Književne novine

F- WAN NSA BBPOL JIM ~ 309 DOMA a JA e 08-90 PORJNI

NASTAVAK SA 1. STRANE

DANA

Konkurs za radio-dramu RTV Zagreb i „Telegrama“

U „PELBGRAMU“ od 6. novembra saopšteni su rezultati konkursa za radio—dramu Radio-dramske edakcije RTV Zagreb i lista „Telegram“. Prvu nagradu, u iznosu od 300,000 dinara, dobio je Momo Kapor, novinar iz Beograda i TV kritičar našeg lista, za dramu „Ponovno noć“. Drugu nagradu, u iznosu od 900.000 dinara, za radiodramu „Covjek koji umalo nije izgubio ponedjeljak“, dobili su autori Viki Kozarić i Miodrag Krencer, novinari iz Zagreba. Treću nagradu, u iznosu od 100.000 dinara, dobio je Berislav, Kosier, književnik iz Beograda.

Otkupljene su drame Vojislava Kuzmanovića, književnika iz Zagreba („Kucanje“), Vladimira Carina, režisera iz Beograda („Krug ljubavi", i Ivice

” Ivanca, književnika iz Zagreba i Niko-

le Vončine, režisera iz Zagreba („Tri mesara buhu klala“).

Pesme Stevana Raičkovića u mađarskom prevodu

KNJIŽEVNI mesečni časopis „Jelenkor“ (Savremenost), koji izlazi u Pečuju, u svom septembarskom. broju objavljuje u prevodu Zoltana Čuke, uz kratku belešku o pesniku, četiri pesme Stevana Raičkovića: „Zlatiborska pesma“, „Posle ljubavi“, „Tihi sat“, i „Pesma o odlasku“.

Budimpeštansko izdavačko preduzeće „Kossuth“ tokom iduće godine izdaće u mađarskom „prevođu roman Grozdane Olujić „Glasam za ljubav“, koji je nagrađen na konkursu zagrebačkog nedeljnog lista „Telegram“. Roman je preveo Zoltan Čuka.

Spektar — reklamna emisija

U JEDNOM od poslednjih izdanja televizijske emisije „Spektar“, imali smo dragocenu priliku da se uverimo u pogrešna tvrđenja celokupne pozovišne-· kritike beogradske štampe, koja je. izvođenje Milerove drame „Posle pada“. okarakterisala „kao promašaj u ime bulevarske literature.

U interpretaciji Josipa Kirigina, ova drama i ova predstava dobile su neslućene vrednosti. Pomoću nekoliko pažljivo izabranih scena u kojima ima više drame savesti, a manje budoarske golicavosti, gledalac, koji nije video isto= imenu predstavu mogao je steći utisak da je pozorišna kritika ovog grada zavedena jakim uticajem banalnih interpretacija „slučaja Monro-Miler“.

Jedno je očigledno: poklonivši ·ne= uobičajeno mnogo vremena odbrani jedne promašene predstave (mnogo više vremena, nego što je u istoj emisiji potrošeno na Kafkinu izložbu u Pragu), beogradski televizijski studio doveo nas je u neđoumicu — da li se emisija „Spektar“ pretvara u reklamnu emisiju, i pod kakvim uslovima je moguće dobiti dragocenu TV sliku radi popularisanja sličnih pojava našeg kulturnog i Javnog. života? .

K. V. M. P.

Filet-mignon a la P. Volque

POZORIŠNI KRITIČAR našeg lista Petar Volk primio je, povođom prikaza drame „Posle pada“ Artura Milera, objavljenog u prošlom broju „Književnih novina“, pismo od Đuze Stojiljkovića, glumca Savremenog pozorišta. Pismo objavljujemo u celini:

„Tragična pojava u našem društvu! Zaista je prava sreća što list u kome vi pokušavate da dajete ocene pozorišnih predstava retko ko čita, te tako vaše neverovatne gluposti nemaju širi publicitet. Takve kao što ste vi, nesrećni Miler jede za doručak.

Zašto ne izaberete. neko zanimanje za koje biste stvarno imali smisla? Valjda biste nešto pronašli.

Razmislite o tome!

