Književne novine

Sapojanova dpama u Beču

Krajem fabnuara Beč je doživeo pozorišnu akbrakciju koja 'je privukla veMiki broj ne samo pozorišnih stručnjaka id kmitičara iz čitavog sveta, vec i seportere „semzaciomalistučkih Drvo iz vočemje novog scemskog dela američkog „pisca Vilijama Sarojana »Lih Dafom dh Pariska Rkomedija« na daskama Akademiteatra, depamndamnse Burgtealra. Tek kasnije komad ce Dati prikazam u na emgleskom jeviku, verovatno na Brodweju,.

Na velikoj konferemciji za štampu w foasjemu Bupgteatra 52-godišnji Jer-

menin 'z Amerike, autor 25 knjiga.

proze, 13 drama i više filmskih scenarija, odgovarao je na brojna, delimožno i indiskrema pitanja i to na veoma ležeran, „wrbjentalno-američki mačin. »Pišem za mnovac«, prostoduSmo je rekao i obrazložio novinarima svoje muke s američkim gporeznicima, Zadužen je do guše, zato radije živi m Parizu, »gde je život jevtimiji« i piše drame scenamija, kojima će la isplati poreske dugove, »Onda ću se vrabii w Ameriku, bez domovine ovek ne može dugo živeti«. U planu ima semiju komedija ma temu » Ameri kamar wu Omostransbyu«; komedije će muapjvati po gracju u kome.se njegoy američki junak wpliće u ayanture: Pariska komedija, Bečka komedija, Lomtkomska komedija, Moskovska komedija, Australiska komedija... Još ovog proleća lahiće se zanimljivog ekspe wimenta: u londonskom Rojaleatrn fwrikazaće dramu koja zasad nema teksta. Počeće samo s osnovnom #dejom (čovek koji hoče da postane skakač M vie, podiže letbyicu sve više, ali se makako ne može odlučiti na skok, >tipično ljudska tragedija«) i tek za vreme proba napisaće reči, imspirisaDe scemom, glumcima i sibuaohjom. Dretstava »fariske komedije« n Akademiiteatru bila je za prisutnog au tora veliki uspeh i povwl za ovacije, ali je samo delo izazvalo više razočaranja nego oduševljenja, Komediju će doduše rado poslaviti svaki pozo· rišmi direktor, ne samo s željom «a „Butoru pomogsme da iziđe iz poreskih

listova:

dugova, već i zabo šio je neosporno zahvalna i scenski i glamački, Ipak, njen kvaliet je prilično ispod omoga što čovek očekuje od znamenitog Sa. rojjanovog imena. »Pisanje za movac&« će, kako izgleda, i njemu više štetiti nego ikorishiti, nanočito ako bude namemavanu serpju nastavio, kao što ja je zamislio,

Sadržina je ova: aostareli lapnmer iz Teksasa, sit trydesetogodišnjeg braka s mneljubaznom ženom, dožuvljava n Pamizu ljubav mlade amistrokratkimje, uz nju se podmlađuje, ljudski sani i »nade samog sebe«, pa makraju, prečišćen dznulra, odaziva se pozivu svoje ponodice i vraća u Ameriku, Mnogo jevitinih efekata i reporterskog ocriamja »evropskihe i »američkudh« karaktema, niz više u filmovima mego na sceni udbičajenih »gegovac, koji nimu dovoljno duhoviti i imaju suviše tanak sloj humora, jevbmo-frojdcvska psihologija djjaloga — ukratko komedija koju bi olako i rado oprostili Normanu Krasnom ili Zaku Divahu ali ne i Samrojanm, »Čoveku na letećem trapezu« i autoru >Pećinskih stanovnika«, Plitkosti i ne dorađenosti komedije postaće \erpvatno još vidmije kada je budu igrali dmigde, s amsamblom koji ne može tako bravurozno n kreašorno da ispuni sve valkume pretstave, kao što io mogu Atila Herbiger, Adrien Gesner i Johana Mac. Njima je pripala polovina aplauza ma premijeri i say aplauz. bečkih kritičara,

Atrakcija je pak bila, Ne održaYaju se svakog «ana prva izvođenja scenskog dela tako značajnog i poznatog atbora kao što je Vilijam Šarojam. Još ove godine će, isto tako u Burgteatru, prvi put prikazati AmnujeYo najnovije delo „»Mala Molijer«. Novi direktor Ernst Hojsermam ma mnogo ličnih veza s autorima.a pre svega sa izdavačima, pa se može 'Oče= kivati da će ubuduće u svoje dwe kuće postaviti mmoga tek napisana dela.

