Književne novine

repe rw?

L I,S TT Z A QKWNIIŽEVNOS T, UMETNOST DRDŠTVEMNA PITANMJ A

Godina VI. Nova serija, br. 1.2

BEOGRAD, 15 FEBRUAR 1955 Cena ovom dvabroji 40 dl

2

Paklena grmljavina nad Hirošimom

objavila je početak nove ere čovečanstva

|

ee

Aleš Bebler

Današnjisvetimir

(qiatna šns formula, da ideje postaju matfte-

rijalna snaga kada ih prihvate milioni ljudi

jeste, kao svaka formula, zgusnuti rezultat analize i instrument daljih istraživanja. Ali ne više. Nijednom se formulom ne mogu obuhvatliti ili iscrpsti beskrajno složeni društveni procesi.

Ideja, koja danas u najvećoj meri pokreće milione u svetskim razmerama, ideia je mirne međuna– rodne saradnje, ili kako se sad kaže, koegzistencije.

Zašto to, zašto danas nema naroda a što je najvažnije, nema velikog naroda, koji bi u svojoj većini bio zanet osvajačkim tendencijama, može se objasniti prošlim gorkim iskustvima međunarodne zajednice iskustvima koja govore o tome da je svet danas toliko povezan a sredstva uništavanja takva da svako osvajanje silom preti strahovitim posledicama za sve, i osvojene i osvajače. Postojanje novih, posle prošlog rata pronađenih oružja, potvrđuje stečeno iskustvo da ima malo kutića na zemaljskoj kugli koji bi mogli biti pošteđeni u jednom novom svetskom obračunu.

Ali kuda će ideja koegzistencije da odvede ili bolje da dovede svet, nije rešeno pitanje. Milioni, koji su tu ideju usvojili, traže puteve kojima da usmere svoju »materijalnu snagu«. Njihovom se Oopštem raspoloženju prilagođavaju i političke snagše koje mogu da zavedu kretanje u ćorsokak iz kojeg neće biti drugog izlaza sem krvavog razračunavanja. Kao što je hitlerizam upotrebio crvenu zastavu i reč »socijalizam«, može se danas i parola koegzistencije upotrebiti u svrhe tačno suprotne težnjama miliona.

Tu je čvor svih pitanja današnjice. Na kraju i hladni rat, čak i onaj oštri i poluvreli od pre nekoliko godina, bio je neka vrsta koegzistencije u tom smislu što su i u hladnom ratu egzistirali i egzistiraju naporedđo razni društveni sistemi i zemlje sa oprečnim interesima i tendencijama. Ali kuda je hladni, rat vodio, koliko je mogao da traje a da ne dovede do katastrofe?

Koegzistencija, kojoj teže narodi, koegzistencija je kojoj je obezbeđeno 'trajanje i u kojoj se konstantno smanjuje verovatnoća katastrofe,

U takvu koegzistenciju bi se trebalo da pretvori

sadašnja labava, takoreći, slučajna i, ustvari, lažna koegzistencija.

Razlozi zategnutosti i nepoverenja, a prema tome i labavosti, slučajnosti i lažnosti sađašnje l-oegzistencije leže u nedemokratskim lendencijama Koje išpoljavaju pojedine vlade ili političke struje. A nedemokratski u tom smislu nije samo otvorena agresivnost, nego i svako nametanje tuđe volje, mešanje u unutarnje stvari, ograničavanje i lišavanje nezavisnosti, ekonomsko potčinjavanje, svaka neravnopravnost u bilo kom pogledu. Put iz sadašnje zategnutosti i nepoverenja, put iz hladnog rata i naoružanog mira u pravcu razoružanog i trajnog mira je put demokratizacije međunarodnih odnosa. Uklanjati spomenute nedemokratske tendencije znači istovremeno i UučvTšćivati mir. Svaka borba za ravnopravnost i jednakost naroda je istovremeno i borba za mir. Snage, koje se bore za demokratski napredak u međunarodnim odnosima, pozitivne su i sa gledišta stvari mira.

