Književne novine
GODINA V BROJ 59
KNJIGE
Kao što se u poslednje vreme moglo videti i iz naše dnevne štampe i kao što to, uostalom, nalbolje oseća sam. čitalac, poskupljenje knjige postalo je krupan problem naše kulfure. Na njegovom rešavanju jednako prisno zainteresovani su i izdavač i pisac i čitalac, pa se već iz same te činjenice može odmah zaključiti da se radi o jednom društvenom problemu i da se on ne može ni rešiti drukčije nego zajedničkim učešćem svih faktora
A rešenje u današnjim prilikama nije jednostavno ni lako Nije lako u prvom ređu stoga što se naše Ssocijalističko društvo. pa jednako naš čifalac i pisac kao i naša državna vlast, ne mogu odreći svoje unutrašnje polrebe ni zahteva da knjiga bude jedan od sfalnih i najvažnijih faktora u sađržaino novom prosvećivanju i civilizovanju našeg čoveka, kojemu to prošlost nije dopuštala i koga u tom trenutno ozbilinije koči poskupljenje knjige. Ta potreba i taj zahtev tako su jaki, oni tako stoje u samoj biti našeg društvenog razvitka, da se njihovo ostvarivanje ni u kom slučaju ne može prosto prepustiti zakonima ekonom:ke, koji sa tim društvenim zahlevom dolaze u izvesnu koliziju. Tako, prilazeći ovom problemu, mi moramo imati u vidu da se zakoni ekonomike i postojeća društvena potreba za knjigom bezuslovno moraju danas dovesti u izvesnu moguću ravnotežu.
Da bi se našlo zadovoljavajuće rešenje, potrebno je i ovde imati
najpre čistu sliku o glavnim UuzrO-
. je koje svakako
cima iz kojih je kod nas knjiga do jedne gotovo nepodnošljive mere Dposkupila. Pritom odmah treba reći da zadatak ovih ređaka nije u tom da te uzroke sa nekom statističkom minucioznošću osvetli, nego nam je svrha da samo potstaknemo na šlo brže i efikasnije rešavanje problema, da globalno ukažemo na dosad uočene uzroke poskupljenja knjige i na neke opšte principe kojih se moramo držati pri njegovom rešavanju.
Kao što se moglo videti iz štampe i iz izjava naših izdavača na raznim konferencijama, jedan od glavnih uzroka poskupljenju knjige jeste poskupljenie hartiie. Po tim izjavama, cena hartije u celokupnoj ceni knjige prelazi iednu frećinu prodajne cene knjige. No teškoća nije samo u tome što je hartija đo te mere poskupila, nego još više u fome što cena hartije pretstavlia u celokupnoj ceni knjige jedan konstantan faktor, koji se izgleda po svemu, u doglednoj buđućnosti neće moći smanjiti. U ceni knjige nalazi se jeđan fakfor koji se iste tako mora Sšmalfraii konstantnim, To su grafičke usluge (slaganje. štampanje, povez). A taj faktor iznosi nešto preko trećine u celokupnoj ceni knjige.
Na sve ostalo, na rasturanje knjige i na autorski honorar, otpada dakle nešto ispod trećine u prodđajmoi ceni knjige. Međutim, u tom trećemn faktoru, za razliku od prva dva, ima i stalnih i promenljivih. elemenafta. Ostaie kao otvoren problem da se ispita koji se od tih elemenata mogu primeniti i u kojoj meri. U diskusijama koje su se o tom problemu vodile i jioš vode u izdavačkim preduzećima i udruženjima književnika, uočena je činjenica da u ovom irećem delu cene kniige postoji negsrazmera između troškova rasturania i visine autorskog honorara: konstatovano je da knjižarski rabat i ostalo iznose tri puta veću sumu od autorskog honorara. Da li je neophodno da fakva razmera ostane i dalje i, ako nije, šta treba učiniti đa se ona učini prirodnilom — pitanie treba šire prodis kutovati, Što se tiče autorskog. honoTara, on je fiksiran novim Uputstvom o visini autorskih honorara; prema. tome Uputstvu, on se može Smatrati i konstaninim i promenljivim, jer. Uputstvo postavlja granice njegove konstantnosti i mogućnosti njegove primenjivosti, polazeći pri tome od TWriterija prirode dela i niegove umetničke odnosno naučne vrednosti.
