vrsta vredne literature probijali su se i kla- 6 S ve o Ki ispo“] +. ooo predvodnika našep scenskog: živo! nom društvenom mudrošću. Stari Lan- he. Počevši, na primer, od samoga cilja sebi samome. Ako se da zami- sici svetskog pozorišta. Naročito u pr- OE ne UtlVI ci Ee dl, e ~ koliko su u umetničkom stvar son, koji literarni fenomen nije, u nje- maslova komedije. »Slamni žešir« je ~ sliti da čitav jedan svet iščezne ispod voj polovini međuratnog razdolbja. eoretske OSHOVE. Ob a jedinstve- ~ stvari uopšte sasvim jašne), treb: govom istoriskom razvojnome Dproce- neutralan naziv, koji ništa drugo ne onoga čime je odeven, onđa se ovde | Ž taž : nog i sigurnoB uzletišla za razne 15 bude poznato i jasno i svima OS su, tumačio kroz prizmu društvenih u- kaže sem što obeležava materiju. · „doista ostajalo pod utiskom da se na O prvo rata pretežno romanti- love i posebna umetnička strem JS ma koji se scenskom umetnošću slovljenosti, ali čija je živo pronicljiva »Ghapemu de pale d Itali, “Kako sceni:mnogo više kreću frakovi, kri- čarski repertoar uslovljava i glumu. nja. Zvanično je vladalo bespuče. Pred ve. I ne samo njima. Naročito . prirodna pravoumnost mnogo puta francuski naziv glasi, pojam je vezan noline i uniforme, negoli Živi ljudi, Tada je aktivan čitav niz velikih glu- saTn rat pojavljuju se tu i tamo pre" potrebno onima koji će tek stuDp stvari doista dijalektički razumevala, za to vreme, kao i panama-šešir. E. TI to u jednome ritmu čija fantastika maca „romantfičarske škole. Posle Ta: vodi odlomaka dela Stanislavskog. To naš pozorišni život. Onima koji [4 ta počinje da preovlađuje tip reali- su ipak samo odlomci. Uglavnom slu- meniti današnje generacije. Tek

ne propušta da tu „društvenu mud- Perišona, Taj naslov ima svoju ulo- taj svet još više odvaja od njega Ssa- ; i SO E in i U e ;

rost« zapazi skoro svugde gde se ona gu. u dočaravapju karakterističnih o- moga, od prostora u kome se javlja i stičkog glumca. Opet uslovljen reper- že pojedincima kao iaformBc!jB, ·Osta– oni u svojim ostvarenjima moć

jasno pojavljuje. Pa ju je, vrlo tačno beležja epohe. Ali, ovako bezbojno ~ od vremena u kome postoji. A kad se Or ODa G OZ e je priča: Sava To- ju bez praktične koristi. a vreme 80 polaze u istini sa jedne jedinstve!

je uočivši, kostatovao i kod Labiša. rečen, on ne znači ništa, Ako pođemo jedan dramski sadržaj na sceni.ispra-. orović Je pe naest, godina nosio na ta neke grupe studđenafa. ili mladih muetničke i principijelne platform ; sceni poslužavnik, a onda, odjednom, zanesenjaka pokušavaju privalno da — koliko im se putevi stvaralaštva

»Ako je Labiš zauzeo mesto iznad svih dalje za tim konkretnim podacima, zni, tako da mu ostane samo spoljni ; ČR: ol j ? a Wvi ı

svojih takmaca, to on duguje onom Zr- videćemo da je komeđiia prepuna privid, šamo opsenarija njime, i kad KOV 10 od prvih glumaca.) Pre rade po uputstvima IZ takvih odlo- · nije različito razgranjavali.