Po toj logici, koja je za mag neosporna, zavisni,

zaostali, zapostavljeni narodi, koji teže nezavismosti, napretku i ravnopravnosti, samim tim su i faktor mira. Odlučujuće poprište borbe za mir je na području privilegovanih naroda. Od njih se traži da svesno pretpostave interes međunarodne zajednice kao celine svojim posebnim interesima, interesima očuvanja svoS privilegisanog položaja i pogotovu proširenja svojih privilegija. . Na sreću, iskustva, iz prcšlosti mnogo čemu su naučila i velike narode. Saznanje o zavisnosti njihove vlastite sudbine od sudbine ostalih naroda u velikoj je meri sazrelo ili sazreva.”

Povezivanje ovog sazrevanja i političkog strujanja koje odražava ovo sazrevanje i napcra zapostavljenih naroda stoga je među najprečim zadacima borbe za, mir,

Putovanje istaknutog evropskog državnika, našeg pretsednika, na toj je liniji i zbog toga je eminentna usluga međunarodnoj zajednici.

AKTUELNOSTI

NAŠ FILA

i koprodukcija

&

JEŠAČIMO svi mi bilskih marki i »Jadran«

koji se u ovoj zemlji

bavimo filmem ·i napredujemo sporo: strašno smo zadovoljni i ponosni kad neko odmakne \od, svojih bližnjih za deset-petnaest metara naprijed. A iznađ nas prelijeću avioni neorealistički, holivudski, francuski i japanski svladavajući naše desetogodišnje putovanje za cigla dva sata. Hodamo mi po našem tlu sporo i naporno, nadajući se da ćemo i mi iednom krenuti motorizirano, da ćemo, možda, i poletjeti... i baš smo u toj riječi bili, kad nas počeše prestizati limuzine: folksvageni marke »Emo« i stari, rasklimani »Geza fon Bolvari«, iz kojih se na nas pješake sa visoka smiješe slovenački producenti sa slovenačkim (a ne svojim privatnim!) novcem u džepu: »Helmut Kojtner«, na čijoj se papučici drži najsolidnije društvo iz »UPUS«-a, pjevajući borbene partizanske pjesme, a da u toj trci ne bi zaostali — »Avalini« producenti jure za njima u »Vilkoksu«, pjevušeći igpod glasa »Kraljevsku rapsodiju« U tom reliju inostranih automo-

uhvatio svoje mjesto nad sun-

cem, a Čap vozi svoju malu limuzinu na «kojoi leprša zastavica. demo – kršćansko-

malograđanskog veltanšaunga »Grijeha«, dok u isto Vrijeme autor »Kekeca«, Jože

Gale, ne dobiva u »Trig:avu« (Nastavak na 13 strani)

JEZGRA ATOMA...

MII

ADA je, 6 avgusta

1945, eksplodirala

prva atomska bomba, i sbrahovitim svojim dejstvom, u magnovenju mpretvorila Hiošimu u pustož.i grobije, CrGaVONEA sVelu 010 Je stavljeno do znanja da čovek sad, u svojim rukama drži moć kakvom nikada, otkako se, pre trista hiljada godina ofprilike, na ovoj planeti DOojavio, nije raspolagao, o kojoj nikada, otkako zna za sebe, nije umeo ni da sanja. Za svakog onog ko je razumeo njen duboki smisao, pa-

i

klena „grmljavina. nad Hirošimom objavila je čas kada počinje jedna nova era u istoriji čo-

večanstva, Ne zato što je 1oga čas: stupe; u dejstvo 3edno Tio TUUOJnO UruažJe,

nesravnjeno moćnije od svih ranijih i čija upotreba automatski pretvara svaki rat u „masovnu ekstraminaciju gtrašniju od najstrašnijih prirodnih kataklizama. Nego zato što je ta eksplozija prve atomske bombe, pored ostalog, značila i mepobilnu eksperimentalnu proveru i Do-

hi PNI

Piše Marko Ristić

tvrdu. četrdeset godina /doc:e. JA JO ajnovog otkyffć.a da sc meti ornergtje vw vatiTi jedno isto, da su to samo. različiti izrazi za istu stvar, tojest da jezgro atoma pretstavlja praktično meiscrpni izvor energije, i što je tom eksplozijom bilo dokazano da je čovek uspeo da se probije do tog izvora, da se domogne te energije, da je oslobodi i da njom zagospođari i tako