Vašoj gospođi i vama šaljem puno pozdrava“,

O Mileru čuli smo mnogo mišljenja, Đuza, evo, tvrdi da je Miler — ljudožder! e

Devize koje lete

U POSLEDNJE vreme dnevna štampa nas je, u nekoliko navrata, obavestila kako na naša lovišta širom zemlje, a naročito na ona u Vojvodini, dolazi na stotine inostranih lovaca-turista

koji, za devize, obavljaju, ovde, kod.

nas, svoj omiljeni sport. Razume se, ti strani turisti dolaze sa opustošenih lovišta u svojim zemljama na naša itekako bogata. Razume se. oni sve 1o dobro plaćaju, ali se isto tašo razume

2

. svetinja,

da će uškoro i naša lovišta — ako se na ovaj način kako je počelo nastavi masovno da popravlja naš takozvani devizni debalans putem lova ~- takođe potpuno opusteti.

Ovih dana je „Politika“ donela i jedan napis pod karakterističnini naslovom „Divlje patke pretvaraju se u dolare“. U tom istom napisu autor —d koji nam stalno sladi devize — lepo konstatuje da ovi turisti-lovci dolaze zbog divljači koja je „kod njin već postala retka“. ·

1. tako, devize su počele da lete i sa zemlje i sa neba, ali će zalo uskoro odleteti i divljač iz naših lepih močvara i šuma, Neka im dobri Bog pomogne, kad se već ljudi oglušuju!

Neukusno, u najmanju ruku

U DANIMA oslobođenja Beograda, precizno 20. oktobra kada jc došlo do objavljivanja narodne žalosti ZbOg poznate tiragedije na Avali, vraćao sam se kolima iz Maribora preko Zagreba za Beograd. Tražio sam na brojčaniku radija, uporno i dugo, beogradsku zadiostanicu. Nisam je našao, jer je to valjda — na našu opštu sramoiu najslabija radiostanica u Evropi. Okre= nuo sam zatim Zagreb i, na svoje zaprepašćenje, čuo najveseliju moguću zabavnu muziku! Kreatora programa iz radio Zagreba se, očigledno, nije tiicala jedna ne samo opštejugoslovenska i opštesovjetska, nego i opšteljudska tragedija! Ovih dana je, opet, radiostanica u Beogradu napravila sličnu liešku neukusnost. Nije prošlo ni sat-dva od sahrane drugova Slobodana Pewezića i Svetolika Lazarevića, a na programu se začula, najčistija zabavna muzika. Uveče, štaviše, sevdalinke, igre i narodne popevke i šalajke!

. Život, to niko ne spori, teče i teći

će svojim tokovima, bez obzira na sve

lične i narodne tragedije. Ali, što je

mnogo — mnogo je, a što nije ukusno

— nije! T. M. •

Šta se krije iza ·buke oko „našeg filmskog mikrokosmosa”? OD PRE izvesnog vremena sve je glasnija jedna grupa mladih ljuđi koji se patetično zaklinju da im je film / To im niko ne zamera, ali njihove ambicije nadaleko prevazilaze mladenačku neobuzdanost: sve što je do sada učinjeno u domaćoj kinematografiji, a posebno filmskoj kritici, prema njihovom intimnom uverenju ne vredi ni pomena, pa nigde kraja zgražavanju što je objavljeno ono nekoliko knjiga ili eseja po raznim časopisima. U tu žabokrečinu će jedino „mlađa ge~

neracija koja se tek. nazire uneti, sve-~

žine“. Najkarakterističniji je“ipšAk "rapis .

Petra Krelje koji je ·objavljen u lipanj skom broju lišta „Polet“ pod naslovom „Mikrokosmos jugoslovenske kritike”.

Ovaj mladić koji, ako je suditi po onome što potpisuje, ne zna mnogo o filmu, a posebno o domaćem, na nekoliko kucanih stranica teksta napada i unakažuje celokupnu filmsku kritiku, prebacujući joj da je kriva zbog slabe produkcije, da je inertna, prašnjava, bez temperature, da se suprotstavlja publici, da profesorski čeprka po neinteresantnim činjenicama. Posebno se okomio na knjige Branka Belana, Vlade Petrića, Žike Bogdanovića i Bore Ćosića, jedine seriozne publikacije koje su kod nas iz ove oblasti štampane. Niko ne spori da se i ova dela mogu kritikovati, ali je u najmanju ruku neozbiljno obračunavati se sa svakom od. njih preko jedne ili. dve potpuno proizvoljne ili zlonamerne konstruisane rečenice ili istrgnutog citata. Ali, njegov bes kao da nema. kraja, pa tako saznajemo da pored citiranih „postoji još nekoliko garnitura film skih autora koji bi za ovakav napis bili jednako interesantni (Vučićević i Pavlović su, na primer, svakako. zahvalniji „materijal“),, no za sada ih još uvek ne možemo komentirati jer je njihov kritičarski rađ tek u začetku.“ Može li se dati bolji komentar autorovoj :neobaveštenosti i . jalovom buntu nego što on sam daje ovom cjtatu? . ; E LEO g.17 ;-

