Književne novine

TURNEJA HRVATSKIH PISACA PO VOJVODINI

Grupa članova Društva književnika Hrvatske: Dragutin Tađijanović, Miiivoj Slaviček, Slobođan Novak i Miroslav Vaupotić, učestvovala je na turneji po Vojvodini. Za neđelju dana, od 8. đo 15. XII. zagrebački pisci održali su Whnjiževne večeri u Kikinđi, Novom Sađu, Subotici i Zrenjaninu. *

NOVI BALET SA MARGOT FONTEN

Koreograf Frederik Ašton iz Lonđona napisao je muziku za balet »Onđina«, prema bajci nemačkog romantičara Fridriha Fokecea, u kome naslovnu ulogu tumači čuvena balerina Margot Fonten. Sadržina baleta je ljubav vođene nimfe i običnog smrinog čoveka. Vila zbog ljubavi žvtvuje svoju besmrtnost i postaje obična žena samo da bi bila pored svog voljenog. Sadržaj je dozvolio koreografu Aštonu da'\stvori niz blještavih sola partija za izvrsnu balcrinu, koje su i glavna vrednost ce loga baleta, kako piše umetnički Kritičar londđonskog »Tajmsa«, U nizu prosečnih · baletskih ostvarenja | n svetu, „»Ondina« zauzima vidnije mesto, baš zahvaljujući svojim protagonistima. }

*

10 GODINA SARAJEVSKOG BALETA

10, đecembra svečanom premijerom baleta »Pepeljuga«—« od „Prokofjeva, obeležena je 10-godišnjica rada sarajevskog baleta.

*

NOVO IZDANIE PRIČA HAJNRIHA FON KLAJSTA

otkriveni Hajnrih {om pisac osamnaestog

Ponovo Klajst, nemački

veka i autor »Mihaela Kolhasa« i »Razbijenog Krčaga«,

veoma je po-

pularan u svojoj đomovini Nemačkoj. Tako su ovih dana izdate njegove izabrane pripovetke, za koje je nekađa napisao predgovor sam Franc Kafka. U ovoj zbirci nalazi se i jedna od pripovedaka, koju je Gete bacio odmah posle čitanja u vatru, jer je bio zgranut njenom morbidnošću. Kasnije je pronađen

ei OC} KNJIZEVNE a. NOVINE

List za književnost. uametnost ı društvena pitanja Redakcioni odbor:

Bora Costć. Slavko Janevski

dr Mihailo Marković. Slavkc

Mihalić, Tanasije Mlađenović,

Mlađen Oljača, Vladimir Pe-

triĆ; Izet Sarajlić, Vladimir

Stamenković, Dragoslav Stojanović-Sip Direktor:

TANASIJE MLADENOVIĆ

grednic1: MILOS ı BANDIC PREDRAG PALAVESTRA

Odgovorni urednik: ČEDOMIR MINDEROVIĆ List izdaje Novinsko-izđavačko preduzeće •Književne novine« Beograd Prancuska i Ređakcija Prancuska 1. tel 21000. tek račun: 101-70i-1-208 LISt izlazi svakog drugoB pet ka Pojedini bro} Din 30 Godišnja pretplata Din 600 polu· godišnja Din 300 za Inostram· stvo dvostruko Rukopisi še ne vraćaju Tehničko- umetnička oprem8a

DRAGOMIR DIMITRIJEVIC Stampa •GI AS• Beograd. vlajkovićeva B , 0

M a ay al ay lt ly ly ly ala ay a iy ra:

đuplikat te pripovetke pod naslovom »Markiz iz O...« i ona je prvi put objavljena posle Prvog svetskog rata. Svi prikazi ove zbirke pripoveđaka Hajnriha fon Klajsta slažu se u tome da je on imao pravi instinkt pripoveđača i da njegova dela nisu mnogo izgubila u svežini i aktuelnosti za ova đva poslednja veka.

*.