To bi u najgrubljim potezima 'bila slika elemenata koji se danas skupno izražavaju u neprihvatljivo poviše-. noj ceni knjige.
I baš zato Šlo se rađi o jednom '
takvom opštem interesu problem se ne može ni temeljitije rešiti bez učeš. čČa svih zainteresovanih faktora, bez svestrane diskusije, koja je u ovom slučaju najbolji put da se dođe do, jednog zadovoljavajućeg · rešenja.” Prema fome, pogrešno bi bilo problemu prilaziti sa izolovanog, DOgO(Nastavak-na drugoj strani)
BEOGRAD 24 JUNI 1959 GOD.
ČETVRTOJ PROLETERSKO:J CRNOGORSKOJ BRIGADI
o. - OolgvljeniKU.
CENA 15 DINARA
(byP-olas=> {Cao Lie 0 JL SMK a POO POPI O
Key ar —— Mo ae ACO. U PO OL CL CUJE ie ALO ao (gcece2 Ja Gaa. ea e ea Cave < fe, a ALO SVN VIC. Taya znae ta e Ji ;
O JR ON
IV crmogorska proleterska brigada čedo je naše Yevolucionarme Narodnooslobodilačke borbe. Iskovana je u vatri meprekidne borbe protiv talijanskih i mjemačkih {ašističkih okupatora i domaćih izdajnika, četnika, oma je bila jedmo od omih revolucionarnih borbenih jezgra iz kojih se razvijala i čeličila naša narodna armija. Njeni prekaljeni borci služili su kao primjer kakav treba da bude lik borca koji mosi časmo ime proleteTYa. e
Živo mi je ostalo u sjećamju kako su ma dam, formiranja brigade, prije deset godina, iznad Vrbnice ma Ljubini stajali preda mnom hpoređami partizanski bataljoni koji su se sa prToleterskim jedinicama povlačili iz Crne Gore pod neprekidnom teškom, borbom. U bataljonima je bilo i mnogo žema i djevojaka, boraca, bilo je tu i stavijih ljudi ih Prvog svjetskog Tata, pa čak i iz Balkanskog, i uz mjih mladići i djevojčice, skoro
djeca. Bili su raznih godima, ali su njihove misli, — Tevolucio-
narme misli — bile jedinstvene. Na njihovim licima i vim očima ja sam vidio isti cilj,
u, mjihoistu riješenost za borbu i pobje-
du. To su bili likovi naših, proslavljemih partizanskih, boraca, kojima će se naši narodi vijekovima ponositi i koji moraju služiti sadašnjim i budućim nmayaštajima kao prim}eT, bilo u borbi
Liubin grob
U napadima na naše položaje na prostoru Hrčavke, Milinklada i Vrbničkih Koliba, Nijemci su 9 juna upotrebili veliki broj aviona. Njihovi juTiši »štukama«, »domijeima«, i »meseršmitima« bili su naročito žestoki na Milinkladđama, gdje su se tada nalazili drug Tito, Vrhovni štab, engleska vojna misija i drug Ribar sa Većim brojem članova AVNOJ-a.
Nešto oko podne komandant, Četvrte proleterske brigade Vako Đurović pozvan je u Vrhovni štab u vezi sa situacijom, koja je postajala iz časa u čas sve teža, Poslije njegovog odlaska, kroz brigadu se pronio glas da je izlaz iz teške situacije nađen. U bataljonima nije bilo nijednog čovjeka koji nije vjerovao da će drug Tito, kada za to dođe trenutak, naći načina da izvede brigade iz obruča. Samo jedan čas kasnije Četvrtu brigadu je potresla vijest o junačkoj smrti njenog komandanta.
Prikupljajući zadmje snage, Vako Đurović je uspio da sa nekoliko riječi izda brigadi svoje posljednje naređenje. Na okrvavljenoj karti ruka komandanta, čiji se život gasio, povukla je iskidanu liniju od Milinklada u pravcu Vrbničkih Koliba. Grčevito stisnuta šaka stegla je olovku i zabila njen vrh na visove Ljubina Groba i Košute, Posljednje riječi bile su poruka brigadi da po svaku cijenu sačuva prolaz između ove dvije kose. Vjerovatno, to je bilo naređenje druga Tita. Vako je odnio u grob pojedinosti svoga posljednjeg razgovora sa Vrhovnim komandantom.