Izgleda da su se: Petar: Krelja i njegovi prijatelji · prekasno ~ pojavili. Danas nam je potrebna mladost i avangarda, ali odgovorna i konstrukfivna, a ova s kojom se oni diče nije ni jedno ni drugo. i

· Jeftino | izdanje Šekspirovih dela

U ČAST 400-godišnjice Sekspirovog rođenja, Društvo za izdavanje udžbenika engleskog jezika u zajednici sa Centralnom upravom. za informacije, koja je zvanična agencija za informa-– cije Britanske vlade, zaključilo je aranžman sa britanskom izdavačkom kućom „Kolin“ da odštampa Šekspirova kompletna dela, čija će prođajna cena biti 750 dinara. To. će biti najjeftinije izdanje kompleta Šekspira. Knjiga je bestseler u inostranstvu, naročito u Indiji gde je dosađa prođato 60.000 primeraka, a još 100.000 je mnaručeno. Društvo za izđavanje udžbenika engleskog jezika postiglo je zavidne rezultate — preko 400 izdavača u Britaniji štampaju za to Društvo, a:dosada je izdato skoro 92,5 miliona knjiga, većim delom za trećinu normalne prodajne cene. i ·

epal nije republika. Nije to ni-

kad bio, pa nije ni sada — upr-

kos tome što je „Borba“ onomad na prvoj,strani objavila naslov: „Doputovao predsednik Nepala dr Tulsi 'Giyi" — naslov iz koga su neobavešteni mogli steći pogrešan zaključak o državnom uređenju daleke zemlje. Pa i oni među nama koji su čuli da je Nepal kraljevina, ali znaju da se u svetu stalno nešto menja, lako su mogli poverovati đa je i tamo, na Himalajima, bila neka revolucija,- državni

udar, referendum ili tome slično što.

u novinama nisu zapazili jer ih ne čitaju pažljivo baš svakog dana. A ko će sve popamtiti ako i pročita!

' Uglavnom, u Nepalu nije bilo nikakvog prevrata, ni javnog ni tajnog. Vinovnik ove prećutne (ili kako se io

· danas obnčno kaže implicitne) prome-

ne državnog ustrojstva nama prijateljske zemlje naprosto je smatrao da se umesto predsednik nepalske wlade, odnosno predsedmik, wlade Nepala može reći predsednik Nepala — i da je to sve jedno te isto, ili otprilike isto.

Da nije isto, suvišno je dokazivati. Zanimljivo je samo dokučiti otkudđa se i zašto u našoj štampi, koja inače toliko pazi na protokol i titule, javlja ovakva vrsta aljkavosti. I hoće li preovladati? . Počelo je od Norodoma Sihanuka. On je pre desetak gođina bio kralj Kambodže, pa je abdicirao u korist svog oca Norodoma Suramarita. Kada je Norođom Suramarit umro, Sihanuk nije pristao da ga ponovo proglase za kralja, nego je uzeo skromniju fitulu šefa države. Otada je u štampi beležen kao šef dyžave Kambodže i to je tako trajalo sve dok nekome jednog dana nije palo na pamet kako je izlišno ponavljati da je Kambodža — država. Svi, zaboga, znamo da nije planina, preduzeće ili voćka, nego država.

Greška je jedino u tome što u fituli šef države Kambodže sintagma nije država Kambodža, nego šef države. Neznanje (ili u najmanju ruku neose= ćanje) te razlike donelo nam je besmislicu šef Kambodže, koja se ad nauseam ponavlja skoro svakodnevno već mesecima.