PRVI TRIJENALE LIKOVNIH UMETNOSTI

Po iđeji uprave Saveznog fonda

za likovne umetnosti »Moša Pijade« i Saveza likovnih umetnika Jugosšiavije, odlučeno je da se od 24. maja do 30. juna iduće gođine u bali III Beograđskog sajma održi velika izložba savremene jugoslovenske umetnosti na koju su pozvana 22 vajara i 79 slikara,

*

KNJIGA JOSIPA JURČIĆA NA 40 JEZIKA

Dosađ štampana na 39 jezika, napisana gotovo pre jeđnog stoleća, knjiga slovenačitog pisca Josipa Jurčića »Burij Rozjak« (u Parizu je doživela 4 izđanja) treba uskoro da iziđe na arapskom jeziku.

IIIIIHIRRIJRIIIIIIIIIĆRIIIIIIĆIIIIIJIIĆINIJII 8

ROMAN IGNACIA SILONEA BEST-SELER U AMERICI

Prvo veće đelo Ignacia Silonea, »Fontamara«, koje je napisano još 1930. gođine još uvek je veoma popularno. Ovih đana je pokrenuta čitava jedna biblioteka u izđanju predđuzeća »Ateneuma iz Njujorka, koja nosi naziv »Fontanamara« i za svoju prvu knjigu je ođabrala istoimeni roman Silonea. Biblioteka ima za cilj izdavanje romana sa izrazito SO” cijalnom tendencijom i njeni uredđnici predviđaju đa izdajđ većinu značajnijih dela, među kojima su »PIo-

đovi gnjeva« Džona Stejnbeka, »Duvwvanski pute MErskina Koldvela i druga.

*

POEZIJA NA DVA JEZIKA

Ww Novom Sadu neđavno se u izdanju izđavačkog preduzeća »PForum« pojavila zbirka pesama »Boje i reči« Miroslava Awmtića i Ferenca Fehera, na srpskohrvatskom i mađarskom jeziku, u kojoj se pesnici međusobno prevođe.

\# izdanju su učestvovali i grafičari Milivoje Nikolajević i Đerđ Sabo tako đa je ova vpoezija zbliženja« dobila i lepu fehničku opremu,

' / %

KONCERT ZA ČELO DIMITRIJA ŠOSTAKOVIĆA

Simfonijski orkestar iz Lenjingrađa izveo je na svom neđavnom g#Ostovanju u KLonđonu najnovije delo ruskog kompozitora Dimitrija Šostakoviča »Koncerat za violončelo i OTWhestar«, To je bilo prvo izvođenje Ovog konceria izvan Sovjetskog BSaveza i imalo ogroman uspeh kod pro-

~ i erik ae,

GODINU. PRETPLA'

DVOSTRUKO.

brane međunarodne publike u Festival Holu. Solista je bio ruski čelista Mistislav Rostropović, Koji je

izjavio đa ovaj Kkoncerat 74 čelo predstavlja jedno od najtežih dela ove vrste muzičke literature.« Da je Bostakovi6 dođao još koju notu u Wađenci — izjavio je čelista — ja ne bih mogao da sviram koncerat,« Zanimljivo je đa je lenjingrađski simfonijski orkestar pored OVOE 'koncerta, izvođio đela savremenih autora Hinđemita, Stravinskog, Britna i Koplanđa, što je novina kađa su u pitanju ruski muzičari i njihova izrazita naklonost Klasičnim muzičkim ostvarenjima. Ipak je izvođenje Pete simfonije” Čajkovskog požnjelo najviše aplauza. Za nju je čuveni violinista Jehuđi Menjuhin rekao da je najbolje. izvođenje Cajkovskog za koje on zna.

GDE SU GRANICE NEZNANJA 1 UVREDA?