U samu noć borci su čuli prve glasove o ranjavanju druga Tita na Milinkladama. Vijest o tome ispunila je čitavu brigadu neizmjernom mržnjom prema neprijatelju. U bataljonu su se ljudi zaklinjali na nemilosrdnu OSsVve= tu. Pomisao ma opasnost, gvozdeno neprijateljsko uobručavanje, juriši podivljalih njemačkih pilota iz vazduha, glad koja je danima davila ljude i umor mnogih besanih noći — SsVe
su to ljudi zaboravljali pri jednoj pomisli: da je neprijatelju najzad pošlo za rukom da ozbiljno ugrozi život čovjeka koji ih je dotle vodio iz pobjede u pobjedu, da zađa ranu najboljem njihovom drugu i prijatelju, pod či-
jom su očinskom brigom izrasli u no-
ve ljude, · )
Takvo je bilo raspoloženje boraca Trećeg bataljona Četvrte prolelerske u trenutku kada su dobili zadatak da posjednu položaj na Ljubinu Grobu i dna. ga zadrže sve dok ne prođu VI-
'hovni štab i jedinice sa ranjenicima.
Uz svjetlost logorske vatre. koja se gasila s rađani 'mančant bafaliona Miloje Žarić ukratko je upoznan komandu Druge čete
___________________–-—— ——— ——r 18m&m—
"novog daha, ko-
kad se ukaže potreba za odbramu zemlje, bilo u izgradnji socijalizma pri savlađivanju mnogobrojnih teškoća.
Borci koji danas sačinjavaju i koji će dolaziti u IV bproletersku brigadu moraju dobro paziti da mikad me osramote ime te jedinice i da gaje mjeme slavne tradicije u svakom, pogledu bilo u moralno-političkom bilo u pogledu borbene vještine i junaštva. Ne smije se nikad izgubiti iz vida da je zadatak boraca maše slavne marodne armije da kao granitna stijena stoje na braniku maše socijalističke zemlje, na koju već opet bruse svoje vučije zube mnogobrojni meprijatelji. Ali, dokle god ti neprijatelji budu znali da su borci naše armije oni isti kao što su bili i u prošlom oslobodilačkom, revolucionarnom ratu, dotle se meće usuditi da diraju u, miram život građama maše socijalističke zemlje, odnosno da pokušaju ponovo zadovoljiti svoje osvajačke ciljeve.
Kad mi danas osvježavamo uspomene ma minule slavne dome iz velike Oslobodilačke borbe, kad slavimo godišnjice osmivanja maših proleterskih i drugih slavnih jedinica iz te borbe, mi to me činimo samo iz obzira davamja priznanja za zasluge tih jedinica u, Oslobodilačkoj borbi već i iz potrebe gajenja kulta borbenih i moralnih vriima naših partizana, naše marodme armije, u toku ovoga Tata. To je potrebno vadi odgajamja sve novih i novih boraca u Jugoslovemskoj narodnoj armiji, koji ma toj borbi treba da se uče i steknu iste takve osobime kakve su imali naši borci u Narodnooslobodilačkoj borbi.
Ja želim, da kažem borcima IV proleterske brigade, a to se tiče i svih, ostalih proleterskih brigada i čitave maše marodme aYmije da moraju budmo paziti da nam niko ne ugrozi tekovine stečene sa toliko dragocjene krvi u Oslobodilačkom ratu.
Učiti se neumorno vojnoj vještini i podići ma visok stepem
moralno-političke i ratničke vrline — to je ono što ja tražim,
od boračkog i komandnog sastava IV proleterske brigade i čitave
naše aYrmije.
Čestitam, svim, borcima, i rukovodiocima IV proleteyske brigade desetogodišnjicu osnivanja i šaljem, im svoje borbeme
pozdra»e.
Smrt fašizma, — Sloboda narodu! 77667 = ~
sa zadatkom, Lijubin Grob trebalo je posjesti prije nego što na njegove kose izbiju Nijemci i držati ga 8ve dotle dok na njegovom vrhu bude živ i jedam naš borac.