Primer je, naravno, bio zarazan, pa su i drugi šefovi država počeli da nam se javljaju prosto kao šefobi. Tako smo ovih dana iz „Ekspresa“ saznali da su se u Madriđu tajno sastali bivši šef Argentine Huan Peron i bivši šef Kolumbije Rohas Pinilja.

Reč šef inače je kod nas ranije pre= vođena kao poglavar (crkve), poglavica (plemena), mačeMmik (generalštaba, protokola) itd. Danas se sve ređe pre= vodi, pa smo tako, u vezi s referen-

Igiftl

LJUBIŠA MANOJLOVIĆ

TEMPORA MUTANTUR

RODNO vreme sam kad god zaželim, ulazio u Dom sindikata Jugoslavije na Trgu Marksa i Enge Isa u Beogradu. Na ulazu niko me nije zaustavljao niti što pitao, i ja sam odlazio kod koga hoću. To jest, ako je taj tamo i može da me primi. ; Mislim da tako i treba da bude u domu jedne.široke društvene organizacije koja brine o zadacima i pravima nadnih ljudi. U toj zgrađi se, razume se pažnja posvećuje raznim „problemima“ A kako reče jedan moj čitalac, „problem nije u salama «za konferencije, već izvan njih“. Zato se drugu „proble mu“ mora ići na noge ili, bar, držati ot vorena vrata da uđe, kad reši da dođe sam, On može doći u vidu mrtvog zapisnika. Ali veću snagu i čitkost ima ako se pojavi kao živ čovek.

Dobro je, dakle, što je živ čovek doskora mogao, bez formalnosti i komplikacija, da stupi u Dom sindikata Ju goslavije, Međutim, onomad me zausta više na ulazu. Oduzeše mi onu plavu kartu koju smo nazvali lična. Vođi se opet stroga eviđencija ko u zgradu ula zi i iz nje izlazi.

U takvim zgodama volim da kažem, jednu, ali upornu. reč. Ona glasi:

— Zašto?

— Zato — odgovoriše mi ne bez ustezanja — što je iz ove zgrade ukraden jedan kaput, pa je otada naređeno da...

Ukraden kaput. Doista neprijatno. Taj kaput je, kako čujem, pripadao čla nu jedne strane delegacije. Još neprijatnije, .

Znamo da je naša nacija stekla svet sku slavu po svojim sjajnim osobinama ispoljenim u najodlučnijim trenucima.

' I svakako bi trebalo sprečiti da je neg-

de na dalekim meridijanima počnu sma trati lopovskom. Ne, ne treba nikome pružiti priliku da ukrade kaput člana strane sindikalne delegacije. U Domu

na marginama štampe

Kosta TIMOTIJEVIĆ

V.D. RARA

dumom u Južnoj Rodeziji, danima čitali kako su u njemu učestvovali plemenski šefovi, iako je očigledno reč o plemenskim poglavicama. U ovom slučaju, doduše, nije. nastala besmislica, jer je značenje očuvano. Samo se prevodioci nisu setili da u tom kontekstu engleska reč chief znači poglavica.

U slučaju šefa Kambodže, šefa AYgentine itd., dobili smo rezultat sličan onome koji bi nastao kad bismo ume=sto mačelnik Generalštaba JNA mnapisali načelnik JNA, ili umesto predsednik „Prezidijuma Vrhovnog sovjeta SSSR mwveli skraćenu titulu predsednik SSSR. Nije se, uostalom, tako retko dešavalo da u diplomatskim hronikama umesto otpravnika poslova ambasade nađemo otpravnika ambasade. (Otpravnik vozova otpravlja vozove, a otpravnik poslova, ambasade ne otpravlja ambasadu nego poslove.)

Kad već pomenusmo diplomatske hronike: skoro je redovan slučaj kod nas da se engleska titula ser lepi UZ prezime, bez imena. Nije se, doduše, desilo (ili ja nisam zapazjo) da je u nekom listu izišlo ser Čerčil ili ser Idm, ali još nijedan britanski ambasador u Beograđu nije pošteđen log sažimanja. Naš prosečni čitalac nije dužan da zna engleske uzuse, ali su sastavljači i redaktori diplomatskih vesti dužni da znaju da titula ser stoji obavezno uz ime (ser Vinstom, ser Antoni) i da je spoj ser Kresvel (umesto se?” Majkt KHresvel) ravan kombinacijama patrijarh Dožić, kralj Karađorđević ili predsednik Šarl.