ncu zdravoga smisla koje bezmalo u- kupleta, koji su svi simptomatični i se odvoji od prostora i od vremena, !Š ONO olazi prvi stvarni OI maka. Tumače ih po. SVOM. Bez do- Da bi se onima koji su tu, pog

vek uzdiže njegova lakrdijanja... TLabiš živopisni za trenutak kad se njen:'s08- što će odmah reći i od stvarnosti, i ume nik Andrejev. Narodno pozorište voljno iskustva i kritike. Ali, sa Žži- onima koji će tek doći, pomoglo ] oznaje probleme savremene pozori- vom željom da se nauče i da ih pri- ·oretskom stručnom vaspitanju,

j 7, irujući u- žai i događa. Za svaki ku! let je sam 7 antastično zakovitlano, up JE io često ostavlja na nas uznem!TUJUĆI držaj | iplet ) kad sve to, fantasti aaa ije Narodno pozorište, odmah | mene u svom Oe kam Fac, 'Govo)ja Barno WrevOn.NIV MAJ

tisak da svi ti njegovi glupaci, ti DO“ TLabiš označavao na koju melodiju postane u tome kovitlacu sebi cilj, on- OR i ' meteni i poremećeni ljudi kojima se treba da se i olpeva: TI ta karakteri- da. tu prestaje pozorište i počinje ne- posle prvog svetskog rata, popunjava du. Najzad, odmah po svršetku rata, · talnih teoretskih dela. Kao svaka ] : irupu izvrsnim glumcima 1Z manjih 1945 godine, izlazi, u prevodu Milana ga umetnost jednog narođa, i

i uveseljavamo, ustvari nisu od nas stična muzika razmaženoga i raspus- što što se pojmom pozorišta nikako . : ji . 1 e DO Dakle. Labiš ima zdravoga | noga društva Drugoga Carstva je je- ne može da obuhvati. Jer pozorište pozorišta. Svoju POO OI MI: Dokovića, »Sistem« Stanislavskog. Ta- ska umetnost ima dvaju Seo razumevanja za ' društvenu stvarnost dan od finih elemenata atmosfere u «#wije ni varijete, ni mjuzik-hol, ni: cir- a 4 Ma OReeK redlte SRO VOLI Ol da nastaje — haos. | umetničku prirodu, svoju estets iz koje vadi sadržaje za svoja lakrdi- ovoj komediji. U našem prikazu ona ·kus. Za mene ona prastara reč koj il a 100 97 Ž POS NR ĆikN, DEI 66. Mase mlađih glumaca, glumačkih | snovu, SVOjU principijelnu i | janja, i Labiš ume.i može da uobliči je zamenjena sasvim savremenim rit- pozorište prikazuje i tumači metafo- -SONNIKe PSU oke etiketa RAJE početnika, onih koji tek nameravaju platformu, svoju tehniku likove koji su realistički ubedljivi. movima crnačke, amerikanske i špan- rom hrama sVe više ima svog dubokog Žao | BTL RLonilj, < radi MOO da postanu plumci, jure po svim kra- problematiku. Sporađični stručr TI kad se mi danas vraćamo Labišu, ske muzike, što u ovome sadržaju de- ~ smisla. On mi je naročito imsan kad O LSe ai 1 ORO, i 00 žao o O MPicViraa zemlje sa »Sistemom« pod pjsi ne pružaju obuhvatnu. is onda su to zacelo oni njegovi kvali- luju kao potpuno »strano telo«, dakle vidim kako i pošteni pozorišni ljudi otšje Škab Sal ia So O DO O OVO miškom. Uvereni da rade »po Stani- plamsku i Sistematsku analizu teti koji bi se najmanje smeli potce- _ fizički neugodno. I tako dalje. mogu ovako olako, a opasno da Ppo- a Sf SL RR SLGDLMDOE ULRI ORO; dslavakoridi ubeđeni da su otkrili ka- skog stvaralaštva. Oni upotpunj i j bogatstvo ovog pozorišta nemir ume | men scenske mudrosti, da su naučili proširuju i sa raznih stanovišta

i j i tuplcu Ali je neizbežno stradala i reč, Njoj vrede neprikosnovene i svete granice Č BP nir aii.fHi i eaavita Pri ojaljavonin Ma: ne samo, da nije poklonjena dovolina ~ pozorišne umetnosti. ničkog traženja i neke od bitnih elebiša na sceni Beogradskog dramskog pažnia, već je ona i silom stvari TOO" A kad je taj pozorišni čovek umet-

išta umnogome &e otkriva baš _rala biti prigušena, zbrzana, i. samim nik od talenta, od ljubavi za pOZOTI takvo potcenjivanje. Konstatujući OVO, tim postati nečuina, neshvatljiva. Glu- · šte, od razumevanja njegovih OsnOV- · boležje sceni Narodnog pozorišta. Tra- i jadžij i,