Odgovor na komentar P. Protića „Povodom jedne skandalozne

U napisu »Povodom jedne skandalozne istorijec O)Knji»evne novine« br. 133 ođ 2. de cembra o. g.) P. Protić na najuvredijiviji način, u pozamašnom broju redaka, napada moj feljton »Skandali u domu Nemanjića«, objavljen u »Večernjim novostima, ističući da sam svoj feljton napisao sa stanovišta »malograđanskog patrijarhalnog morala«. Zbog čega se Protić tako uvredljivo okomio na moj napis? Da li zato što mu se nisu svideli Nemanjići onakvi kakvi su bili prema istorijskim podacima? Da bi pobio istini tost onoga što sam napisao, člankopisac »dokazuje« kako je sve to »poznBto iz školskih udžbenika« i podvlači da je moje poznavanje istorije 39: katkad i ispod nivoa školskog manja«. Fri tome, želeći da pokaže kako sam ja »pOogrešio«, pokušava sa nekoliko yjistorijskihe primera, da pobije sav taj zamašan istorijski materijal. Po Protiću, Rastko Nemanjić »nije smeo ni mogao« da čita apokrife jer su takvi spisi bili »proskribovana, probogumilska literatura« ” Da je člankopisac uložio malo truda, umesto da »dokazujeq bez ikakvih činjenica moje »neznanje« i otvorio JirečekRadđonićevu »Istoriju Srba« (knj. II, Bgd 1952.), našao bi na. str. 303-304 ovo o apokrifima: »Skoro su svi prevodi iz grčkih originala« (podvukao M. J.). Zatim, da je prelistao »Istoriju naroda Jugoslavijee (knj. I, Zgb 1958.), pročitao bi na str. 511 ovo O apokrifima :«

»Apokrifi su poznati kao vrlo popularni spisi u svim svetskim literaturama Srednjeg veka i predstavljaju jednu naikćye ~*ij}i Wniiževnih vrsta. Pisani lakim i živim pripoveđačkim stilom, obrađeni u obliku zanimljivih priča, bajki i legendi, oni se često odlikuju epskim slikama...« Ni reči, ni slovca đa su apokrifi »proskribovana, probogumilska lituratura!«. i

dokaz«

Drugi „istorijski člankopisca je »da do ražvOda Stevana Prvovenčanog i Jevdokije nije došlo zbog bra čnih razmirica i neverstva«. Ali, svi naši istoričari, sem ~. Ćorovića, tvrđe obratno.

Naš poznati istoričar, koj ni J. Radonić, u svojoj knjizi »Slike iz isto i književnosti« (Bgd 1938) govoreći o Bte vanovom razvodu sa Jevdokijom na str. 83 doslovno kaže:

»...Ne zna se tačno kad, ali već posle nekoliko gođina Stevan i Jevđokija, su počeli bladneti jedno prema drugom. Iako je Jevdokija bila lepa žena, žive naravi, Stevan je, izgleda, voleo i druge Žžene. Jevdokija opet u opštenju sa mladim ljudima prelazila je, ovda onda, granice dopuštenoga...q Dalje, na str. 84 iste knjige, Radonić citira poznatog vizan tijskog istoričara Nikitu Honijata, koji je inače neprijateljski raspoložen prema Ste“vanu. Honijat kaže:

»...Uzajamna · prebacivanja i svađe snažili su, s đana u

| III HIRIIIIIIRIĆFIIRIIMRIIRNIIJKIRIMIMIIMI:IIIISIIKKIIIRIRIIIJRIIEKIIIIMIIRRIVIINIRI

dan, međusobnu mržnju, ta- ·

ko da je Stevan, najzad, potpuno varvarski postupio sa svojom ženom. Posle jednog nemoralnog postupka svoje žene u njegovom prisustvu, Stevan, razjaren, pocepa na njoj sjajno odelo, te je u kratko podsečenoj košulji najuri s dvora... (podvukao · M. J.)