U spomen saha Samohovlije

MIL BAX DISC = MRTVI JUNACI

dedna od poslednjih fotografija Isaka Samokovlije

zakuca ma doktorova

vrata, uzaludno će čekati. Vrata se neće otvoriti. Davoka će otići u mrak s neispričahom pričom. I tu priču više nikada neće čuti čovek. To je jedna velika knjiga belih stranica, Velika, nenapisana knjiga! Davoka će silaziti niz strmu ulicu u kojoj je stanovao doktor. I više se nikada meće vratiti. Silaziće polako, teškim hodom dobrog duha. Nevidljiv, kao što su svi duhovi nevidljivi. Posle će se peti strmim putom koji vodi. na Bjelave. I više nikad više nikad, neće se vratiti. On je bio pišćeva savest. On je ispitivao doktora, ispitivao kao što čovek sam sebe ispituje, strogo i neumoljivo, s prekorima i prebacivanjem, ispitivao o svemu što je doktor osećao, mislio, pisao i hteo da napiše; zaboravljao, pa se, posle, uzalud kajao, uzalud prav dao i obećavao da će ubuduće paziti. Taj Davoka će uzalud kucati na vrata tihe kuće uvučene u malo dvorište. S druge strane, kada se uđe u doktorovu nadnu sobu, malazi se bašta, šumi drveće, cveta nezaboravak. Oni su sedeli u

[] aku: kađa Davoka

ANKETA

udobnim foteljama. Na doktorovom stolu mnogo rukopisa i knjiga. Osluškivali su vetar i pričali. Prekidalj razgovor i osluškivali grane. A onda se doktor uplašio. U bašti su se čuli pijuci. Neko je počeo da diže veliku zgradu. Kopani su temelji. Znači, pro zori će gledati u goli pusti zid nove zgrade. Uznemirio se Dpisac. A bilo je leto. Nedavmo prošlo leto. Tada niko nije slutio da će posle · nekoliko meseci doktoru biti sasvim svejedno što ispod njegovih prozora, raste zid koji će mu oteii vidik; posle nekoliko me seci, kada jie već uspeo, izmolio komunalce, koji su, majzad, pristali da kuću skrate za nekoliko spratova.

i

REŠE leto. Isak je se-

đeo za svojim pisaćim stolom. Na njemu je beli lekarski mantil. Poređ mastionice, lekarske slušalice. Dan je bacao svetlost do pola sobe. Spremali smo se da prošetamo do MBjelava. Pričao je svojim tihim glasom o Davoki. U govoru je reči rastavljao na slogove. Da-vo-ka! — reče Isak. To je moj nemir.

(Nastavak na 5 strani)

nađe mogućnosti da konačno zagospodari prirodom. Ali je atomska bomba značila i jedno sudbonosno lWpozorenje, signal jedne/ prekretničke diIcrae | rezvikku civilizacije | ljudskog rođa uopšte. Postavilo se pitanje, i to pitanje je još danas isto tako goruće: šta će čovek učiniti sa tim gorostasnim pronalaskom, sa tim otkrićem od koga čudesnijeg nije bilo u čitavoj mjegovoj istoriji? Jer u jezgru atoma, tako gustom, tako nedostupnom našim čulima od kojih je tako beskrajno udaljeno u svojoj beskrajnoj sićušnosti, a u koje smo ipak počeli da prodiremo da bjsmo mu oteli njegovu beskrajnu moć, sa odgonetkom mnogih osncvnih {ajmi prirode, među kojima je i sama tajna života, krije se i materijalni preduslov za rešenje osnovnog društvenog problema, za stvaranje one ljudske

zajednice koja će najzad biti bez nesrazmera i bez klasnih i nacionalnih rascep5. Iz atomskog jezgra rodiće se besklasno društvo. Jer u jezgru atoma malazi se obećanje za čoverza da će ~ Jedđrnopa” dans zaista postati potpuni gOspodar prirode i svoje sopstvene sudbine, blagodareći snazi kojom tek počinje da uči da se za svoje dobro služi.