(lt Hire da racočito podvučem _ mač ie bio pod opsesijom ritma, da ~ nih lepota. i ispunjen pasijom 2ža tea- ~ tih Selepjai tdyJHVi i Bdhad gov, i Gorčakov i Bojadžijev i mnogi je estetske postavke, ili tehnikn DOE gceMicu :reditellayyjey on: RČ wiyek stigne | Whvati, all i pod nje- farski pošaO, Op" Stvar izgledaji | BOaVi M ODE RUHU NIONU OON aGTUŽI Stanislavski postaje zaraza, stvaranja. Obično jie shvatanje, Pe ogbi Baš, D Mično besprižno not: Ovim .feiČKI!A pritiskorn, :jer je rit- ” težom, i,opasnijom, Sofija Jovanović, ST IGOR rediteljska de- ~ scenski realizam sa glumom. preživ- vek besmisleno, da je umetnik 1 ovaj OEOHŠMA Se iju, kojoj je mička dinamika tako nadvlađavala U reditelj kome smo morali uputiti O- lovanja OBROKE) OOa Oda Stu- ljavanja — zakon. Glumci treba na stvara, a kritičarevo da 'ritikuj k Oi rea i : d OlelaetiepG amela, YTadnji, da se za sve drugo imalo vrlo ~ vako odlučnu i oštru kritiku, po mome b!Ce, Josipa rta ĆE i drugih. S2 · prečac da usvoje nov način rađa. Re- oretičarevo da daje teoretske .

dopušteno da DU oi E O ze biti „malo vremena. A reč je trajamje, reč uverenju nosi U sebi sve napred obe- nekoliko bleštavih ostvarenja oni bo- · ditelji treba sve i sva da režiraju »po i postavke. I to bi bilo u redi

ali bez koje, kao ON RO živi so- Živi svoj određeni vremenski razmak, ležeme lepe odlike. Ja verujem u nje- gate scensku Dot Narodnog poZO- ~ Stanislavskom«. Scenografi treba uvek bismo imali stvarne teoretičar

TOPA za jednu publi Poo. gočialj| reč tim svojim potrajanim životom de- ne dobre mogućnosti za rediteljski rišta i otkrivaju g aa OR mo- «i svuda da daju realistički dekor. Itd. van kruga stvaralaca praktičar

cijal stičkim životom + ee tku to je luje. Ovđe ju je, međutim, zadihani pozorišni posao, i to uverenje sam već gućnosti izraza. Retki pokušaji »mo- Pozorišta u zvaničnim reklamama is- đutim, takvi su više nego retk

stički da misli, U ovom rent Labiš ie ritam u kome se sve na sceni kretalo u više mahova mogao da potvrdim i dernističkih« CEPE A 10 ostaju tiču: »Pretstava je spremana Pp9 Sta- ljučak se nameće sam po sebi:

i za mene manje Važno e ti ay. - pridavljivao kao kad se nekome stavi | dokazima koje nam je ona dosad pru- bez uticaja ma umetnički razvoj kuće ~ mnislavskom«. Čak i najveća pozorišta. metnici, koji imaju sposobnost devažin povod da 33 i 3} 20tednjiva- ruka na usta. I ceo prikaz je nekako žila. I zato ovu njenu trenutnu abcra- kod spomenika i njenih POT GaJ O- Činjenice: Glumci ne mogu da se pre- bave feoretskim radovima, d\ PE iu Tabiš jkome- Više delovao kao pantomina, tako da gciju gledam i tumačim šamo kao'po: groman utisak ostavlja gostovanje ko noći preorijentišu na nov način ra- da se njima i bave. njem realističkoBa u 8: ON ina Be poslednje pantominske slike, dodate sledicu grozničave, još nestaložene Moskovskog DOO i teatra, da; ogromna većina nema ni nojma o Zato osnivanje Stručne pozor diji, njoj se SPa \onj-olemenač bez odobrenja u Labišovom tekstu, ni- ljubavi za pozorišni posao i neogra~ 1924 godine. Taj U isak ne slabi ni čemu je zapravo reč u »glumi preživ- blioteke znači izvanredan dG | 7 sočnije u sebi S POBI 08 mi može- malo nisu izdvojile kao nešto neoče- ničene, možđa pomalo i nerazumne . onda kada Narodno pozorište, pošle ljavyanja«; glumce nema ko sa stvar- ·razvoju naše scenske umetno njedog:sa ala ak xa i astarelih kivano ili neobično za čitav prikaz, želje da še U oblasti toga posla traži velikih uspona, zapada u krizu. 1 ma nim poznavanjem da uputi praktično ·sebno za vaspitanje novih |} moda, predpmo Se OTDSiR Kornedibš kao nešto u njemu novo. A kad je u novo i ide dalje. I siBatrao: Sam "da | terijalnu, a U znatnoj meri i umetni- u Sistem; reditelji lutaju i uče: sce- Ma da se osnovni pravac ove ! POS) še So ma ona služi jednoj pozorišnoj pretstavi reč tako joj treba načiniti ozbiljnu opomenu čku, “2 | nografi ne razlikuju više Šekspira od ke zasniva »na iskustvima

i grafskih tr kova Ole :1 Petka sa- Zapostavljena ili potisnuta, kako Se kad se pokazalo, kao OVO sad, da. ta Još od gostovanja MIHA'T-a scenski Gorkog. Zbunjenji, poređujući sada- · nim u praksi Narodnog pozo!

7 i da mirno i sa GRBOe: BP. 9 let stva onda može govoriti o glumi u takvom njena želja doista može da je odvede realizam postaje svesna ideja vodilja šnje rezultate sa nekadašnjim, glumci Beogradu«, problemi kojima. svim PO O Ca\tB o a DOovrŠ- prikazu? Šta je gluma, ako nije u- na atrmu dwWtramputicu. Iz ljubavi za, naših umetničkih stremljenja. Ali, sa- _ pružaju unutarnji otpor novom nači- opšti su. Razna pozorišta pok TI DOO Ra išlja iu i izgrađi- | metničko Movanie života reči, pretva- pozorište, ne sme se pozorište izne- mo ideja. Scenski realizam, i takozva– nu rada. Pojedinačne pobune i ukazi- { teže da izrade svoj vlastiti nost i lak u zamišljanju 1 kret, u dejstvo, u fun- veravati, a ona mu je, u:ovom slučaju, | na gluma preživljavanja, kao sistem, vanja na zablude ne pomažu.. Bilo je je svakako poželino. Ipak. sva

- kako se stiče glumački talenaj. Nešto ljavaju utvrđenu teoretsku osmo menata PO IC MOTOLEU OI docnije dostupni su u izvesnoj meri, i muetnici stvaraju i iznose ume dišnjim u O ova dva Ted! ja, · teoretski i praktični razrađivači Siste- dela. Iz raznih uzroka, oni ret! toliko različita, daju svoje snažno O" · ma. Studiraju sei Rapoport, i Vahtan- - javljuju svoje umetničke princir