Slično stoji i u Jirečekovoj yIstoriji Srba«ć (knj. I. Bgd 1952), gde se na str. 163 kaže: ».. On (Stevan) poče 5S tim (misli na prekid s Vizantijom) da je svoju Ženu, caTsku ćerku Jevdokiju, posle uzajamnog prebacivanja zbog nevere, oterao... O Jevdokijinom neverstvu i StevanoVom ne baš solidnom ponašanju, govore i ovi naši istoričari: N. Radojčić, Prva ženid ba „Stevana Prvovenčanog, Glas SAN, XC, 1912. str. 26892, S. Stanojević, Btevan Prvovenčani, Bgd 1934, st”. 24; P. Srećković, Istorija SsTPskoga naroda II, Bgd 1888, str. 60-81 (Srećković donosi i tekst Stevanovog »zakona O nevaljalim ženama) i I. Ruvarac, Zbornik sv. 1, Kraljice i carice srpske, Bgd 1934.

Zatim, po člankopiscu Protiću, Stevan posle prekida S Vizantijom »traži prijateljstvo bugarskog dvora«ć!? Gde

je to našao? Ako otvori »Isto riju narođa Jugoslavije, da se ne bi »zamaraoć« drugim delima (knj. 1, zagrebačko iz

· danje), videće na str. 359 da je Stevan tražio naslon na latinski Zapad ».. od Inoćetija III je zatražio Rkraljevsku krunu, što je papa prihvatio ali je odustao zbog otpora Ugarske...q Kao još jeđan svoj »istorij ski dokaz«, člankopisac ističe kako se »o Milutinu i Simoni di sve ma još od objavljivanja Danilovog zbornika, pre nešto više od 100 god. »Na prvom mestu treba reći da je Đ. Daničić izdao veliki zbornik Danilovih biografija 1866 godine, dakle pre devedeset, i četiri godine.

U delu »Život kraljeva i arhiepiskopa srpskih« od Danila TI (izdanje SKZ, 1985, prevod IL. Mirkovića) Simonida se spominje svega na dva mesta: na str. 72-74 kada dolazi u Beograd, da bi ođatle sa jetrvom Katarinom otišla na grob njihove svekrve Jelene i na str. 121, kada je bpripremila skupocene darove za Milutinov grob. I, ništa više... Danilo je čak prećutao da se Milutin ženio četiri puta. To je razumljivo, jer je Danilo bio »unutrašnji«ć dvoranin, glorifikator kralja Milutina,

istorije“

koji je u interesu očuvanja Milutinove. grane dinastije Nemanjića proglasio OVOE Za »sveca«d. Zbog toga, ma da je Danilo bio veliki državnik, može se. donekle opravdati Bojićev negativan stav prema njemu u »Kraljevoj jesenić (kakav je odnos Danila TI prema Milutinu može se Videti u njegovoj prilično ODSeŽnoj biografiji —d Enciklopedija Jugoslavije, tom 2, str. 662).

Na kraju svog »komentara«, pošto je moj feljton ocenlo kao »neoriginalan, neinteligen tan i jadan«, člankopisac ZVO ni na uzbunu da se »takvima& kao što sam ja »zabrani« ·Dpisanje i naređuje »Večernjim novostima« da mi ubuduće uskrate svoje stranice. Zar u ređakciji tog lista sede toliko »nepismeni« ljudi, koji nigu magli đa ocene y»bezvređnost« mog. napisa? Da je on pažliivo čitao moj feliton, video bi da se tu govori i O pozitivnim, a ne samo negativnim osobinama Nemanjića. Naravno, naglasak je stavljen na njihov lični Žžnvot, koji nije bio tako »bogougodan i svetij"„celjskieć kao što člankopisac,

možda zamišlja.

Milorad JANKOVIĆ

POTREBA I TRADICIJA...