Slavico FRAS

| Jugoslovenski Wlikar.

u Tunisu

nog od najpopularnijih filmskih glu-

Mogoslovenski akademski slikar „ 0 Wrana Mirković, koji već više meseci boravi u Tunisu, izložio je mw „Umetuovičkoj galeriji u gradu TuniSu mekoliko svojih slika. 50 abe Ny Poređ toga, Mirković je mapravio 9Ortrete tuniskog pretsednika republike Habiba Burgibe i članove mjegove porodice,

Toniski listovi »Le Petit Matine, »Depecbe Tunisjenne« i »La Pressec od novembra prošle i 27 februara ove gođine pohvalno se izražavaju o Mirkovičćevim rađovima, ističući da se portreti arapskih likova ođlikuju irražajnošću, smagom i specijalnom tehnikom. ;

Mirkovićeva delatnost pozdravljema, je takođe i kao jednn manifestacija jugoslovensko-tuniske kulturne sm-

račdnje, (M. K.)

*

Posihumana ispovest Hrola Flina

Pomati filmski gluinac Erol Plim, šija je iznenadna smrti izazvala, različite komentare, napisao je poslednjih dana svog života nekud'wrstu ispovešti o sebi i o svetu u home je živeo. Na jedam iskrem i, kako su ga marvali kritičari »boljih+ KWrugova, bezbožan način, Flin je opisao svoj Mšivot i izneo poglede na mnoge mo-

..ralne i društvene istine mašeg vrcemena. Možda je malo poznata činjemica da je FYiln | ranije bio zapažen kao pisac kraćih pripoveđaka, od ko· jih su neke objavljene u časopisima kakav je, recimo, »Lajfu, Materijala za svoju ispovest Flin je imao dosta, jer je provođio prilično buran život avanturiste kakve je likove tumačio i na bioskopskom platnu. Od lovca bisera na ostrvima Južnog Mora, trsovca belim robijem ! učesnika u Spanskom građanskom ratu, do jeđ-

KNJIŽEVNE NOVINE

maca našeg vremena, Flin. je, menja- | skupio ·

Jući profesije i pođneblja, dovoljno životnog iskustva za Kmjiževni rađ od mekoliko đecenija intenvmivnog pisanja.

*

Rekordna cena za jednu umelničku sliku

U najvećoj trgovačkoj kući za pro-

· daju umetničkih pređmefa na svetu,

poznatoj firmi »Sotbi«, izvršena je neđavno licitacija koja je u stanju đa deluje zapanjujuće. icitaciji su bile izložeme slike čuvenih majstora, Najveću cenu je đobila HWubepsova slika »Tri mudraca sa istokac Koj, je prođata nepoznatom Kupcu za 27% hiljađa funti, ili oko 700 miliona dimara, što je dosađa najskuplje plaćema slika u istoriji, Odmah bposle nje, po ceni, đošla je BSezanova slika »Dečak u crvemom prsluku«, koja

je posle dvočasovne licitacije đobila·

220 biljađa funti, ili oko pola milijarđe dinara, Najveći đeo ovih slika očlazi iz Lonđona u Ameriku.

* Balet bez muzike

Poznati američki baletski koreograf Hoze Limom, koji je gostovao i u našoj zemlji, sprema sa svojom trupom jedan od prvih baleta, u kome

ce muzika samo na početku čima |

upisati gleđaocu događaje u baletu, koje će zatim izvesti igrači u memo, tišimi, Imspiraciju za ovaj balet MHoze Limon je dobio iz čuvenog pozorišta semki, koje je mnmekađa bilo populjlarno ı dalekoistočnim zemljam3. I u ovom baletu će meke sceme biti igrane iza providnog vastora, kako bi se dočarao iluzionistički „wtisak senki i vazdušnog treperenja.

*

kriminalni romami na Južaom Polu

Među mnogim maučnicima, koji %c nalaze u bazama na Antarktiku, najpopularniji način ubijanja dosade je čitanje kriminalnih romanm, ZanimMivo Je đa na »belom« Kontineniu postoji Jeđna dobro opremljena biblloteka, iz koje se. pomoću aviona snabđevaju čitaoci, udaljeni jedni od drugih po više bijljada kilometara. Biblioteka ima međunarodni značaj jer su ovih dana njeni članovi poSstal i naučnici i sovjetskih i japanskih baza, AK:

štaje za prokaženog ostrvo, njeBova barikada i tvrđava. Izgu-

vi

Zlatko TOMIČIĆ

Stajao sam pred vratima i nisam htiko ući. Ništa me na svijelu ne bi prisililo da pokucam. Da su vnata bila otvorena, možda. bih ušao, ali ovako nikada. Meće strahote od zatvorenih vrata ne osjetih nikada; stojeći pred vratima poslao. sam bijednik; njihova Šutnja učinila je moje biće tužnim i mrskim samome sebi, Pogledah dh' bolje; bjjahu obrasla u travu, Ali to se nije moglo lako primijeliti i ja cljelim svojim bijelom stadoh pred njib, da to ne bi tko opazio. Dugo sam tako stajao, Imao sam razloga; od tog otkrića bilo mi je lakše, Zato sam se mogao žrtvovati, Bilo mi je lakše, iako mi je bilo žao što je iako moralo biti. Koliko sam pula namije osluškivao iz daljme kako vrata cvile kad ih otvaraju. Rijetko su uh otvarali, ali kad su ih otvorili, to se čulo. Nikad ih nikko nije podmazao.

Slajao sam bez glasa pred njima, Nikagvim posebnim znakom nisam upozoravao da sam: tu. Moj stas, moja sjena, moja visim, bili su dokaz moje prisumosti i želje da uđem, želje koju nikako nisam mogao neskrommo izraziti, jer bi neskrommost nauxlila mojoj ljepoti i osjećaju siwurnosti mojeg poslojanja. lpak sam bio bijedan. Zašto su me privukla vrata? Zar mi nije bio dovoljan prazam, širok prosbor kako mi je wvijek prije bio? Nisam ničega imao, bio sam bos, gola su mi bila ramena i ruke, a po dlakavom trbuhu lijepio mi se mraz. Mnogo puta čimilo mi se da ne postojim. Al; zar me je to čimilo nesretnim? Ne, to je lakšavalo moj položaj, "Tko ne postoji, ne mora sebe ni produžavati, a briga za produžebkom mućčna je i umanjuje postojanje i onoliko koliko ga tko ima, Tko je sam, cjelovit je. Nitko me mije pozivao, a sam nisam

htio ući.

Dok su se oni u kući zabavljali, ja sam lutao prirodom. U poljima je bilo lijepog korova. Oxdwvdjek sam volio korov. U njemu mi je bilo dobro. Moje misli rasle su u korovu, u mjemu sam sa-

ILUSTRACIJA D. STOJANOVICA-SIPA

njanio, gledajući u jasno nebo mad sobom d plice koje liječu. njego vim plavetnilom, Kad sam zašao u konov vi u njemu nije vidio; vjetar ga je talasao, šuštale su njegove vlati, trlo se kvržičasto sjemenje, disao sam duboko, ležeći u zelenilu, živeći s kukcima koji moj miris nisu smatrali stranim, nego su ulazili u moje haljine, cjelivali moje čelo. Slušao sam žuštanje njihovih nogu i struganje njihovih 'krioca i činilo mi se' da sam i ja kukac omamljen zemljom, tnavom i čistim vjetrom koji je živio u tom divljem svijetu jednostavan i jak. ·

Iz daljine sam gledao kuću, koja je m onoj osami varala vid. Nisam znao da li je bo bila jeclina Whwća na svijetu; možda je još gdje postojala kakva, ali ja nikad druge nisam vidjo, Ovu sam kuću smalbnao savršenom.

Cinilo se kao da mi o njoj ovisi život. Zar nisam drugačije mogao zamisliti budućnost? Ja sam sam bio krivac: Zašto nisam obišao svijet da vidim ma li još gdje kakva kuća? Možda bih se tada nazočarao i ustanovio da su sve kuće bste. Dakako, u koliko je Još koja kuća u svijetu postojala, Meni je u poljima bilo dobro. Hramnio sam travom svoj duh, glavu mi je grijalo sunce i hladio vjebar, moje misli bijahu užarene i dstmite poput neba u kojem su se rađale, a moja čuvstva stečena od zemlje, njezine vlage i mime plodnosti.