__—

| ci ranje reči u po : SOS y

i vanju (oda Ola POOH 108 PO naici ižoja se umetnički životni doista' bila neverna. a | kao utvrđen pravac, kao jedino mogu- u vazduhu nečeg, što je nalagalo da ima u umetnosti svoju načelm | nara O ije njena fantastično lepršava oblici prenose na žive ljude, da ih ži- idbaraaajsks Hakeainayaioy ari ar boja SONI Bu JANA KON SMIRI UO OV OS ar OR ta OPAO O AIO · primljenu i priznatu OSnOVU, Arhitektonika, već onaj dah stvarno” votno dopunjuju, uzdižu, hrabre; ople- : DONKA . u krajnjoj liniji svi stilovi pol | sti koji kroz nju probija, ona živopis- menjuju. Reč je, sa svima svojim do- Šo u pozorišnoj umetnosti | / nost ovoga ili onoga lika kojom se do- | punskim faletorima, mimikom, gestom, kod nas, već skoro i na scena u čarava, u Slici i prilici, jedna epoha pogledom, suzom ili osmehom, gušta~ ga sveta, ta je osnova realist | i jedna sredina, ona reč koja je bila stvo glume. Gde se ona gubi, tu i glu- kako se zvala i ma kakva iz | znak u lokalnoj boji trenutka i dru- ma jenjava. »Slamni šešir« u Beo" is PADEMAGC AL ; i ia ; vanja trpela. DOROVMGIROI | i žtva, ona misao kojom se pojimaju, 0o- POSAO S OJO VODO iJa i. | j ; ) LOMA OM IR Pk:a -. AN-JA/U ou aan EF Vr RO ON ; | n mer za ovo. Ne sam' S . - .(7 . CNPR. RA O VR CIJU INK. “DJ W ____OE — —· a i vaj!

| i naj sud o njima koji iz svega toga gledan je D 2 JEAN : ; =.% Lap 1 a- scenske umetnosti bila je n

misao; ni taj glumac tu nije mogao glumački day." OMA a RAJE oke. etar :3 leš7 ZOLRAČA MOV i » i potrebi AP drap? re ale, primordijalni. živi kroz reč, jer je prigušena i 78~ | 7 E AA PORA tv PO OSA bit He=20“, OI 1 . Nesumnjiva je i potreba · ž postavljena, nego je stvaralački bio | - i | SAS e: SA OMK Oko (bd Make

| je svakako podržati i razgra

jer pisac ustvari nije o svome vreme- OBORGSECı

. misli i da sputan i u gestu i u mimici. Kao i OVI. . . ı |

Proiabb kao doo io do sebi ilet6vio · reč, tako ı gest, tako i mimika bl MM | .ZTCRA APaer ACŠapaT O a NAR MNOGA jj eat CU |. ba. NEDAJ verovatno msc

a cili. Ali oni ovde jesu, Oni ovde podvrgnuti ritmu kretanja na sceni. Vili VOCA a. \M SA h, . aac a dlan. ae aa) retači, da bi ova bibliotek

znače, pisca su oni nadvladali, pre- Usiljeni i veštački ritam je naterivao Pi E Po Ne Sei OSA PO. aga, SAVA OM ı CCC o ahajixayiraagnk j - da obuhvati obradu svih 1

tvorili su se u atmosferu i ta je at- glumca da reč mucavo skandira, a 3, \ PX e ; JE On O aa a STIM je aan JO a rbR GAO NM: || · pitanja poporišnog SMATRAJU i , pokret đa lomi kao kad navijena lut- ;B SOS pank ie nas samo skladno šadejstvo !

mosfera upravo ono Što komeđijam8 Di OAISı GO SAVO AREA PRVIMA OS i ve a ayyaOJ OUR aa i A S SOLO NOM iša be ' i ka korača. Bilo bi nepravedno u tom i j =. IJU VOOR KAJ IRI N : nih teatarskih činil MO y Labiša Sb le ai icanimjivim. pravcu ma kome praviti zamerke. A- . O ia NT ONO Nikoldijević: VABARISTE U RUMI ; ; | ži visoka “pozorišnu \ ~ Ona. je dala povoda starome Lanšonu li je nužno:bar naglasiti da ih je bilo, oasješiyaabajbası a Myla ie HAS AMI } (7 74 GORudNsn vi ai ira aj sFHebvra ya idEM OKA da ceAŽ ArSJNAE PASA PM 1 VO PA metnost kakvu. želi

~ ,