Ljudi iz čete, koji su odlazili gotovo u sigurnu sm, bili su ponosni što je baš njima pala u dio čast da brane Ljubin Grob. Četa je bila moralno i vojnički pripremljena i ništa je nije moglo slomiti u njenoj odluci. Idući prema položaju, neko od boraca iz kolone predložio je da se pošalje poruka štabu brigađe i drugu Titu O tome da samo preko njih mrtvih Nijemci mogu proći do Vrhovnog štaba i ranjenih drugova. Ali, hartije i vremena za pisanje nije bilo. Prijedlog je ostao zapisan u srcima boraca, koji su hitali vučjim skokovima u pravcu Ljubina Groba, kome su se s druge strane primicali Nijemci,
Kosa na kojoj se nalazi Ljubin Grob gola je i čista kao dlan. S jedne i druge strane, njene padine obrasle su rijetkom šumom. Lijevo i desno nalaze se, prošarane livadama i proplancima, ogromne šume bukava i četinara. Iz njih su uskoro izmiljele kolone njemačkih automatičara i odlučno krenule u pravcu Ljubina Groba. Položaj čete bio je izvanredno težak Ona je bila prinuđena đa od dva zla bira manje. Ostati u proređenoj šumici ispod grebena Ljubina Groba značilo je pružiti Nijemcima mogućnost da zadave četu svojom brojnom nadmoćnošću, a ostati na samom VIhu, odakle su se jedino mogli kontrolisati svi prilazi glavnom položaju, značilo je isto tako izložiti se najtežoj artiljeriskoj i minobacačkoj vatri i napadima »štuka« i meseršmita«. Komanda čete je odlučila da smjelo pogleda u oči neprijatelju i da ga raz-
bije svojim n.jjačim oružjem — mo-
ralom svojih boraca.
Već se bilo dobro objutrilo kad su Nijemci krenuli u napad na Ljubin Grob, Na čelu streljačkog stroja bile su. grupe automatičara. Neprijatelj 'je nastupao npodržavan attiljeriskom i
minobacačkom vatrom, U trenutku“
njegovog napada dizali su se pravi
oblaci dima od mnofobrojnih eksplo-. zija. obavijajući vis koji je četa Grža-" la. Priljubljeni uz zemlju i ispunjeni. mržnjom prema neprijatelju, koja je' „noga vrha do podnožja, nije osfalo' | ugušivala svako drugo ošjećanje,| bpr- Peni'jednog Wvadratnog" metra ma koji
ci su čekali da im on priđe na dohvat ruke. jr. x: NO
Zbunjeni tišinom, Nijemci šu polako mastupali u pravcu samog vrha. Daljina između mas i njih sve se više smamjivala,. Trista metara... dvjesta metara... sto metara... pedeset metara.. Četvrtasta lica zdravih i dobro uhranjenih wesesovaca, iznakažena zvjerskim izrazom mržnje, borci Druge čete imali su priliku da vide iz neposredne blizine. Tek kad šu nagazili na naš stroj, Nijemci su se trgli i naglo pošli naprijed. Snažni puščani plotuni prorijedili su njihov prvi red. Međutim, zabuna je trajala samo za Trenutak. Streljački stroj se još više zbio i krenuo naprijed. Puščana i mitralješka vatra i prasak ručnih granata pretvorili su Ljubin Grob u krvavo razbojlište. Okršaj je {Trajao čitav' jedan čas. Za cijelo to vreme i jedna i druga strana činile su očajničke pokrete da slome i unište svoga protivnika.
U prvom sudaru naši su odnijeli pobjedu. Elitne njemačke SS planinske trupe nijesu mogle izdržati do kraja ovaj rijetko viđeni dvoboj. Slomljeni hrabrošću naših boraca, Nijemci su u paničnom bjekstvu napustili položaj i povukli se u pravcu svoje glavnine. Njihovi prvi ranjenici ostali su ispred linije koju smo držali.