I sad sam ja, slobodna zvijer, htio da uđetn u kavez, Zašto? Zar me je toliko namučila moja sloboda» Sad sam ja, koji nije nikad mislio da će stići do praga kuće, stajao. pred njenim \ratima, Bio sam svijestan svoje slabosti, Ali svahbko na svoj način izabere svoju smrt, Zašto bih se ja razlikovao od drugih? I mene je pozvao zakon. Vrala će se otvoriti i ja ću ući u kuću da se izbljujem. :

Jednog dana ipak sam ušao. Vrata su se obvorila predamnom i zatvorila za mojim leđima. Uopće ne zmam kako je došlo do toga da su me primijetili. Zar sam mogao koga iz te kuće zanimati ja, koji sam odraslao u konovu? Ja, koji sam živio od hoda pod čistim nebom, od ležanja u travi i na pješčanoj obali nad kojom lete svjetlaci, od iskrenog samolnog života u ljubavi i istini prirode, od govora s drvećem, cvajećemi, životinjama i vodom. Bilo je to žalosno, ali ja sam postao uočljiv iz kuće. Nije li te bilo prerano? Nisam li još bio prepum vlastitog života, a da bih ušao miješati ga & drugima? Zar nisam mogao hodati tu godinama a da me „nitko ne vidi? Mora da je dpak bilo nečeg lošeg u meni, kad sam bio zapažen kroz prozore kuće. Netko je valjda mislio da će

»bitnik« pisci, Iz života prokaženih, oborenog ha gomilu đubreta, ponikla su značenja reči koja je

Nastavak sa 8 strane

PRIČa „KNJIŽEVNIH : NOV/N: >

• gust, niko me”

NIZAK IO IT

moći poslužiti u njegove niske svrhe, inače otkud bih ja, samotnik, mogao biti ovamo primljen? Očito, netko mi je htio zlo, netko je namjenava:o oduzebi, ukrasti mi nešto. -

I tako sam vidio, da ću dpak morati unutra, Počeh wnaprijed tražiti opravdanje za sramotu koju ću tim čimom morati pretrpjeti, Kuća je, čini mi se, s vremena na vmijeme morala nekoga progutati. Hrama joj je bila potrebna da ne pnopadne. Kad bi kuća propala, što bi tada počeli njeni stamovnici, koji su se odvikli od rada i kretanja po ostalom svijetu, ti ukućani koji žive mimo u kući i nisw gladni kao što sam bio uvijek ja (a da to međutim ipak nije smetalo mojoj sreći) čimi se da sam sada ja trebao biti nova žrtva. Radi čega sam pristajao na to da poslažim u podle svrhe jedne nepoznate sile? Zar je moja čestitost bila nužda nečijev živoba, spas od njegove gadosti u kojoj sam zato morao propasti Ja?

Tek što sam ušao, nađoh se na zemlji, oboren silnim dar. cem. Napola izgubih svajest; kad sam došao k sebi, pokušah ustanoviti šta je bilo. Pao sam na zemlju kao drvo. Izgleda da sam udario glavom o simop. Čudmo. Kako mi se to moglo dogoditi?

od toga dama neprekidno idem od zida do zida i razmišljam; kuda li sam ja io zapao? Nikako nisam mogao shvatit duh kuće, Nisam razumijevao ništa od onog šta se tu događalo. Nisam nikako u poftpumosti mogao nazabrati kako ta kuća ustvari unutra izgleda, koga sve tu ima i što se zapravo tu radi, Najgore je bilo to, da sam počeo gubiti svijest i o samome sebi. Pogmuo sam -se, kao da sam ostario za mnogo godina. Ruke su mi se stale tresti, Clas me oštavljao. Nestao mi je osjećaj vlastite visme. Ogledala nije nigdje bilo ı ja nisam znao imam li svoje nekadašnje lice, Slutio nisam ranije, da je u toj kući stamovalo toliko stanovnika. Najveći dio njih bio je opakog izgleda; kad sam ih malo bolje pogledao, vidio sam da imaju kratke uši, oštre zube i dugačak rep. Oni su se neprekidno

užurbano krebah sobama; nisam shvaćao smisao njihove žurbe i

njihovih ciljeva, Da li sm comi uzgradili tu kuće wli je ona postojala i pmije njihovog dolaska? Niotkog nisam to mogao saznati. Stadoh se jedmog dana bolje ogledavati i tad primjetih da ja nisam jedino bespredmetno lice u toj kući. Mislio sam da će mi biti dobro u

kući, ali ja se tu nisam mogao snaći, Ukućani su neprekidno trčali, .