Nastavak sa 1. strane

problemima, književnosti, iako je književnost jednako važna ideologija kao i svaka druga. Prema tome, »Književne , novine zauzimaju u našem kulturnom životu posve određeno i vrlo značajno mjesto, pa bi se boez njih osjećala velika praznina. On čak smatra da bi kao nedceljni list — ukoliko bi to bilo' moguće ostvariti — »Književne novine« mogle »više da posluže u nastavi književnosti u srednjim školama, jer bi uz ustaljene i sta tične čitanke unijele svježine i dinamike u nastavni proces i tako razvile trajno interesovanje i ljubav za književnost«.

Imre Sič, nastavnik iz NOovog Itebeja, ističe značaj »Književnih novina« — »u razboritom i objekkivnom svedočenju o n8šem današnjem Književnom životu«. One, nastavlja Imre Bič, „zadovoljavaju moje interesovanje, informišući me O svim književnim, umetničkim, kulturnim i društveno-političkim zbivanjima u zemlji i inostranstvu«.

»yKnjiževne novine« SU ~— piše vVlađo Milošević iz Banje Tiuke — »neophodna potreba n8ročito za OnOg koji nema vre mena da prati sve naše književne časopise, a intersuje se za Jiteraturu i sve druge pojave i zbivanja u našem kulturnom Životu«. (MJ

Izražavajući svoje mišljenie O pojedinim rubrikama u listu, većina anketiranih čitalaca DOZ dravlja i prihvata kritičke i informativne priloge u rubrikama

KRITIKA, IZLOG: ČASOPISA, PREVEDENI ESEJ I PANORAMA VESTI.

Čitalac Miloš Malčić iz Osječana kod Doboja piše: »Književne mnovine« su bogate kritičkim tekstovima, što je po mom mišljenju sasvim na mjestu. Zato su najbolje i najsadržajnije rubrike KRITIKA, jer u njoj stičem nova znanja O savTemenoj literaturi, i PANORAMA VESTI iz koje mogu da saznam o mnogim književnim događajima kod nas i u svijetu«.

Tvanka Mijatović Obrenovca, koja najradije čita kritičke članke i PANORAMU vESTI, predlaže da list objavljuje još više informativnog materijala, ponavljajući da je TU brika KRITIKE zanimljivija i najsadržajnija. ;

Šefko Džakulić iz Brč kog piše da bi voleo »više poetskih priloga, Više, komentara. Sve tekstove čitam sa gzadovoljstvom, ali me najviše interesuju pjesme, posliie njih kritički članci, a onda likovni prilozi«.

Jeđan čitalac predlaže da list, pored kritika O savremenim umetničkim ostvarenjima objavljuje »i kritike koje bi mnačile reviziju ustaljenih shvaćanja o književnicima i književnim djelima sa stanovišta današnje marksističke estetike. Kritika ne ireba da bude lišena lične note, pa bi trebalo štampati i polemike kao što je to u »EKnjiževnim novinama više puta i činjeno. Nije na odmet ponoviti đa je

· brici TRIBINA posveti

kritika ono što doprinosi raz

vitku i kretanju naprijed«.

Učenik Neđim Rifatbegović is Bijeljine piše: »Kad dcbijem novi broj »Kunjiževnih nocvina« prvo pročitam IZLOG ČASOPISA, a onda kritike O novim knjigama. Konkretno bih predložio da se više poveđe računma o pjesničkim prilozima.

S njim se slaže i Duka ŠBte ković, iz Daruvara, koji kao saradnik lista predlaže da se Uuveće »nekakav zapisnički urudžbenik prispelih pesama i družih rukobpisa« — da autori ne bi odviše dugo čekali na red za objavljivanje. Tomo PFarac iz Opuzena u Dalmaciji, koji najboljim prilozima smatra kritičke i esejističke tekstove, predlaže da se Yuviše pažnje ı »da se u njoj više govori o ključnim problemima sa TraZ ličitih pozicija i to iz oblasti estetike, sociologije, teorije um:jetnosti itd., jer je to čitaocu DpOotrebno«ć ı

*"

Objavljujući OVO puta 5Samo mnekoliko fragmenata 37 Obimne korespondencije sa čitaocima, »MKnjiževne novine« u

narednim brojevima nastaviti da štampaju odgovore na iankekon- tu, smatrajući ih veoma struktivnim prilozima u svome naporu da list u sleđećoj godini postane još življi, bogatiji i 50” držajniji.