A kad smo već došli do francuskog *

predsednika (da ne kažemo šefa Francuske), vredi napomenuti da je upotreba titule predsednik u slučaju premijera Pompidua (što se retko dešava, ali se ipak nađe tu i tamo) isto tako opasna kao u navedenom „primeru „predsednika Nepala dr Tulsi Girija“. Jeste da je Francuska po ustavnom uređenju republika i da ne preti opasnost od promene državnog ustrojstva, ali ko napiše predsednik Popidu i nehotice vrši smenu šefa države. U doba Treće i Četvrte republike predsednik vlade je nosio titulu President du Consei i oslovljavan je sa Monsieur Ic

sindikata Jugoslavije ima, koliko mi je poznato, i dosta i uglavnom prištojno plaćeriog: haroda, pa neka neko, ako se to pokazalo nužno, u takvim slučajevima. pričuva strane. kapute. Ali, molim vHs, zar žbog toga zaustavljati radnog čoveka na ulazu u njegov Dom? Oduze ti mu legitimaciju! Uvesti ga u knjigu eventualno sumljivih!

Izvinite, ako je ukrađen neki kaput, recimo, u (crni) petak 29. septembra kad sam ja — opet, recimo — bio u Domu sindikata, hoće li neko doći mojoj kući da izvrši pretres? Da vidi nisam li možda ukrao kaput. Uveren san da neće,. kao što se po svoj Prilici, u takvom slučaju, ne bi išlo ni kođ bilo koga posetioca ove, kako mi se čini, ne suviše posećivane zgrade (ovim, pojmljivo, ne mislim na veliku salu i njene „šlagerske“ priredbe).

Kad je tako, zašto sačinjavati spisak mogućih lopova? o

Inače, slažem se, protiv lopovluka se svakako treba boriti. Svi su načini dobri. Jedino je izgleda rđav ovaj koji su smislili u beogradskom Domu sindikata, gde sedi i radi Centralno veće Saveza sindikata Jugoslavije.

\

„IZOPCENJE” IZ CRRVE

AKO nas obaveštava „Politikin“

dopisnik Branko Đukić, u selu

Jagodi mladi učitelji Radoje i Zorka Bogojević isključeni su iz Socijalističkog saveza. Na sastanku pred nekoliko stotina ljudi, predsednik Mesnog odbora Socijalističkog saveza Petko Iz gorević je pretio:

— Sa njima niko ne sme da razgovara niti. da im uđe u stan. Ko se uhva ti da s njima stane, biće, kao i oni, isključen iz Socijalističkog saveza!

Dopisnik je utvrdio da za izbaćivanje mladih jagodinskih učitelja iz Socijalističkog saveza nema opravdanja, i osuđio je ovakve reči i čitav stav predsednika Izgorevića.

Ova stvar je jasna.

Zanima me, međufim, da li bi ta stvar bila jasna i da su učitelji Bogojevići iz Socijalističkog saveza opravda no isključeni, tojest đa oni doista „pasivno gledaju na zadatke koje dinamika društvenog razvoja izbacuje na Dpovršinu“ i „dezorijentisano i dezinicijativno deluju na aktivnost SSRN i njegovih najboljih „predstavnika“ (navodi iz jagodske odluke)? Da li bismo izgorevićevsku „direktivu“ i u takvom slučaju osudili ili bismo možda, čak i bez „direktive“, počeli izgorevićevski da se ponašamo? Danas valjda više ne bismo.

POŠTOVANIM ČITAOCIMA

OŠAO je trenutak da nekako svedem račune s onim svojim čitaocima koji su mi se, na moju mol

bu, javili pismeno i, cyno na belo, dali ocenu ovog mog rada ovde u Književnim novinama“.

President. Ta su vremena prošla. Pom=pidu mije predsednik vlade, nego prbk ministaY, to jest premijer, Distinkcija može izgledati tanana, ali nije slučajna. Ni nevažna.

Još samo jedan primer, Sve,se češće sreće car Selasje, umesto car Haile Selasje. Iz te greške ne vreba nikakva opasnost od mešanja u unutrašnje pošlove Btliopije, ali je to ipak greška. Haile Selasije na amharskom znači „Snaga Svete Trojice“ i tako čini jedno, nerazdvojivo ime. ·Nikome kod nas nikad nije padalo na pamet da štedi novinski prostor pišući o Sultanu (Abdul)-Hamidu ili caru (PFranji) Josifu, pa zašto da nam sada usfali prostora i truda kad je u pitanju šef jedne prijateljske države (ne šef Ktiopije).