Poslije prvog napada uslijeđio je i niz novih juriša na Ljubin Grob, Svaki put kada bi se Nijemci primakli našem položaju, četa se dizala kao jedan čovjek u protivnapad, Nešto pri-
je 'podne slomljen je i posljednji Dpo-.,
kušaj neprijatelia da zauzme Ljubin Grob. Sve dotle naši gubici h'li su.ne-
znatni u poređenju s neprijateljevim ,
i, onima. koje, će, četa pretrpjeti. nekoliko časova kasnije.. ; ı|
Zatišje, je. trajalo vrlo kratko, U po-.
moć. Nijemcima stigli su avioni. Šest »štuka« je napravilo krug na nebu iznad Ljubina, Groba. Uz divlje zavi: janje sirena »štuke« su se Uustremile na naš, položaj, Nijemci su. spustili svoje prve smrtonosne ftovare eksploziva na, glave, branilaca Ljubina Grobari O. M 27 MM PROSI KM 23% 3
»Štuke« su prosto brisale zemlju i „sa glava«, ka- ·
»skidale. borcima kape
ko je»u jeku” bombardovanja rekao
jedan od ranjenih drugova. Za »štu'kamd« su se spušfali »đornijei«. Na nBivišoj kosi Ljubina Groba, od nje-
nije.pala avionska bomba. Čitava _stabla. 'bukava" bila "su zdrobljenš”
bama i iščupana iz korenja. Odmah zatim bočelo je novo strašno mitraljiranje, kad čovjek prosto broji svaki metak u rafalu i kad mu se čini da ono nikada neće prestati, Na kraju Nijemci su se spustili na »rodama« i dvokrilcima do same šume, gađajući naše borce iz mašini.
Kad je odletio posljednji avion u pravcu Sarajeva, Nijemci su ponovo krenuli u napad. U istom trenutku naša četa digla se s ručnim granatama u susret meprijatelju. Počela je borba prsa u prsa. Vrh Ljubina Groba ponovo je obavio dim, koji su parali odbljesci mnogobrojnih eksplozija.
Ranjeni borci koji su umirali molili su drugove do sebe da ne popuste i savjetovali ih da iskoriste njihova mrtva fijela za zaklon, Na samom domaku njemačkih bombaša plakala je bolničarka Milosava Živković zbog toga što nema čime da previje rane i zaustavi krv puškomitraljescu koji je umirao na njenim rukama. Za to vrijeme on je izgovarao svoje posljednje riječi: »Ođakle tolika krv, druparice? Nijesam vjerovao da je toliko ima«. Nekoliko irenutaka zatim na istom mjestu poginula je i ova hrabra bolničarka,
Poslije ovog neuspjelog napada po--
novo su »štuke« i »dornijei« sručili hiljađe kilograma eksploziva na Ljubin Grob. Nad samu kosu koju je četa držala ponovo su se spustili »Meseršmiti« i počeli svoje ubistveno mitraliiranje. Ovoga puta napad je bio mnogo teži od ranijih, Njemački piloti pokušavali su da snagom SVOE oružja zbrišu šačicu junaka sa Ljubina Groba,
Pred noć Nijemci su, pod zaštitom vještačkog dima, krenuli na posljednji juriš. Naši redovi bili su već prorijeđeni. Od čitave čete ostalo je samo trinaest drugova, od kojih je DOlovina bila već ranjena. Preživeli heroji učinili su poslednji nafčovječanski napor da zadrže položaj.
Pri posljednjem njemačkom napadu poginula su u protivjurišu sa Otšrafljenim bombama u rukama dva brata Kordđunaša. Njihova tijela smiješala su se s gomilom izginulih Nijemaca. Desetar Jakša Stojović i pomoćčnik puškomilraljesca Vlaiko Brajović takođe su pali. U tom se spustila noć, koja je svojim tamnim krilima razdvojila' smrtno zavađene pro: tivnike, /
Dva časa poslije posljednjeg pušča-
"nog hica na Ljubinu Grobu krenule
su ispod njegovih padina u pravcu Zelengore prve naše jedinice, Gore. iznad njih, ostalo je dvadeset sedam mrtvih proletera, koji su časno izVTšili zavjet dat Partiji i drugu Titu.
Potpukovnik Božidar BEGOVIĆ
atesesvesenv bebe... a besesessevheoeWaoduubebavkessseoeoeensogobeboaB eee
iMoša Pijade: JOŠKA PUCER, SREMSKA MITROVICA 1926
eseseeeo.ososeneseveoovooeoveoBe eee. ee eee.eoo.enoseooneonneeobovonove999 eee eee. BBB eve UU
f
PLENUM SAVEZA KJIŽEVNIKA.