Ali ta snaga zasad, daleko više no za dobro čoveka,služi za njegovo najveće zlo, za njegovu mesreću, preteći mu grozom: i uništenjem. Hidrogenska bomba koja je eksplodirala u arhipelagu Maršalskih Ostrva po zvaničnim podacima, imala je eksplozivnu snagu ravnu onoj koju bi imali sto miliona tona eksplcziva TNT, tojest pet stotina puta veću od atomske bombe bačene na Hirošimu. Ali to nije sve. Može se predvideti, i predviđa

(Nastavak na 5 strani)

Nada u napredak sveta zahteva prihvatanje mirne koegzistencije

Slika dole: Veliki stubovi u Sanči

Na Filozofshom fahRulfelu u Beogradu ne predaje se savremena Rn

% Vido Laiković: „Hiljadu četiri stotine slušalaca, dve slušaonice, nedovoljon broj nastavnika”...

Kao Što je poznato, đva su 0Oblika rađa sa studentima univerziteta: pređavanja „nastavnika i radđ u seminarima. Nije potrebno naglašavati đa je rađ u seminarima (koji se kod istoriskih nauka obično sastoji u izradi „seminarskog rađa ođ strane slušalaca i eventualnom čitanju toga rađa i

diskusiji o njemu) Korisniji i celishođniji ođ pređavanja sa Katedre. Beleške sa predavanja neodoljivo vođe slušaoca ka UČENJU, a izrađa seminarskog rađa razmišljanju i samostalnom STU DIRANJU materije koja se obrađuje. Ove školske godine „nastavnik

istorije nove srpske Književnosti, prof. V. Gligorić, predaje o Ivu Anđriću. Jugoslovenske Književnosti između dva svetska rata (1918—1941), i za vreme i posle rata (od 1941), mnogo se Više obrađuju u gseminarskim radovima, što je, pogotovo za savremenu Književnost, sasvim | razumljivo. Jedna mala statistika lo će mnajĐolje pokazati. Od otprilike 120 stuđenata Istorije jugoslovenskih književnosti, koliko ih je završilo

-

jiževnost

studije u tokmu 1953 i 1954 godine, ili će kroz koji đan polagati diplomske ispite, njih 34 imalo je za temu svog završnog seminarskog rada delo ili pisca iz naše savremene Književnosti ili Enjiževnosti između dva svetiska rata. Rađeni su radđovi o Dušanu Rađiću, Br. Čosiću, Dušanu Vasiljevu, Đorđu Jovanoviću, JOvanu Popoviću, M. Crnjanskom, S. Panđuroviću; zatim o MKrleži, (Nastavak na 4 strani)

(Indija)

u e.

broju:

Bleš BEBLER

DANAŠNJI SVET | MIR

Isidora SEKULIĆ

MALI ZAPIS KRAJ SVECE

Marko RISTIĆ

IZ JEZGRA ATOMA e

Predrag MILOJEVIĆ STREMLJENJA

NAŠEG VREMENA e

Stanislav VINAVER NAŠA KARIKATURA

Zoran GLUŠČEVIĆ

METODOLOGIJA JBDNE KRITIKE

| Eli Finci X Oskcat Dpa-

vičo * T. Mladenović * V. Raspor * P. Milosavljević * B. Ćopić * M. Bulatović X* Lj. Jocić * V. Ilić * B. V. Radičević X* P. Stefanović * D. Grbić S. Raičković * Ž. Milić * Lj. Radičević

Rober DESNOS Cezare DAVATINI

Alber LAMORIS Zuko DŽUMHUR

KARIKATURA