iz rupe wu rupu. Njima je bilo jako dobro. Nisam znao jesu li oni tu gospodari, ali vidio sam da prevladavaju; primjetio sam samo da su jako ružni. Nisam to 'još ničim pokazivao, jer sam ih se bojao, a nisam stigao uočiti sve njihove slabosti, Kao što rekoh, stao sam se ogledavati i vidjeh, da tu ima još ponekog, U toj hladnoj, mračnoj kući, u kojoj prvog dana ne vidjeh ničeg osim zidova i prljavštine po podovima, nađoh još neki život, koji me privlačio svojom ljepotom i neobičnošću. Ta bića bila su malobrojna, jedva primjetljiva, prozima, ili skrivena u sjeni, smotana u paučinu, ali sasvim drugačija od ovih gnjusnih niskoglavacn, šiljate, opake glave, koji se neprekidno okolo motaju da bi ispraznošću svojih kretanja postigli neku svrhu i privukli pažnju svojeg kmalja koji ih je vjerovatno gledao iz kakve rupe, i ušutkali svijet u kojem žive, stekli svoju cijenu, ne samo svojom bestidnom slo bodom nego i ružnim, opasnim izgledom u kojeg nisam htio sumnjati. Malobrojna bića, kojima sam se poželio diviti, po nečem velika, veoma tužna, bila su prezrena od ovih stvorova gadnih, ali punih nemilosndne, zle whage, koja uvijek ispunjava slabijeg i ružnijeg. E

Vidio sam pouzdano da mi se tu sprema zlo i da ga već inpim, Ali bilo ie nešto glupo u meni: kad god pomislim o svojim gospo> darima da su gadni, bijedni i zli, tad mi se učini da sam i ja takav.

Očito sam nezahvalan. Toliko sam želio ući u kuću. Sada sam tu ja, koji prije nisam upoznao ništa bolje od pustog korova, a, gle, kako sam nezadovoljan. Ipak nisam mogao shvatiti čemu sat zapravo pozvam ovamo? Čemu ja tu koristim? Sva tumačenja koja sam ranije stvorio, ne odgovaraju više, Živim u neprekidnoj zbunjenosti. Oni su hladni, nijemi, uzvišeni koliko i zli i ja više put pomišljam: me, to su neka začarana bića. Bojim ih se. Kako da im se suprotstavim? Oni me mogu wništiti bez ijedne riječi. Da li su oni takvi samo prema mojoj vrsti koja izumire, ili su odista takvi, prema svima i svemu, prema sebi; da li su oni i u stvarnosti takvi ili samo u mojim očima. koje ne vide dobro, jer u njima još uvijek živi korov, pijesak, i nebo? Ne znam.

me vidim načma kako da se spasim.

SOPISCA

Drožeto religijom »bitnikae, mekom' vrstom američke verzije Zen Budizma, i uz bi-bop ritam džeziste Čarlija Parkera, Keruak i nje-

FPicdžeralda.

bilo koga američkog pisca još od Napor} Keruskovih »prokaženih« junaka da unesu Ži-

bivši život u društvenom nastavljanju, odbačen i kastriran, on ga Ponovo nalazi u trenutku postojanja. »Bitnik« ima svoj jezik, svoje pojmove i poglede, koji ·pripadaju samo čoveku što živi od - trenutka do trenutka, od doga- đaja do događaja. On zna da se obećana zemlja zove »Sada« i da

druge nema, kako lepo primećuje ·

Norman Majler u svom sugestiv-

" nom eseju o jeziku bitnika »Beli crmac«, . i :

Taj jezik su morali da usvoje i

jezik prihvatio đa podrži. Oni su ta značenja prihvatili, prešli na prokaženu stranu i počeli da pišu

u ritmu džeza o mraku podzem-

lja, koji je pao u zoru onog dana 1845 godine kađa se atomska tmina spustila nadđ Hirošimom. To je jezik i Džeka Keruaka, jezik ličnosti njegovih romana, pun znakova uzvika, pregršti razbacane interpunkcije i onomatopeje preobračene u reči sa posebnim značeniem. Kroz pisanje bez pla-

na, daleko od svakog pravila,

govi poklonici pokušavaju da sagledaju svetlost novoga dana. Oni u tome nisu uspeli, ali je Keruak pokazao svojim Knjigama da sc izvorni jezik džeza može transponovati u roman, bez ozbiljniji! gubitaka u svojoj spontanoj ı imaginativnoj slobodi koja ga jc stvorila.

lako je Keruakova umetnost ograničena, — kaže dalje Tolman, — ja sam ubeđen da je njem tom bliži američkom semenu nego kod

vot u svoje bitisanje, najbliži su našem sadašnjem trenutku, nego ičiji drugi još od Fjicdžeraldđdovih junaka, Oni u tome ne uspevaju i počinju i završavaju kao prokaženi, ali su ti Keruakovi »bitni-

ci« bliži istini o našoj sadašnjosti, ·

bliži od svih junaka iz romana a mnogo gođina., Keruak je vrloa određeno stvorio novo polje mo»

Bučnosti na kome roman može da. se podigne sa obnovljenim živo» .

tom,

A.K..