OBAVEŠTENJE PRETPLATNICIMA :

UMOLJAVAJU SE PRETPLATNIOI DA OBNOVE . PLATU NA »ENJIŽEVNE NOVINE« ZA NARSONU 1061,

ATA IZNOBI: 60.— DINARA GODIŠNJ E OTNE 300 DIMARAY, A ZA INOSTRANSTVO

PRETPLATA SE UPLAĆUJE NA ŽIRO RAČUN BROJ QC MOD KOMUNALNE BANKE GRADA BEOAJNI »ENJIŽEVNIH . BEOGRAD, FRANCUSKA 7. NOVINAR,

»LOLITA« VLADIMIRA NABOKOVA NAJZAD NA FILMU

romana

za ekranizaciju naturalizovanog Rusa Vladđimira Nabokova, bili su poremeće=

Planovi »Lolita«,

ni duže vremena jer režiser filma" Stenli Kubrik nije mogao da pronađe mlađu devojku pogodnu za no sioca glavne uloge. Kandiđatkinje nisu poseđovale sve potrebne _osobime i bile su odbijene na insistiranje samoga Nabokova. Čak je i nedavmo preminuli Prol Flin nuđio svoju maloletnu ljubavnicu za tu ulogu, ali ta devojka nije umela đa glumi. Glavnu mušku ulogu je,dobio Džems Mejsn i počeo đa uvežbava tekst, kRađa je režiser Kubrik uspeo da pronađe đevojku za Lolitu. Pisac Mabokov je bio oduševljen i izjavio je dđa Sju Kiom, četrnaestogodišnja učenica gimnazije, potpuno odgovara njegovoj koncepciji junakinje. Probna snimanja su uspela i sađa se pristupilo realizaciji celoga filma, čija se premijera predviđa za proleće iđuće godine.

-

ZIDANJE MODERNE ~. GALERIJE U MARTU 1961.

-Mođerna galerija za koju su projekt izrađili „beogradski arhitekti: Ivanka MRaspopović i Iva Antić biće, prva zgrađa u kompleksu kulturnih i umetničkih ustanova koje će se građiti na levoj obali Save. Zidanje ove zgrađe. rešiće u potpunosti mnoge probleme s kojima su se dosađa likovni umetnici sukobljavali.

* : IZLOŽBA FEĐE SORETICA ·,

U prostorijama Muzeja za prime” njenu umetnost 7. XIN. otvorena je» peta samostalna, a prva u Beograđu, izložba slika mlađog Vvojvođanskoč slikara Peđe Soretića — »Godišnjš đoba«. Izloženo je oko 30 radova WH ulju, akvarelu i crtežu koji se tema» tikom veznmju za sremski pejzaž, prikazujući taj regionalmi milje sveže i nekonvencionalno.

*

IZDATA SVA DELA · PJERA BULA

Poznati pisac »Mosta na reci Kvaj«, Francuz Pjer Bul, doživeo je retku počast đa se njegova tri romana već pojave u jeđnom kompletnom izda» nju. Pored pomenutog romana, koji mu je doneo slavu, Pjer Bul je objavio »Lice jednog heroja« | poslednji »Plemenita profesija«, koji su sađa, izđati u jednoj velikoj knjizi. Wu sva tri dela, pisac se zadržao n& svojim omiljenim ratnim temama, kojima se snabđeo u ličnom iskustvm pripadnika Pokreta otpora za vreme Drugog svetskog rata, Njego” ve ličnosti doživljavaju preobražaj ratnim uslovima. Obični ljuđi postaju heroji, a njihove unutrašnje psiho* loške drame doprinose rasvetljava” nju trauma pretrpljenih u transfor• maciji ličnosti. S