Plenum Saveza književnika Jugoslavije održao je 7 i 8 juna, u Beogradu, dvodnevno zasedanije. Zaseđanje je proteklo u opštoj i plodnoj diskusiji i sva su pitanja postavljena pred Plenum, dobila na kraju, posle izmene raznih mišljenja ,svoje rešenje .
Od pitanja na dnevnom redu tog plenuma “reba istaći naročito pitanje pretstojećeg Kongresa Saveza, pitanje donošenja novog Statuta, i pitanje poskupljenja knjige.
Otvarajući. ovo zasedanje pretsednik Saveza Ivo Andrić podvukao je značaj ovih sastanaka i njihovu neophodnost ako književnici Jugoslavije, okupljeni u svojim udruženjima i u svom Savezu, žele da budu i ostanu zaista jedan od činilaca u kulturom životu.
Isrcpan i stvaran izveštaj o rađu Saveza od poslednjig plenuma do danas pročitao je sekretar Saveza Risto Tošović. Na osnovu toga izveštaja, kome je plenum odao priznanje „razvila se živa i konkretna diskusija.
Posle dvodnevnog rada plenum je formulisao u devet tačaka zaključke u kojima su se složili pretstavnici svih udruženja:
1) Savez će u svom daljnjem rađu posvetiti naročitu pažnju izdavačkim mogućnostima pisaca, koje su u posljednje vreme smanjene usled posku= pljenja hartije i štamparskih usluga. U tu svrhu predviđen je niz konkretnih mera, studija i komsultovanja sa državnim vlastima, izdavačkim preduzećima itd.
9) Izvršnom odboru Saveza stavljeno je u dužnost da, u saradnji sa u= druženjima, okonča pitanje osiguranja književnika pod uslovima koje če regulisati opšta uredba o socijalnom osiguranju lica koja vrše slobodnu profesiju ođ socijalnog značaja.
3) Po pitanju književnih nagrađa koje bi trebalo da ustanovi Savez književnika kao profesionalna organizacija „plenum nije došao do zajedničkog gledišta i zaključio je da se to pitanje postavi Kongresu da on donese konačnu odluku.
4) Prodiskutovano je pitanje rađa Zavoda za autorsko-pravnu zaštitu i doneseni su zaključci o daljem usavršavanju saradnje sa Zavodom, u interesu književnika i pravilnog funikcionisanja Zavoda samog.
5) Pretreseno je pitanje o finamsiskoj situaciji udruženja i izabrana naročita komisija koja ima zadatak da razradi i fiksira način finamsiranja Saveza i svih udruženja ,prema realnim potrebama i mogućnostima svakog od njih.
6) Usvojen je u mačelu nacrt novog Statuta Saveza koji odgovara potrebama udruženja i današnjem stadiju našeg opšteg društveno-političkog raz vitka. Taj tekst će biti dostavljen svi ma udruženjima na mišljenje i zatim podnesen Kongresu, kao definitivan nacrt ovog Statuta, na diskusiju.
7) Zaključeno je da se Kongres održi na Bledu odmah prvih dana oOktobra. Sporazumno je utvrđeno tehničko funkcionisanje Kongresa i pređ= viđeni su referati koji će biti pročitani i diskutovani na Kongresu.
8) Konstatovano je da treba učiniti sve kako bi međurepublikanska saradnja i dodir književnika svih naših naroda i narodnih manjina bili što sa= držajniji, što češći i plodniji.
9) Plenum je na predlog udruženja primio veći broj novih članova u svima republikama.
To su, sumarno pobrojani i kazani, glavni zaključci ovog plenamog zasedanja na kome je došla do izražaja jednodušna volja svih naših udruženja književnika da usavrše i razviju organizacione forme svoga Saveza, prilagođujući ih razvitku opštih prilika, i da, poboljšavajući uslove rada književnika, doprinesu opštem kul-" turnom uzdizanju svoje zemlje. .
•
...
Moža Pijade: DODA RIBAR, BILBĆA 1940 ·