Uopšte uzev, štednja prostora, olova i energije mač je sa dve oštrice. Koliko bi god bilo umesno i korisno skratiti beskrajne protokolarne, spiskove funkcionera (s titulama i suprugama) prisutnih dočecima i ispraćajima, ioliko je nepotrebno i riskanino ekonomisati na račun ustaljenih naziva, {ormula, imena ili prezimena, pogotovu kađ iz takve štednje hoće da proiziđe galimatijas. Može, uostalom, i tako.

Rezultat nije tragičan, samo je ko= mičan,

Napriliku kao ». d. Raka.

MA MOV

LIKOVNE PRILOGE U OVOM BROJU IZRADIO TOMISLAV HRUŠKOVEC

'U svom privatnom životu slatko sam se smejao jednom roditelju koji raz-

valjuje kukove pričajući o. sinu..:J:V ši „— Sve petice, sve petice, sve peti< cel... fa MOVE

"Makar i ja išbao tako smešan, mo“ ram reći da su pismene ocene kojo su meni stigle takođe petice. — Motkadpisane uz čudne napomene, ali to su, verujte, petice kao grad. Napisane slovima. Uvedene u dnevnik. Jedinice su ovom prilikom, ostale usmene.

Pre svega petice nisu date samo meni: „Vi i vaš prethodnik u ovo. rubrici, zajedno s Kostom Timotijevićem i piscima, nekih od beležaka u rubrici „15 dana“ stvorili ste stranicu Koja u našoj štampi nema premca u svojoj vrstil koja u našim prilikama predstav lja nešto izuzetno i dragoceno“ — piše mi, na primer, R. B., asistent Filološkog fakulteta u Beogradu. }*

A Milena (da izostavim prezime?) iz Novog Sada: „Onako u zgred—fina stvarčica. Uvek su {i.· članci kratkih rečenica, sitnih slova, puni konkretne sadržine. Pitate, možda treba štafetnu palicu predati drugome. Zar ste se::već umorili?“ Milena me je pozvala u Novi Sad. Mene, Kostu Timotijevića nije, U tome je možda progrešila. . br

„Volela bih da znam dokle ćete izdržati da nosite štafetu hrabrosti?“ pita, očigledno preterujući u oceni šta fete, jedna druga Novosađanka koja se potpisala „Vaša čitateljka 13“. a

„Pre svega, stalni sam čitalac vaših napisa..· U uverenju sam da je O 5Vrsishodnosti vašeg olvorenog govorenja suvišno firošidi reči....* — poručuje čitalac iz Beograda potpisan kao „Jedan birač“. 8

„Ovo pismo moći ćete svrstali mi đu ona koja govore povoljno 0 vašem dosađašnjem rađu i ohrabruju vas da nastavite u istom pravcu“ — započinje svoje dugo izlaganje beogradski student Dejan M. .

B. Ž. iz Osječine kod Doboja javlja: „Neobično mi se svidela rubrika , .“

I tako dalje.

Pitaćete, pa gde su onda, u ovim pismima,. reči koje ja „ni sanjati nisam mogao“, kako sam se izrazio u prošlom broju. Pa tu su ipak te reči, u nekim od tih istih pisama. Kako te veči mogu da izgledaju biće jasniie ako navedem čitaoća M. Z. iz Travnika'

„I ti bi, kao da demisioniraš? Mio ti mnjega!...' Ti si doista 'isvanredno hrabar pod uslovom da demisioniraš. Jer, kako da ne, rasta ćeš de fakto pvriznat đa si radio protiv (?! — Li. M.) društva (?! — Lj. M.) i države (?! Lj. M.). I ja bih te tada zatvorio i primjerno kaznio batinama,“

Bio tako nešto, na primer, ja „ni sanjati nisam mogao“. A tek ono ŠiO Travničanin na kraju dodaje: Naravno, ostaneš li, možeš primiti još deblje batine!“ ı

Hvala lepo, pišite mi i drugi pul.

KNJIŽBVNE NOVINE